Dijete Vjere

srijeda, 30.11.2016.

64. STANICA – Žene i muškarci su jednaki, na nebu i na zemlji

Vjeruješ li, vjeruješ li riječima Oca svoga, riječima poštena čovjeka, vjeruješ li da postoji život poslije smrti? Ti za sada uopće nemaš život, tek ćeš ga dobiti nakon smrti. Ako ovo nazivaš životom, onda ćeš se teško moći smatrati vjernikom, jer sam ti odavno objasnio da život u kojem vrijeđaš Isusa Krista i njegove voljene nije život, to je umiranje i polako pripremanje za pakao. Vjeruješ li u pakao, vjeruješ li da unatoč tolikoj ljubavi prema svojoj djeci njihov nebeski Otac gleda kako gore u paklu. Ti nikada nisi pokušao vjerovati u Oca, uvijek si samo tražio razloge da što više sumnjaš u njega. Nisu li zato baš ti razlozi ovdje da te udalje od njega? Otac želi svoju djecu vratiti natrag, ali, ako oni kažu „ne“ svome ocu, onda više ništa nije moguće. Ti imaš odabir, ali to ne znači da ne možeš pogrešno odabrati. Koliko je teško osvojiti voljenu osobu, koliko smo spremni platiti na putu grijeha, koliko smo spremni zlih djela učiniti samo da dođemo do nje, no, čim to uspijemo, mi je više nećemo smatrati vrijednom. Što više vremena prođe, to će nam više dosaditi, jer smo se samo za tijelo zanimali, ni za što drugo. Za muški je rod posebno teško: što više vremena provedu sa ženskim rodom, to više shvaćaju i počinju skrivati istinu da žene postaju zrelije, pametnije te mudrije od njih. Kad one prestignu muškarce u tim stvarima, muškarac će odmah ići za onim što već godinama uspješno radi, ono što je radio davnih dana i nastavio do dana današnjega, upotrijebit ce fizičku premoć te napadima i nasiljem uništavati svoju obitelj, psovat će i natjerati ženu da krene psovati. Nasilje se pojavljuje, krivit će se one, udarat će se one, a koliko nas tek vole, pokazat će tek onda ako nas nakon svega ne napuste. To je dokaz njihove vrijednosti, a ne ono što vi samo na njima vidite. Naučen si grijehom da te vodi, da možeš reći što hoćeš, Naučen si od malih nogu promatrati ženu kao sredstvo za svoje potrebe. Ako tako budeš i dalje radio, život više nikada nećeš vidjeti, jer ga, kako je rečeno, nećeš dobiti. Otac je tebi darovao život, ti si ga istog trena bacio i prihvatio ovo što sada imaš, jad, bijedu, patnju, bol. Misliš da nema istine u ovim riječima. Zašto onda tebi sada nije dobro, zašto ti savjest stišće srce, zašto se pretvaraš daje sve u redu kad i sam najbolje znaš što si dosada sve pogrešno napravio? Preispitaj sebe. Pa ti znaš koje si grijehe počinio. Ja ne moram znati, ali zna Otac. Ne govorim ti ovo da te plašim, da se počneš mijenjati samo poradi Isusa Krista, kreni se mijenjati poradi ljubavi njegove, poradi bližnjega svoga. Tada ćeš imati snagu života u sebi, tada ćeš imati život da živiš svoju vjeru. Muški rod ne postaje zreliji, postaje sve gluplji i, nažalost, blesaviji. Uništava se u alkoholu, vuče ženu svoju sa sobom u propast. Često je muškarac taj koji tjera ženu na preljub. Što će biti s njim, nikoga nije briga, ženu se osuđuje, ona je ta koja će još patiti.

Oznake: sto je smisao zivota, isus, vjera, smisao, ISTINA, bog

utorak, 29.11.2016.

ZA SVE KOJI MISLE DA NIKAD NECE PRONAC ZIVOTNOG PARTNERA

Tema:

Napisati:

Oznake: ljubav

62. STANICA – Za one koji smatraju da je život samo bol i patnja

Ovo su riječi za one koji smatraju da je život samo bol i patnja, za one koji misle da u životu vladaju samo zlo i nepoštenje. Dragi moj brate, draga moja sestro, da ste upoznali Isusa Krista, ne biste tako mislili. Čuvši tvoja razmišljanja, čovjek bi pomislio da postoje samo bol i patnja, tvoje riječi više opisuju žalost nego mržnju, daju mi na znanje da si upoznao onoga koji vlada nama, a to je sotona. On je uzrok tvojih riječi i patnje. Ti misliš da smisla zapravo nema. Grijeh je razlog našeg razdvajanja od Oca. Misliš da je život bol i patnja od samoga rođenja. Ja bi te uvjerio da nije tako, rekao bih ti da život nije kratak, on je dug i ispunjen, samo ga vi ne živite svaki dan. I dok sam to govorio, mnogi su mi se smijali, a zna se uzrok: grijeh, naravno, nevjera i sramota. Što je s onima koji imaju nezasluženi dar? Je li moguće imati dar kojim možeš liječiti bolesne ljude? Sigurno je moguće, samo što je to teško naći. Otac naš preko običnog čovjeka čini čuda i pokazuje koliko je svemoguć, kolika je njegova ljubav velika za nas.
Stranice koje smo prešli označivale su snagu za nov početak. Dale su potporu onima koji su prepoznali tu riječ. Treba ostati čvrst u svojoj vjeri. Dani kušnje stižu svaki dan. No uzalud stižu, ne mogu ti ništa ako u sebi imaš vjere i ljubavi. Nemoj nikada biti sudac jer ćeš loše suditi, nemoj nikada biti upravitelj jer ćeš loše upravljati. Samo uz oca smiješ upravljati. Budi pun ljubavi za druge i moli se Isusu i Mariji za snagu, snagu da daješ i primaš ljubav.

Oznake: smisao zivota, vjera ljubav

ponedjeljak, 28.11.2016.

61. STANICA – Zašto ubojice zaslužuju drugu priliku?

Zašto svaki čovjek zaslužuje drugu priliku, zašto, bilo bi vaše prvo pitanje. Zašto da mu oprostimo? Zato što si ti taj čovjek. Osuda će uvijek biti na prvome mjestu. Ljubav tek na drugome. Zato se teško tko od vas može smatrati dobrim vjernikom. Napisane su odavno sve činjenice, sve točke koje ispunjavaju svoju naredbu, a vi i dalje ne shvaćate da će slijepi progledati u pravdi prije od vas, da će prije gluhi čuti Očev glas. Da će prije grješnik početi ljubiti od vas. Uzalud su ljubav i vjera ako je osuda na prvome mjestu. Nitko od nas nema toliko ljubavi u sebi da se ovoga trena odrekne svog života poradi svoje vjere, mislim u smislu da se cijeli život brine za druge. Vi i dalje ne vjerujete te riječima sramote pljujete po Crkvi i Isusu Kristu. Makar čovjek učini najveći grijeh, treba mu oprostiti. Ta koga ćeš čuvati ako nema nikoga da bude čuvan, koga će istina zaobići ako ne čovjeka koji ne zna opraštati. Griješio sam puno, pokajao sam se, sljedeći put ću bolje. Da vidimo hoće li vaše srce oprostiti čuvši ove činjenice iz okrutnih stvarnosti. Jedan je dječak do smrti izudarao dvojicu mladih dječaka zbog duga od pedeset kuna, jedan je čovjek bacio bombu u kuću i uništio pola obiteljske kuće, a u jednoj od uništenih soba bilo je dvomjesečno dijete. Jedna je žena vlastito dijete utopila u kadi i nakon toga otišla na kavu k susjedi i mirno s njome popričala kao da ništa nije bilo. Jedan je čovjek ženu izbo nožem do smrti jer mu nije napravila večeru kako on voli, a taj je prizor gledao njihov petogodišnji sin koji je sada u umobolnici, a spomenuti je čovjek trenutačno na slobodi, oženjen je i ima dvoje djece. Hoće li se scenarij ponoviti, pitanje je. Jedan je premlatio svećenika jer mu se nije svidjela misa. Neki je muškarac uspio čak dvanaest puta silovati maloljetnice, a, kada su ga konačno odveli na sud, pustili su ga navodno zbog nedostatka dokaza. Čudno, ja ih vidim čak dvanaest. Ubio je vlastite roditelje tako daih je žive zapalio. Nije vjerovao u Oca zato što se rodio s teškom bolešću, a nakraju se ubio. Istukao je svakoga tko mu je pokucao na vrata, imao je više od dvadeset prekršajnih kazni zbog kršenja javnog reda i mira, a na kraju je premlatio svoje roditelje u staračkome dome. Uspješno je natjerao dvadeset sedmero djece mlađe od 16 godina na drogu i alkohol. Što je zajedničko svim ovim ljudima? Zamislite da su to učinili vama, vašim prijateljima. Biste li im vi oprostili? Biste li za njih mogli reći da to uopće može biti oprošteno? Ja bih im oprostio da me udaraju svakoga dana, da me pljuju svakoga sata, ali da vrijeđaju mene i moju vjeru, malo bih razmislio, ali bih im opet oprostio. Zašto? Pogledaj početak priče. Zato što bi ta osoba mogla biti ti, ti bi ljudi lako mogli ući u tvoj život. Ali, ako ti napraviš nešto od ovoga, zatražit ćeš oprost, no, ako ga ti njima ne bi dao, onda ga ni ti nećeš dobiti. Takvim je ljudima potrebno mnogo molitve i ljubavi. Isus Krist, otkupitelj cijeloga svijeta, je rekao da nije došao zbog zdravih, nego zbog bolesnih ljudi. Ja sam ovdje samo da vas na to podsjetim. Naučite praštati kad vam ime i život uvrijede. Nakon toga počnite ljubiti i vjerovati u Oca i Isusa, jer samo njega ne možete izgubiti, a sve ostalo možete i hoćete.

