srijeda, 02.11.2016.
39. STANICA – Za one koji se osjećaju bezvrijedno
Za sve povrijeđene osobe, za sve one koji se osjećaju jadnima i osamljenima, za one koji redovito trpe nasilje. Prije sam se pitao zašto ja njemu ne smijem nanijeti bol. Pravi mi neprilike, sramoti me. Kada bih samo jednom njega povrijedio, udario, premlatio, siguran sam da bih dobio to poštovanje. Činim to radi oca svoga, zbog svoje vjere. Otežavat će mi i dalje, a što ja tu mogu? Toliko mojih zlodjela. Zar ću ih učiniti još? Hoću li grijehom uništiti grijeh ili ću stvoriti još grijeha. Sigurno je da neću ništa dobro postići. Nema lijeka kad te neko maltretira, ponižava, bol ostaje zauvijek u tebi. Možda je on dobar čovjek, možda ima gubitak u obitelji…Ne, nema. Ta osoba vrijeđa svoje bližnje, nema nimalo poštovanja prema drugima. Ako je njemu dobro, onda će biti dobar prema tebi, ako on ima loš dan, onda će ti svašta reći i napraviti. Znam da je preda mnom težak put. Toliko ljudi hoda svojim putem grijeha, a ja na svojem jednako tako trunem i umirem. Može li vam jedna velika misao da u svakome zlu ima barem zrno dobrote pomoći u vašoj situaciji, može li pomoći njemu, može li pomoći vama kao osobi da skupite snage za nastavak patnje. On se neće mijenjati, ja se neću mijenjati. Tko će onda napraviti prevagu? Što god radili, morate dati sve od sebe. Put bez boli i patnje nekvalitetan je i kratak put. Put s boli i patnjom kvalitetan je i dug put. Postavlja se pitanje ima li ijednog čovjeka na ovome svijetu koji nije prošao patnju i bol, koji je živio normalan život bez boli i patnje, bez povreda, pod normalnim uvjetima. Ne, ne dok ima oružja, alkohola, cigareta, droga, smeća koje mi stalno proizvodimo, zavisti u očima, oholosti u našim srcima. S tim se stvarima ne može imati normalan život. Nemoguće je s time imati život bez patnje i boli. Bol i patnja sastavni su dio života. Tako smo mi odlučili, tako su ljudi odabrali. Nauči dakle živjeti s tom boli i patnjom. Nijedan se čovjek ne može pohvaliti da je dobar vjernik jer mu ime bijaše grijeh, a prezime sramota. Malo razmisli o ovim riječima. Kad napišem razmisli, onda na to i mislim. Ti to pročitaš i nastaviš dalje, tako nećeš ništa postići. Ovo je napisano radi tebe. Svatko je pretrpio bol, svatko je od nas bio povrijeđen, svatko je od nas prošao patnju i sramotu. Svi smo mi okusili okus izdaje i tuge. Mi se gubimo u svijetu neznanja i nevjere, a, ako se uklopimo, tada spasa nema. Prođi dakle bol svoga života i zahvaljuj Ocu za svu snagu što ti je šalje. Počni razumjeti da ljubav možeš pronaći u strpljenju i u žrtvi. Samo tako možeš iskreno ljubiti, samo tako će otac znati da ga iskreno voliš i ljubiš ako prođeš ovu patnju i bol i ostaneš mu vjeran.
Oznake: sto je smisao zivota, tko je smisao, tko je bog, sto je bog, isus krist