Oznake: sto je smisao zivota, vjera, vjere, hrana, volim, snaga, marija, isus, Krist

nedjelja, 27.11.2016.

60. STANICA – Odreknite se sotone, alkohola, cigarete, droge

Da su barem prazni zidovi ljepši od punih i natrpanih, da je pravda barem malo zadovoljena, da barem pokazuju malo više poštovanja prema meni. Dođe profesor do najgoreg učenika, ne kaže mu ni riječ, dođe do mene, upozori me i pošalje na moje mjesto. Zar njega cijeni više od mene? Zar je znao da ću ga ja poslušati, a ovaj ne, pa je htio dokazati autoritet. Polugol ovo pišem u brizi i tuzi nad tvojim životom. Pogledajte svoj ormar. Jeste li svjesni da je svakom čovjeku potreban barem jedan komad od svake odjeće da bude odjeven, da mu ne bude hladno?A koliko toga vi imate, a još niste zadovoljni svojim životom. Toliko životinja umire, toliko se drveća siječe uzalud. Najpotrebnije stvari bacamo u smeće, a najnepotrebnije stavljamo na zid kao dekoraciju. Sva ta odjeća po visokoj cijeni, a to nije ništa drugo nego jeftino oblikovan tekstil. ništa više, ništa manje. Zar mi toliko ovisimo o novcu? Pa mi umiremo, radimo, griješimo samo radi novca. Kad bismo se barem malo usred bijela dana zapitali o Isusu i Mariji i svojoj vjeri. Ma ne, mi ljudi samo razmišljamo o tome kako će nama biti dobro, kako da sve imamo, kako da budemo u visokom društvu. Vrijeđamo svoje bližnje, prelazimo preko svih granica samo da uspijemo. Ljudi su stvorili sliku kako bi čovjek trebao izgledati. Zar ćemo si zbrajati prištiće i gledati veličinu ovoga ili onoga na svojem tijelu? Zar ćemo gledati stil mojeg pisanja koji bi mogao srušiti vrijednost ove knjige? Ma briga me za vrijednost koju vi određujete. Ja želim spasiti svoju obitelj, svoju braću i sestre. Shvatite da je ovo napisano kako biste mogli krenuti na put spasenja, kako biste vratili svoje izgubljene živote. Niste došli da budete sluge, nego sinovi i kćeri Oca vašega, došli ste ljubiti i voljeti svoga Oca, uživati i poštovati sve ono što vam daje, a ne da mrzite one koji su vas odgojili i bili s vama dok ste bili teško bolesni. Mrzite one koji su vas othranili samo zato što su donijeli odluke za vaše dobro. Poštujte svoje roditelje, svi vi. Poštujte nebeskog Oca. Pamti ove riječi: tko mnogo ima, mnogo će i izgubiti, tko malo ima, malo će izgubiti. Nije život patnja, njego ljubav, samo smo mi tu ljubav izobličili u patnju. Ako nemate vjere, nećete znati istinu, a to je da vam, osim Oca i Duha Svetoga, ništa materijalno nije potrebno, ni u ovome, ni u idućem životu. Tko bude htio spasiti svoj život, izgubit će ga, tko ga bude izgubio poradi bližnjega svoga, spasit će ga. Razmislite o svemu. Alkohol, cigarete i, naravno, šlag na tortu, droge, to su razlozi zašto je ta ljubav toliko izobličena.

Oznake: sto je smisao zivota, smisao zivota, isus, marija

subota, 26.11.2016.

59. STANICA – Mjesto gdje djeca izgube svu vjeru i ljubav u Isusa Krista

Svrha je dosadašnjih priča bila da vas potaknu na razmišljanje, da krenete moliti, da se popravite. Nažalost, vi ćete ih samo ocijeniti loše napisanima. One vas neće promijeniti, samo ljubav Oca nebeskoga može vas spasiti i promijeniti. Cilj ove knjige nije ispunjen jer ti nijednom nisi napravio kako sam napisao, nijednom nisi razmislio o tekstu, nijednom nisi poslušao moj savjet, nijednom se nisi iskreno pokajao i pomolio, niste se uputili u dublje razmišljanje. Neki će reci: Pa nisam ja kriv što je ova knjiga, kratka, dosadna, po meni lažna. Nisam ni shvatio o čemu je točno trebalo razmišljati. Pa nisam ja toliki kradljivac i grješnik kao ovi dosadašnji likovi. Vjerujte mi, mogao sam produžiti priče, mogao sam im svima dati imena, mogao sam napraviti uvod, zaplet, vrhunac, završetak. No, rekao sam već, to me ne zanima. Želim tebe vratiti na put spasenja. To je jedini cilj ovih riječi, ove knjige. Htio sam usaditi zrno ljubavi, dobrote i razuma u vas. Moji su ciljevi da vas potaknem da se krenete moliti, međusobno poštovati, ds krenete u Očev dom, pokajete se za dosadašnje grijehe, pokazati vam poniznost da sami sebi kažete da ste bili u krivu, da ste lagali, krali, varali. Pažljivi budite dok budete čitali sljedeću priču. Dolazi kraj svijeta, svi su se znakovi odavno pojavili i ljudi su krenuli na sve načine popravljati svoje živote da bi ipak uspjeli ući u raj. Dok se svijet lagano raspada i ruši, znanstvenici pokušavaju odgonetnuti jedno od najvažnijih pitanja na ovome svijetu: što bi bilo da je rođeno dijete prema kojem su se ljudi uvijek odnosili s poštovanjem i srcem, dijete koje bi otpočetka bilo naučeno o vjeri i Ocu našemu, koje nikada ne bi dobilo batine, za koje bi uvijek imali razumijevanja i strpljenja. Dijete koje bi se svaki tren molilo, svaki tren činilo dobra djela, svaki tren bilo ispunjeno snagom i ljubavi. Jednostavno rečeno, bismo li, da nismo prevarili našega Oca, mogli dobiti svu snagu i ljubav koje postoje i time napraviti da nikada ne bude rata i grijeha, da nikada ne bude nepravde, da se nikada uopće ne stvori grijeh? Bismo li mi činili ona čuda o kojima smo toliko čuli, čuda u koja mi danas ne vjerujemo? To bi dijete toliko voljelo svoga Oca da bi se, pazite sad ovo, svaki dan punim srcem i radošću molilo za svoga Oca te nakraju pustilo suzu radosnicu jer zna da će ga opet vidjeti. Jesmo li mi doista mogli imati raj na zemlji, uživati u svemu što nam je Gospodin darovao? Ljubiti i voljeti, a ne živjeti na ovakav način i uništavati prirodu i našu Zemlju, uništavati vlastitog brata i vlastitu sestru. Znanstvenici su se uhvatili posla. Potrošili su gotovo sve vrijeme i prije zadnjeg sata dobili su rezultat, rezultat u obliku priče, priče o desetero djece koja su bila odgojena na taj, navedeni način. Petero braće i pet sestara od početka života bila su naučena kako ljubiti i vjerovati, kako živjeti. Njihovi su roditelji bili iznenađeni njihovim djelima, riječima, njihovom željom da pomažu drugima i molitvom. Ona su vjerovala u nešto što mnogi ne vjeruju, u svoga Oca i sina Isusa Krista. Kada su ih drugi upitali zašto vjeruju u nešto za što nema dokaza da postoji, oni su rekli: Ne zanimaju nas nikakvi dokazi, mi živimo, dakle vjerujemo. Ovu rečenicu ne može poreći nijedan vjernik ili nevjernik jer su je izrekla djeca dobrote i ljubavi. Njih dokazi ne zanimaju, njima srca skaču od radosti kad se mole, presretna su dok žive i pomažu drugima. Pokušaj i ti jednom tako pa ćeš vidjeti kako će tvoje srce skakati od sreće. Pokušaj jednom prilikom ljubiti, a ne misliti što će biti kada se dvije ekipe mole jednom Ocu za pobjedu, što je bilo prije nastanka zemlje itd. Oni ljube i vjeruju jer znaju da taj osjećaj mira i ljubavi koji imaju u sebi dolazi od Oca, od njegove ljubavi. Ne postoji nevjera, postoji samo udaljenost, odricanje od svog Oca. To rade samo oni koji pripadaju izgubljenom stadu ovaca. No ta su djeca uskoro trebala doživjeti groznu sudbinu. Ne pitaj me zašto uvijek pate oni koji vole Oca. Pa zbog tvojega grijeha naravno, zbog tvog osuđivanja i ismijavanja istine. To je prava ljubav: dati život radi drugog čovjeka. Jednako kao što je Isus Krist učinio za sve nas. Ta su djeca jednog dana trebala krenuti u školu. Oni su dakle svoju djecu poslali svako u drugu školu kako bi mogla što bolje učiti i što bolje razviti svoje talente. Roditelji su doista mislili da, ako je dijete pametno, ono mora znati svako ime i materiju nečega, svaki naziv i pojam nekog gradiva, a nisu znali da najveći vjernici dolaze s najskromnijim znanjem, najmudriji ljudi nisu i oni najinteligentniji. Roditelji ubrzo umiru, djeca gube temelje svoga života. Iako su se međusobno voljela i dobro slagala, sada su bila razdvojena daleko jedno od drugoga. Nakon nekoliko godina školovanja prvo će se dijete objesiti, drugo upucati, a treće skokom s krova završiti svoj život. Onih pet sestara bit će silovano i ubijeno. Prije toga će biti natjerane da rade odvratne stvari. Ostala su još dvojica braće. Jedan će prije svoje smrti napisati pismo i poslati ga svome bratu te će biti ubijen u svađi koju je izazvao. Zapitat će se mnogi kako, zašto. Ta su djeca toliko voljela svoje bližnje da su svima pomagali, svima su vjerovali. Ta će djeca prvi put u životu iskusiti kako je to biti izdan, osramoćen, razdvojen od brata i sestre, biti prevaren, pokraden, s osjećajem tuge, ljutnje, gnjeva, samoće. Drugi će ih vrijeđati zato što su htjeli razgovarati samo o svojem Ocu. Ovi drugi žele pričati o jučerašnjem filmu, utakmici, nasilju i zabranjenim stranicama koje su gledali na internetu, pokazivat će im sadržaje na mobitelu: teško psovanje, spolni odnosi, bolesne snimke rezanja ljudi, samoubojstva. Spomenuta djeca nisu imala roditelje, nisu mogla pitati zašto, nisu mogla tražiti odgovore. Izgubila su kontakt s Ocem, radili su stvari za koje više nisu znala jesu li grijeh ili nisu. Ipak će u svojim molitvama ostati ustrajna jer drukčije nisu znali. Nazvat će ih ludima, jer nisu čula za grijeh, nisu bila spremna na sve to. Mnogi će upitati zašto im Otac nije pomogao. Vjerujte mi, unatoč njihovu tragičnom kraju primio ih je u svoje ruke. Trebali su biti pripremljeni na ovu sramotu. Na grijeh koji je naveden u zadnjem pismu. Jedno je od njih ipak preživjelo, prošlo je sve godine školovanja bez posljedica, a da ga nisu osramotili, ponizili do koljena, pronašao je prijatelje, djevojku, sve ono što mi danas imamo, ima i on. Kako je uspio? Jednostavno, uklopio se u društvo, odrekao se svoga Oca i sam počeo griještiti. Nije se više molio, nije više razgovarao s Ocem.
Znanstvenici su se pobunili kad su sve ovo čitali. Ta nisu sva djeca danas u školi čudovišta, pa to su obična djeca. Gdje si vidio da u maloj školi ima toliko grijeha? Ma u cijelom razredu postoje uvijek samo dva problematična djeteta. Ništa više. Pa ne šaljemo mi u školu čudovišta, nego vlastitu djecu. Zašto su dakle ona djeca bila baš toliko ponižavana? Što ako ih ne šaljem u školu, što će tek onda biti od njih? Pa jedino sa znanjem mogu dalje. Ne budi dvorska luda, šalji ih i dalje u školu, ali neka ti bude savršeno jasno: i najveći zločinci, najveće ubojice ovoga svijeta išli su jednom u školu. I vi ste isto tako išli u školu. Prisjetite se, koga su zadirkivali, koliko je to samo jadno izgledalo, niste ni znali koliko je pojedinac bio povrijeđen i odbačen od drugih, što su mu samo radili, koliko je svađa bilo, koliko psovanja. Psovali ste i vi s njima. Što tek rade u srednjoj školi? Puše cigarete, a za mene je to kao da si odustao od života. Pušiš i nije te briga za tvoje tijelo ni za tvoj život. Puše cigarete, kažeš, pa što, nije to ništa strašno. U koga ti onda vjeruješ ako tako razmišljaš? Misliš da je u redu pušiti s 18, 17, 16 godina, nije ni s 40 u redu, nije nikada, ali, kad tako rano kreneš, onda ti pomoći nema. Zar te vjera nije naučila da ih se kloniš? Zauvijek. Grijeh je pušiti i to je jedina istina, a još je veći grijeh znati da će te pušenje ubiti, biti svjestan da je grijeh i svejedno pušiti govoreći da te ne zanimaju posljedice. Ti si ove riječi porekao više puta, ali tvoja ti je savjest govorila drukčije. Vidio sam ih ja da puše u osnovnoj školi. Granice su se pomakle, piju i puše s 14, 13, 12 godina, Misliš da je to normalno ako ozakonimo da je zabranjeno piti i pušiti prije 18. godine, a oni svejedno to rade. Možemo slobodno granicu spustiti na deset godina. Za koju godinu i oni će to raditi, društvo će ih na to natjerati. Društvo u školi će te natjerati da piješ, pušiš, da udaraš i vrijeđaš druge kako bi ti bio glavni, kako bi tebe voljeli, a što je s onim kojemu su radili toliko zlo, on će postati onaj o kojem smo pričali, ubojica, vratit će se i ubiti bilo koga, jer su za njega svi jednako krivi. Kad sam bio manji, nisam znao koliko pati, nisam znao koliko je plakao i bio sam. Sada znam, ali sada je kasno, učinjen je grijeh, ostaje samo da tebe upozorim: znate li vi što vaša djeca imaju na mobitelu, koliko bolesnog sadržaja… Dovoljno je da ima internet, može puštati što god želi. Vi nikada nećete saznati što radi s društvom, vi nikada nećete saznati, nisu ni vaši roditelji, a nećete ni vi. Oni u prvome razredu psuju Oca našega, u prvome razredu psuju i govore odvratnim jezikom, grijeh se skuplja, oni počinju raditi po svome, ne slušaju te više, sve se lošije slažeš s njima.To je tvoja sudbina. Što poduzeti u vezi s tim? Pa pripremi ih na to, na sav taj grijeh, razgovaraj s njima, reci im što će biti ako budu psovali, pili, pušili, objasni im posljedice. Što će biti kad im ponude drogu, hoće li je uzeti, neće biti spremni reći „ne“, neće znati posljedice te droge. Naučeni ste da postoje lake i teške droge, postoji trava koja ti neće škoditi. Sve je to grijeh, sve je to ubojstvo za vašu dušu. Ti si sve to radio, radit će i tvoje dijete. Za sve one koji nemaju djecu: ne brinite se doći će i vaše vrijeme.Ako su svi pali na tom ispitu, past ćete i vi i vaša braća i sestre, jer niste bili spremni, niste bili uz svojega Oca koji vas ljubi i vjeruje u vas onako kako vi nikada nećete u njega. Zato on vas vidi, a vi njega ne vidite.
No vratimo se priči. Nakon deset godina uspješnog rada u malom poduzeću jedino preživjelo dijete dobije napokon pismo koje mu je prije nasilne smrti napisao brat. Pročitao je pismo, pogledao prema nebu i rekao: Ako sam ja zadnje dijete vjere, onda ni onaj iza mene neće uspjeti jer je stotinu puta uvrijedio svojeg Oca. I, znate što, u pravu je. Pravi odgovor iz pisma neće biti otkriven. Onaj tko je napisao to pismo tražio je od Oca da vidi budućnost. I pogledao je tu budućnost. Budućnost bez Boga i Isusa. Nemojte dopustit da se ta budućnost ostvari. Isus Krist mora postojati u svim školama, bolnicama, upravama i ostalim mjestima. Bez njega svijet je mrtav i oduđen na pakao.

Oznake: sto je smisao, bog, vjera, hrana, snaga, ljubav, prava ljubav, sto je smisao svega, sto je smisao zivota

petak, 25.11.2016.

58. STANICA – Najvažnije odluke tvojeg života

Pričat ćemo o najvažnijim odlukama tvoga života. U ovoj priči nalazimo novu važnu temu koju treba proći kako bi ova knjiga ispunila svoju zadaću, kako bi ti počeo ispočetka kao bolji čovjek i vjernik. Kako bi shvatio da nije važno imati mnogo, nego darovati mnogo da drugi ne bi umirali uzalud jer, ako drugi umiru uzalud, onda i ti umireš na taj način. U tvome će se životu pojaviti mnogi lažni putovi, putovi koji nam daju mogućnosti da sa što manje truda i muke postignemo što bolje rezultate. Ima samo jedan uvjet na tom putu, da prekršimo jednu od Božjih zapovijedi. Iako će mnogi reći da nikada neće krenuti tim lažnim putovima, njihovo će srce znati tajnu da su oni već odavno na takvom putu, kao što je već mnogo puta spomenuto, lakše je narodu odabrati grijeh nego vjeru. lakše je psovati velike psvoke, psovati nego ići na misu, biti uzor svoje vjere. Njima je dovoljno reći da im je važno da se brinu za svoju obitelj, da je hrane i štite od njezinih neprijatelja, ali, nažalost, od najvećeg neprijatelja nisu je zaštitili, od sebe samih, od svojih grijeha koji će ih natjerati da učine zlo svojoj obitelji, da donesu odluke zbog kojih će ona patiti i umirati. Sotona koji je unutar osobe će vas sve poslati u pakao a vaša nevjera u njega mu olakšava borbu protiv vas, zato zapamtite. Isus Krist je jedini pravi put do spasenja.
Reci ću vam kako dobro odabrati. Kad god imate važnu odluku kojom kanite promijeniti svoj život i živote drugih ljudi, napravite suprotno od onoga što ste naumili, jer ja, naš Otac, kao i vi sami znate da ste donijeli pvu lošu odluku. Samo je promijenite i to je to. Ja već sad znam da ste loše odabrali što god izabrali jer odluku donosite na putu grijeha i smrti. Valjalo bi prvo promijeniti put, onda tek donositi važne odluke jer takve vas odluke nakraju uvijek unište. Ako ne znate donijeti dobru odluku, pomoć potražite od Isusa Krista i Marije u molitvi. Ako ih iskreno zamolite, onda ćete pomoć uvijek dobiti. Vjerujte mi, to je jedina prava odluka koju možete napraviti. Teške odluke treba donijeti s onima na koje će ta odluka utjecati jer niste vi jedini koji je skrenuo s puta. Ima ih više. Odluke koje su iznad vas nemojte nikada donositi sami, ne budite dvorska luda i ne ismijavajte istinu, nego učinite po vjeri i vjera će vam se vratiti. Tada ćete se i vi napokon vratiti na onaj put na kojemu još ni korak niste napravili, konačno ćete biti na putu spasenja. Nemojte samo nakon nekoga vremena ponovno sići s njega, ostanite na tom putu jer vas samo on vodi do istine i Oca vašega. Svaku važnu odluku donesi iz srca, razuma i vjere jer samo će tada biti ispravna. Živi sa srcem, srcem vjeruj i srcem i razumom prođi ovaj put znajući da važne odluke nisu važnije od najvećeg od svih putova, jedinog koji te vodi do spasenja.

Oznake: što je smisao zivota, smisao zivota, isus krist, bog, vjera marija, snaga duha svetoga, hvala duse sveti

četvrtak, 24.11.2016.

57. STANICA – Najpopularniji grijesi svijeta osuda,ogovaranje,psovanje

Današnji čovjek živi pun grijeha. Svatko svoje djelo smatra opravdanim i ispravnim ne znajući da zbog toga kao ispravnog djela pate svi oko njega, svi njegovi bližnji. Toliko ljudi ima puno hrane, pića i odjeće, a opet ne žele nikomu dati samo zato što su zatvoreni grijehom. U ovome svijetu ni brat bratu ne želi pomoći zbog vlastita ponosa. Vjerujte mi, prije će se brat ubiti nego od drugoga brata tražiti pomoć. Jedva pronalazim riječi za ovu priču, razmišljam da sve obrišem i da je ne napišem, no sve sam do sada napisao pa ću i nju. Napisat ću vam stvari koje vas udaljuju od Oca, a činite ih svaki dan, psujete, uzalud izgovarate Očevo ime. Da je to grijeh, čitaj zapovijedi njegove. Pa znaš zašto je grijeh. Dovoljno je da ti kažem da ćeš ti nastaviti i da ne možeš prestati uzalud izgovarati njegovo ime dok govoriš već i stoga što ti to ne smatraš grijehom, a sve za što ti misliš da je dobro zapravo je pogrešno. Pokušaj prestati. Ako ti je to samo sitnica, nećeš moći jer grijeh vlada tobom. Lijeni ste. Tražite najlakše putove. Jednostavno, ne gledate licem pravednosti i ljubavi. Jednom davno neki siromašan čovjek koji nije imao obitelj ni mjesto za spavanje, krene na put. Otišao je samo šetati, iz naselja u naselje. Kad je bio umoran, spavao je, kad je bio gladan, jeo je, kad je bio žedan, pio je. Nagledao se mnogo toga, samo je šetao ne brinući se ni o čemu. Ugledao je jednom nekog dječaka kojeg su nemarni roditelji ostavili na ulici. Uzme ga k sebi i povede sa sobom na put. Njih su dvojica hodala gradovima i selima i razgovarala o mnogim stvarima. Njih dvojica pričala su o temama koje vi ne možete zamisliti, o kojima nikada ne biste međusobno razgovarali. Mogli su otvoriti svoja srca i sebi međusobno sve reći. I tako s vremenom on zavoli to dijete kao da je njegovo. I kad je dječak postao punoljetan, krenu oni na još veća i dulja putovanja. Ušavši tako u jedno naselje, primijete njih dvojica skupinu teških alkoholičara kako plešu i kako su veseli. I primijeti dječak koliko su oni sretni te pomisli da će s njima biti sretniji i napusti starca. Pomisli starac: i ja sam kao on bio ostavljen da se sam pobrinem za sebe, no on je bio mnogo mlađi od mene. On je barem našao privremenog oca, a ja privremenog sina, ali ga je grijeh zaveo, Nažalost, otišao je. Zaslijepio ga je put grijeha te me je ostavio. Znači li to da sam kao odgojitelj zakazao ili da nijedno dijete ne može uspjeti bez pravih roditelja i njihove prave ljubavi. I tako je starac, razmišljajući, krenuo dalje. Dugo je još sam hodao. Prošle su zime, prošla su proljeća, on je hodao sam i još mnogo toga vidio. Jedne je večeri stigao do većeg imanja, većeg posjeda s velikom kućom. Vidio je majku kako razgovara sa svojim kćerima. Majka je vidjela siromašnog čovjeka i odmah mu se počela smijati, smatrajući da nije vrijedan ničega jer nije ništa postigao u životu, jer si je dopustio da bude ovako siromašan i jadan. Smijala mu se jer nije imao novac koji je ona smatrala najvažnijim predmetom na ovome svijetu. Ona je čak bila uvjerena da će ići u raj jer je vjerovala da se novcem mogu isplatiti svi grijesi. Kćeri, iznenađujuće, nisu bile kao ona. Bilo im ga je žao pa su starcu dale hrane i malo novca za put. Kad je to majka vidjela, odah ih je potjerala unutra i pozvala muža, a ovaj je izvadio pušku te počeo pucati. Starac se uplaši te mu slučajno sve što je dobio ispadne u visoku travu, a on pobjegne. Srećom, to nitko nije primijetio pa se odlučio poslije vratiti po to. Kada je pala noć, on se vrati i vidje da su svjetla u kući još bila upaljena. Začuje on čudnu pjesmu sa strane i vidje opet skupinu alkoholičara kako piju i pjevaju. Ugleda dječaka koji je s njim zajedno putovao, bio je vidno uništen od alkohola, ali opet sretan što ga je pronašao. Dođe do njega i zamoli ga za oprost, a starac mu, naravno, oprosti. Dječak prstom upre u kuću u kojoj stanuju majka i dvije kćeri te reče, otkrio mu je da tamo žive njegovi roditelji i da će ga prepoznat po ožiljku na ruci. Dječak ode do vrata, a starac se nasloni na ogradu. Nakon kucanja majka otvori vrata. Nije prepoznala sina pa hladno upita: Što želiš? Majku i malo hrane, povikne starac s ograde. Opet ti, poludi majka. Vidjevši starca, pozove muža, a ovaj dođe s puškom i upuca dječaka koji je na mjestu umro. Upucao je i starca, koji je prije smrti rekao samo tri riječi: ubio si sina. Izađu potom kćeri i odmah prepoznaše brata po ožiljku na ruci. Toliko o osuđivanju lica ljubavi i lica pravde. Da ga je poslušao, da ga je bio vrijedan, imao bi sina, ovako nema ništa, a živi dalje.

Oznake: sto je smisao zivota, smisao, isus bog, isus marija, sveci

srijeda, 23.11.2016.

56. STANICA – Sin pravednosti

U iščekivanju smo sljedeć epriče. Kao u vagonima vozimo se iz stanice u stanicu. Odjednom začuh kako je netko ušao u taj naš vagon.Više se ne vozimo samo ti i ja. Pogledam u mladog dječaka kako sjeda blizu nas. Odmah sam ga prepoznao. To je Sin pravednosti, pravda u obliku čovjeka. Odmah da bude jasno, to je samo osobina. Htio sam ga staviti na kušnju da vidim koliko je pravda jaka, mogu li ga nadmudriti i prevariti? Mogu li ga poniziti? Došao sam mu blizu i upitao jesi li ti Sin pravednosti. Očekivao sam pozitivan odgovor kako bih mogao postaviti drugo pitanje: Kako možeš biti Sin pravednosti kad pravda sama po sebi ne postoji? Bez ljubavi, snage, prave vjere ona ne postoji.Ti dakle nisi i ne mošeš biti Sin pravednosti. Dok sam čekao odgovor, on je samo šutio i gledao kroz prozor. Možda sam bio previše izravan. Stoga sam postavio drugo pitanje: Tko će prije ući u kraljevstvo Očevo, onaj tko je živio uzalud, a umro dajući svoj život za drugoga ili onaj koji je živio kao vjernik cijeli život i na kraju uzalud umro? Pripremio sam se na oba odgovora. Što god kaže, lako ću opovrgnuti, mislio sam. No on je i dalje šutio, nije mi ništa rekao, nijednu riječ. Sin pravednosti kao u transu zamišljeno je gledao kroz prozor i šutio. Bio sam ljutit pa sam ga upitao zašto šuti. Sin pravednosti nikada ne šuti, nego sudi riječima svojim i razdvaja grijeh i dobro. Ti dakle nisi i ne možeš biti Sin pravednosti. Zaustavili smo se. Pomislih, prošli smo cijeli put a da ništa nisam ispričao, ništa nisam rekao, cijeli put potrošio sam ispitujući njega. On ustade, izađe pa mi reče: Oprosti ako si nešto rekao a da nisam čuo jer pravda postaje gluha kada grijeh progovori. I pogledam kroz prozor i vidim Oca dobrote kako u zagrljaj prima Sina pravednosti. Kažem vam, to su samo osobine u ljudima. Ništa više. No konačno sam shvatio da sam ja pao na njegovu ispitu, a ne on na mojemu, jer sam ja kao grjesnik njega osuđivao i ispitivao, a on je samo šutio. Ja sam umjesto ljubavi tražio grijeh u njemu. Uočih da je to bio nasljednik snage ljubavi i vjere jer bez toga pravde nema. Konačno da me je netko spustio na zemlju, da mi je pokazao da sam samo čovjek. Zašto pravda sušti? Pa zato što zna da je u pravu. Nije mu dakle potreban odvjetnik jer on zna da je u pravu. Nije važno što drugi misle. Ma da ga svi osude i budu uvjereni da je u krivu, on će znati pravu istinu, a to je i ono najvažnije da on i Otac znaju da je u pravu. Pusti svijet, on će i nevinoga prozvati ludim jer može, ali to ne znači da će ovaj biti lud. Pravda uvijek pobjeđuje. Nije važno da vi znate. Važno je samo da on i Otac znaju istinu i da oni s njom žive. Pouka je ove priče da čovjek nikada ne govori istinu jer svoj grijeh skriva kako ga drugi ne bi vidjeli. On zna da laže, on zna da će drugog nedužnog osuditi, ali on će i dalje i sebe i druge uvjeravati u suprotno samo da ostane na visokom položaju, samo zato da on može osuđivati i određivati kazne. I zato će mu trebati jako dobar odvjetnik kada dođe pred vrata raja. Jako dobar, možda i preskup.

Oznake: sto je smisao zivota

utorak, 22.11.2016.

55. STANICA – Srodna duša, tvoja velika ljubav

Dugo nisam razumio što znači ljubav za voljenu osobu. Govorim isključivo o srodnoj duši, a svi je imamo, samo što je gotovo nitko nikada neće pronaći jer je ne traži, jer ne čuva svoje tijelo za svoju srodnu dušu. Naučen si kako je odlično imati što više spolnih odnosa, sa što više različitih ljudi. Istina je, brate moj, trebao bi spavati samo sa svojom ženom, sestro, istina je, trebala bi spavati samo sa svojim mužem. Ali društvo, roditelji, svi žive u grijehu i, budući da je ovo jako zavodljiv grijeh, vi u njemu padate bez popravka. Nije vam jasno zašto to nije u redu. Pa mora li vam bolest reći da nije? Mora li vam Biblija reći da nije, mora li vam vlastiti otac reći da nije? Prava ljubav ili zaljubljenost, znanstveno gledano, traje tri-četiri mjeseca. Ali, po istini, prava ljubav traje dovijeka. Sotona nas je prevario, kad se zaljubimo odmah mislimo da nam je ta osoba suđena i da snjom moramo u krevet, uvjereni smo da će mo cijeli život biti zajedno, ako ta osoba već ima nekoga i sretna je snjime. Onda nemoj omlit za sebe nego za tu osobu da ima sretnu vezu i brak. Makar je to teško radit jer mi mislimo da ta osoba samo nama pripada. Ali jedna od najvećih ljubavi je slobodan izbor, kako je Otac nama daje mi je moramo dati drugima. Ako imas duboko u sebi osjećaje za nju. Daj joj do znanja da češ biti uz tu osobu ako joj bude teštko. Taj osjećaj može biti iz neba od nekoga tko ju jako voli, možda ona želi da ti budeš njezin anđeo čuvar i da joj pomogneš, da se moliš za nju. Nemoj odmah pomisliti na bludnost jer tebe možda čeka potpuno druga osoba za brak. Prihvati situaciju kakva je ili če tebe izludjeti, propast češ u ljubomori i mržnji ako ju ne pustiš da bude sretna sa onom osobom koju ona voli, ne možeš na silu tjerat nekoga da tebe voli. Radujte se za njega ili nju jer je pronašao osobu koja ga ispunjuje mirom i srećom. To je drugačija ljubav od one kad stvarno upoznate osobu koja vam je suđena za brak. To morate razumijeti i razlikovati. Molite Isusu i Mariji da vas pripreme za tu posebnu osobu, da vam pokažu put. Toliko je godina prošlo, a ljubav prema voljenoj osobi uvijek traje. Toliko priča, toliko pjesama, toliko životnih priča to potvrđuje. Treba se boriti za voljenu osobu, treba je voljeti jednako od prvog do zadnjeg dana. Voli ono što je u njoj, a ne ono što je izvana. Teška je i neopisiva bol kada se ljubav ne uzvrati, kada ti voliš nekoga, a ta osoba ne zna za tebe. Bol može uzrokovati teške grijehe. Ti misliš samo na jedno, a na taj je način nikada nećeš upoznati. Stalno nju tražiš, ali ti moraš krenuti od sebe, ti moraš postati ona osoba koju tražiš. Stalno misliš: jedva je čekam, bit će savršena. To je grijeh, to je pogreška. Ti možda pronađeš svoju srodnu dušu, ali nikada nećeš biti dovoljno dobar za nju, jer je ona napravila sve kako bi bila spremna za tu osobu, a ti si bio pokvaren. Počni mijenjati sebe kako bi bio spreman za voljenu osobu. Za one koji su pogriješili, nije kasno mijenjati se, brakovi se raspadaju jer ljudi žele samo novac, samo tu jednu večer. Nakon toga ih više ništa ne zanima, svoje brige i probleme guraju od sebe. Nažalost, mnogi sami umiru, jer nikada nisu tražili. Pitaš me kako je pronaći. Jedan je pogled dovoljan da ti promijeni svijet, da je zauvijek staviš u srce. No ti si bolesno dijete, tvoj je um grijeh, tvoj je život grijeh. Nemoj se zaljubiti u vanjski izgled jer će se on promijeniti, onda ćeš tražiti nešto drugo i ostat će samo mržnja i praznina. Zaljubi se u unutarnje vrijednosti: vjeru, osmijeh, ljubav, snagu, hrabrost, osobinu i karakter. Zavoli ono što tu osobu ćini posebnom i po onome što je čini jedinstvenom jer upravo to se nikad neće promijeniti, te vrijednosti traju zauvijek.

Oznake: smisao zivota, put do spasenja

ponedjeljak, 21.11.2016.

54. STANICA – Posebna poruka za tebe

Odmah na početku da ne bude zabune: najjadnije sam biće na ovome svijetu, nisam dostojan Oca svoga, nisam zaslužio živjeti, bližnjega sam svoga otvorenim očima odgurnuo od sebe i, da danas počnem bolovati od strašne bolesti, ne bih bio iznenađen jer nisam dostojan ničega. Zašto vam to govorim? Zar vi doista mislite da ste veći od najvećeg grješnika ovoga svijeta? Koja će ti biti sramota kada on prije vas uđe u raj? Tko vam daje pravo da budete bahati i da loše govorite protiv moga i vašeg Oca. Ne brinite se, čuo sam ja vašu riječ da je najjadniji onaj koji ide na mise, a psuje svaki dan, da je najjadniji onaj koji Crkvi daje puno novca, a okolo uništava obitelji. Nisam ovo trebao niti pisati. Odrekao sam se svoga života zbog ljubavi prema Ocu i vama teškom mukom pišem ove riječi jer znam unaprijed koliko će mi se smijati, koliko će biti malo onih koji će me poslušati, koji će poslušati riječi istine, a istinu cijeli život zaobilazite jer se bojite. Bojite se što će od vas ostati kada vam po istini budu sudili. Oni koji misle da će ući u raj, ti ljudi već sad umiru i idu prema paklu. Kažeš mi: Zašto si se odrekao života? Ja to od tebe nisam tražio. Nisi tražio riječima, ali tvoja duša vrišti od boli, ja je iz dana u dan čujem kako te moli da činiš jedno, a ti uporno radiš drugo. Grijeh te toliko preuzeo da te iznutra skroz uništio. Potrebno je čudo da se spasiš ili možda samo jedna molitva, ona najveća. Pišem da tebi pomognem. Važno je da postoji nešto što je ispravno pa da se svi svađamo oko toga. Ma važno je samo da jerazumiješ i kreneš živjeti. Da ti napokon kreneš na onaj put na kojemu još korak nisi napravio. Onaj koji se smatra najvećim, uvijek će biti najmanji jer u poniznosti tražimo vjeru i ljubav, u skromnosti tražimo pravoga vjernika, a ne u bahatosti, samouvjerenosti i prokletim lažima. Ja sam dijete vjere kao i ti. Ti čitaš riječi koje sam ja napisao, ne čitam ja tvoje. Nije li ti to dovoljno? Svi smo mi djeca vjere, a vi ste oni koji moraju shvaćati istinu. Vjeruj srcu svome dok i njega nisi izgubio i nemoj više vrijeđati svoju vjeru jer ona ne postoji, ne postoji za one koji je smatraju mrtvom kao što će mene i tebe smatrati mrtvim kada umremo, kada nas više ne bude bilo na zemlji. Već sad vidim ljude koji će mi se smijati, koji će me vrijeđati zato što sam odabrao vjeru. Već sad mogu plakati, ali ne za svoj život ili zato što ću umrijeti, nego zbog njihova grijeha i njihove sigurne propasti.

Oznake: što je smisao života, isus krist, bog, vjera, patnja, mrznja, muka, Bolest, bol duše

petak, 18.11.2016.

53. STANICA – Vi niste Bog

Riječ, jedna riječ, nije dovoljna, a dvije su previše. Gdje je zlatna sredina, gdje vam je vjera? Da je imate, ne biste bili ovako bijedni. Volite suditi drugima, mislite i osjećate kao da ste bolji od njih. Zar one koje optuže mrzite a da niste čuli njihovu obranu? Osuđen je jer je ubio dva čovjeka, proveo je pola života u zatvoru da bi na kraju svi saznali da je nedužan, da nije kriv, Osuđen je na osnovi iskaza žene koja je bila uvjerena da je to bio on. Ponizila je svoga bližnjega samo zato što je bila uvjerena u svoje, jer je vjerovala da je bolji vjernik od njega, bolji čovjek, a ona je bila ta koja je osuđivala. Lako je o drugima pričati i smijati im se iza leđa, a kad to rade vama, onda krivite Oca, Isusa Krista, Mariju i sve ostale, samo ne sebe. E da ste se samo pogledali u ogledalo pravde, gadno biste se uplašili. Promjene lako unište život zato što niste spremni na njih. I još jedna riječ za sve one koji su promijenili ili planiraju promijeniti svoj spol, možete vi promijeniti na sebi i lice i spol i cijelo tijelo, no vi ćete uvijek znati kakvi ste stigli na ovaj svijet i što zapravo jeste. U duši ostajete isti i to ne možete promijeniti. I doći će dan, kad prijeđete sve granice u mijenjanju spolova, tad više nećete biti sigurni u spol svojeg prijatelja ili prijateljice, brata ili sestre, oca ili majke. Veliki je grijeh mijenjati sebe i ne prihvaćati ono što ti je Otac dao. Koliko god budete išli na operacije, vaša se duša neće mijenjati, ali, vjerujte mi, polagano će nestati i umrijeti.


Oznake: smisao zivota, sto je smisao zivota

četvrtak, 17.11.2016.

52. STANICA – Abortus i umjetna oplodnja

Kad bi me pitali zašto postoje bolesti na ovome svijetu, rekao bih zato što je to najbolji način za isplaćivanje grijeha. Nemojte griješiti i pred Svemogućim Ocem bit ćete čisti i tada ne bi postojali bolesni ljudi. Kakav je svijet, vjerojatno bismo pronašli čovjeka koji je bio dobar vjernik, nikada nije griješio, a svejedno boluje od neizlječive bolesti. Važno je da je u duhu zdrav jer samo ga to vodi do vrata kraljevstva nebeskog. Ako biste me pitali što je s umjetnom oplodnjom i abortusom, rekao bih ovako: Zamislite praznu pustinju i problema nema. Pojavi se oaza, dođu ljudi, krenu ratovi i problemi se pojave. Da ne postoje liječnici i da sve to nije izvedivo, tad bismo morali prihvatiti činjenicu da je to nemoguće izvesti i da to ne dolazi u obzir. No, budući da ste sami sebi to omogućili, ja vam kažem grijeh je, vi ćete poreći, grijeh je ma koliko god ti opravdavanja našao. Potreban je samo jedan život da dokaže da je grijeh. Sad kad su se mnogi već naljutili, tražili bi moju riječ i izvadili je iz mene kako bi našli pogrešku te bi me mogli osuditi. Ja vam kažem, tražite je i pronaći ćete je, jer moja je riječ grješna, ali riječ koju vam ovdje ostavljam nije. No onog dana kad je pronađete, vi ćete biti već stari ljudi, a mene više neće biti. Nemojte dakle život trošiti uzalud. Počnite vjerovati da je kraj blizu. Da se treba kajati, moliti, nastaviti živjeti u vjeri. Tad će pitati o smaku svijeta. Znam da će on doći, ali znam još jedno: da čovjek, tako jadno i nedostojno biće nikada, ali nikada neće znati kad će doći, nikada neće znati vrijeme kad će doći, ni godinu, ni mjesec, ni tjedan, ni dan, ni sat, ni minutu. Može biti sada, može biti za stotinu godina, to nikada nećete znati; zato se ne brinite, doći će, ali vi nećete znati kad. Budite budni i krenite na put spasenja, pratite Isusa Krista, pa da i znate vrijeme kraja, opet biste kasnili, opet ne biste bili spremni jer ste grjesnici. Pitali su me za prostituciju, a ja sam rekao neka pitaju neku od takvih žena je li to oduvijek htjela, je li od malih nogu sanjala da će to raditi. Je li to njezin životni san? Nije, zato što je tad još bila normalna.To je grijeh. Vi ćete opet poreći, a ja ću opet umrijeti ostavljajući riječi istine. Da je ona odrasla uz svoga Oca, ona to nikada ne bi odabrala. Pitali su me za Crkvu i radi li ona dobar posao. Rekao sam: ako imaš jednu bolnicu na tri grada, onda mora biti dobra, ako imaš jednu crkvu, jedno jedinstvo na sve ljude na ovome svijetu, onda mora biti dobra. Problem je u tome što u njoj rade ljudi, a oni jesu grješni, oni čine grješne stvari. A vi, kad čujete za njih, vi ćete ih posebno osuditi, jer su svećenici, jer, po vama, moraju biti savršeni, a zaboravljate da je ovdje riječ o vašem bratu ili sestri koja isto tako ima svoj život. Odabrali su Oca i zato imaju i teži put. Ako vam svećenik otpusti grijehe, onda biste vi i njima trebali; nemojte odmah osuditi. No, ako je on loš u svojemu zvanju, onda će Otac na kraju reći je li dobro ili loše obavio svoje zvanje. Otac poznaje svoju djecu kao nitko drugi. Znam da ima mnogo većih grijeha nego što se može zamisliti, ali uništiš li Crkvu, uništio si zadnji put do Oca našega, istjeraj grijeh iz nje, ali ne oružjem i istjerivanjem ljudi, nego ljubavlju i vjerom da će njome upravljati oni pravi. Nakraju su me pitali zašto ja vjerujem u Boga i Isusa, kako znam da je baš njihova religija jedina prava. Nikada ga nisam vidio, ali opet bez greške vjerujem u njega. Bez greške znači bez sumnje. Davno je jedan nevjernik rekao da je vjera dar koji on nije dobio. Kažem ti, vjera je snaga koja se rađa u tebi, u svakome od nas, vjera je ljubav. Ti si dobio taj dar, a nisi ga nikada otvorio. Sad me zanima tvoje pitanje, postavi ga, sigurno imaš jedno i znaš kako će glasiti moj odgovor. Nije važno. Važno je da ćeš se kao ovi ljudi osramotiti jer ne tražiš odgovore, nego samo isprike za svoj grijeh. Ti samo tražiš moje greške. Zapitaj sam sebe isto pitanje i pokušaj odgovor otkriti u srcu. Svi su odgovori u tebi, samo ih moraš pronaći. Grijeh te sprječava da dođeš do tog odgovora. Isus Krist je odgovor na sve, moli se Isusu i njegovoj majci Svetoj Mariji za odgovore i doći će.

Oznake: sto je smisao zivota

srijeda, 16.11.2016.

51. STANICA – Pokaj se dok možeš

Davno, davno vidio sam nešto što više nepostoji, vidio sam čovjeka koji živi, ljubi i vjeruje. Do dana današnjega više ga nisam vidio. Nisam ga upoznao, ali vjerujem da hoću. Dokle je ovaj svijet stigao? Bojim se za njegovu budućnost. Došlo je do toga da svatko može reći besmislenu riječ. Nema života u smrti kao što u smrti nema života, nema ljubavi u grijehu kao što ni u grijehu nema ljubavi, nema sunca u tami kao što ni tame nema u suncu. Evo, bez problema sam nabrzinu naveo tri. Moje riječi dobivaju smisao samo ako mi ih vjera i ljubav šapnu, samo ako ja vjerujem u istinu tih riječi i ako ta riječ nije moja, nego riječ vjere. Stavili ste slike, primjere kako drugi nemaju ništa da bih se mogao sažaliti nad njima i pomoći im, stavili ste slike i napisali: bez roditelja, bez hrane. A što sam ja radio? Ja sam im se smijao. Ja to sve imam. Hrane, vode, obitelj, ali ipak kukam za svaku sitnicu kao i ti svaki dan života svoga. Mi imamo roditelje, a opet se s njima svađamo, čak ih se i odričemo. Oni ih uopće nemaju, nisu ih ni upoznali. Koliko bi sretni bili kad bi ih samo vidjeli. Pamti riječi istine: oni će život svoj izboriti, ja ga neću ni dobiti, oni će imati zaslužan ulazak u Očevo kraljevstvo, ja neću ni pred vratima stajati. Jao onima koji su ih slikali, a nisu im pomogli. Oni će umrijeti prije mene. Žao mi je svih tih ljudi što pate i trpe, ali plakat će oni kad uđu kraljevstvo nebesko pa s neba budu gledali nas smrtnike kako umiremo. Ta riječ vrijedi samo za one koji pate ili one koji žive i vjeruju.

Oznake: smisao zivota, vjera, bog

utorak, 15.11.2016.

50. STANICA – Svi smo jedna obitelj

Čujem plač djeteta. Po koji put si ga već udario, gurnuo? Ono jadno ne razumije zašto. Nisi ni ti razumio kad su tebe gurali. Kada li će to prestati? Tek tada kad i ti nestaneš. Možda i prije, možda ako konačno vratiš u sebe Očevu ljubav koju si zamijenio velikim grijehom. Ne trošite riječi uzalud, ne trosite dane uzalud. Ne, dan, dan ne postoji, tjedan, mjesec pa ni godine ne postoje. Postoji samo jedno, a to je vaš život koji prolazi. Sate, dane, mjesece, kalendare…, sve su to ljudi izmislili kako bi se snalazili u prostoru i vremenu. Ljudi su zapravo izgubljeni u prostoru i vremenu. Ne postoje metalci, štreberi, reperi, pankeri. Postoje samo ljudi, jedan narod, jedna obitelj, jedan čovjek, jedan Otac, jedan sin Isus Krist. Riječ Isusa Krista. Vi ste razdijelili ljude, napravili podjelu, za vas postoji više vrsta ljudi ili zapravo njihovih osobina, grijeha. Ima onih koji uče i onih koji ne uče. Ima onih koji ne žive, a hodaju jednako kao ti i ja svaki dan. Postavljamo si pitanje čemu živjeti. Osam godina školovanja da ne bi ništa znao o sebi ili svojoj vjeri, da ne bi ništa znao o svojim bližnjima. Vi ste sramota i ako sebe smatrate boljim od svoje braće i sestre, ako se smatrate boljima od većine ljudi. Jer vaša braća i sestre umiru od gladi, a vi bacate hranu u smeće, pijete i trošite vodu koliko želite dok se neki bore za nju svaki dan. Pamti riječi istine: tko malo ima, mnogo cijeni, tko mnogo ima, malo cijeni jer cijena nije ono što ćete platiti, nego vrijednost koju vaše srce ne razumije i grijeh koji razumije. Ima li smisla živjeti izgubljen u prostoru i vremenu? Dan, noć, dan, noć, prolazi život, a mi se stalno krećemo: posao, birtija, kući, posao, birtija, kući ili posao, trgovina, kući, posao, trgovina, kući. Ima li ljudsko tijelo cijenu? Nema jer tko na svoje tijelo stavlja cijenu i sebe smatra vrjednijim od svoga bližnjega, vrjednijim od drugoga čovjeka, taj će gorjeti vatrom grijeha, taj ne samo da neće vidjeti Oca nego neće moći niti govoriti, niti slušati. Gluh i slijep će se gušiti u vodi od vatre. Bit će istodobo paljen i udaran, i tako bez kraja. Strašna je kazna. Umire mi srce od pomisli da je ikada itko zasluži. Otac vas je stvorio i on će vam oduzeti vaše živote. Na kraju krajeva, neće to učiniti on, nego vi sami sebi.
Učinite dakle nešto sa svojim životom, krenite od sebe, napravite nešto što nikada do sada niste pokušali, zavolite ga, počnite ga živjeti. Molite se, idite u Očev dom, okupljalište vjernika. To su pravi nazivi za crkvu, a ne velika građevina sa zvonima unutar. Koliko puta moram objašnjavati što je život, nešto što ste dobili a da niste zaslužili. Samo te Očeva ljubav drži na zemlji, a ne neko čudo ili neki slijed događanja. Proći će i ovaj takozvani dan. Što si učinio s njime? Koliko si grijeha proizveo? Ova je priča našla svoj završetak na drugom planetu, koji svjetlost nikada nije vidio niti će je ikada vidjeti. Proći će svjetlost tvoga života i ugasiti se. Mnogo toga radiš da bi je što prije ugasio. Ubijaš, ismijavaš, ne vjeruješ, pljuješ po vjernicima, ne ljubiš, ne živiš. Nema čovjeka koji tebe razumije ni čovjeka koji će tebi vjerovati kada budeš govorio istinu u omjeru jedan prema petsto jer previše lažeš, a premalo ljubiš. Vidio sam sliku s djecom koja nose košare pune odsječenih glava, a jedno od njih čak je drži u ruci i nosi. Kakva je to zemlja u kojoj čovjek ubije čovjeka a da ne razumije koliki je grijeh počinio. Kad su mala djeca, slatka su, kad krenu u prvi razred, psuju Oca našega sto na sat jer nisu svjesna koliki grijeh čine, koliki grijeh proizvode. Kad sam bio mali, igrao sam igricu na kompjutoru i više puta opsovao Mariju, majku Sina otkupitelja svih nas. Niti sam znao igrati niti sam razumio kakav grijeh činim, nisam bio svjestan svojih riječi i tuge koju sam time izazvao. Ja sam čovjek bez posjeda, ni za slugu me ne možeš uzeti. Imao sam sve, sada nemam ništa. Davno sam rekao ne previše ozbiljno, ali opet istinito: ne mogu ti ljubav dati jer je ni sam nisam primio. Ponižavali su i mene više puta, kako da ti šaljem ljubav šaljem kada se borim sa svojim grijehom onih koji mi zlo nanose. Očiju punih suza pokušavam se naći u ovome svijetu. Imaš li još ljubavi za svoj život, za život svoga bližnjega? Ti imaj ljubavi ili, jednostavno, reci kako je moguće da ovakav čovjek vrijeđa mene ili da govori ljudima kako da žive i u što da vjeruju. Ne znam, ali znam da ćeš jednog dana umrijeti i stajati pred Ocem svojim koji će te poslati tamo gdje svjetlosti nema, gdje ljubavi nema. Molim te kreni moliti, da znate samo koliko je jaka molitva. Molili bi dan i noć. To je kao pjesma, predivan lijek koji nam Bog daje da možemo napokon ozdraviti i uz Isusa Krista spasiti brata i sestru svoju. Molite krunicu, to je pjesma ljubavi i savršenstva. Što je više budete molili lakše će ići i postat će za vas kao zrak koji dišete. Makar probajte, nemate šta izgubiti.

Oznake: sto je smisao zivota, tko je bog, isus, marija, sveta marija

ponedjeljak, 14.11.2016.

49. STANICA – Poruka za roditelje

Prijatelju moj, prijateljice moja, ako nisi spreman ili spremna ljubiti potpuno, ne možeš biti spreman ili spremna odgajati dijete, jer to dijete traži ljubav. Njemu svijet nije uništio snove i želje jer ih još i ne posjeduje. No, ako ti koji si iscrpljen od života i grijeha u njemu, njoj ili njemu ne pružaš ljubav, ono će postati poput tebe, a i gore. To nije samo tvoje dijete, to je dijete vjere, naroda i ljubavi. To će dijete tebe gledati istim pogledom bio ti vjernik, nevjernik, ubojica, mrzitelj, grješnik ili roditelj. I zbog toga pripada Sinu ljubavi Isusu Kristu i Ocu pravednosti. To će dijete upijati tvoje riječi i djela, to će dijete činiti tvoje riječi i djela. Dakle, ako si ti zlo, i ono će biti zlo. Ako ti pružiš ljubav a da je ne primaš, ti ćeš biti veći od svakog roditelja svijeta. Jer ne samo da odgajaš dijete nego ga i ljubiš onoliko koliko i zaslužuje, koliko i traži. Ono neće tražiti novac, slavu, moć jer od toga nema koristi. Tražit će samo tvoju ljubav i pažnju.
Prijatelju moj, prijateljice moja, dijete je najveće blago ovoga svijeta, veće od tvoga života, a manje od svog života. Ljubi dakle ono što širi ruke prema tebi, što iščekuje poljubac svojih odgojitelja. Grijeh će navaliti i ti moraš biti spreman držati oklop ljubavi kako bi bio u potpunosti spreman ljubiti i to Očevo dijete, kao i ti, bit će put svojem narodu, i vjernom i nevjernom. Svakom nepravdom i boli koju naneseš svomu djetetu to ćeš ga više udaljiti od sebe, to će ga sotona lakše osvojiti. Dijete samo traži ljubav. A baš to vama najviše nedostaje, upravo mu to ne dajete – pravu ljubav, jer vas je sotona već odavno osvojio i zavezao lancima grijeha. Zato se molite svecima, a najviše Bogu, Isusu i Mariji da vam pomognu razbit lance sotone jednom zauvijek.

Oznake: poruka za roditelje, sto je bog, isus, bog

nedjelja, 13.11.2016.

48. STANICA – Uzrok pokvarenosti mladih, kako ih savršeno odgojiti

Prevelika očekivanja imate od njih, oni padnu, vi im ne pružite ruku, vi ih dokrajčite nogom, ostavljate ih same na podu, vi im ne dopuštate da se dignu. Oni nakon toga odaberu lakši put grijeha. To je najveći uzrok pokvarenosti mladih ljudi. U ovoj priči dobivate odgovor na pitanje uzroka i posljedice pokvarenosti mladih ljudi na svijetu. Gledajući patnju čovjekovu, saznajemo samo jedno: taj koji je patio uživat će kada bude gledao drugog kako pati jer mu taj isti čovjek nije pomogao. Onaj koji gleda, a ne pomogne sljedeći je. Vi, gledajući čovjekovu patnju, postajete sljedeći. Vi i nitko drugi. Ti si sljedeći. Pazi se sramote svoje, ne možeš je sakriti od Oca svoga. Zamislite da postoji dijete koje voli svoje roditelje, dobije nezaslužene batine i nakon batina bude zatvoreno u mračnu prostoriju u kojoj će više od deset sati biti zatvoreno i tako svaki dan bez hrane i vode, potpuno samo. Sad će neki misliti kakve veze ovo ima s uzrokom i posljedicom pokvarenosti mladih ljudi. Svako dijete koje pati zatražit će od drugog čovjeka da pati, a onaj koji gleda, a ne pomaže jest sljedeći. Nakon sedam godina to će dijete pronaći oružie i bez razmišljanja ubiti svoje roditelje, svoju braću i sve svoje sestre, a imalo je dva brata i četiri sestre. Pitate me gdje se takva drama odigrava. Upravo sada na ovome svijetu dok vi ovo čitate zlo će biti naneseno čovjeku koji mrzi one koji mu nisu pomogli i on će uživati u tuđoj patnji. Spomenuto će dijete narasti i imati svoju djecu kojoj će činiti isto ono što su njegovi roditelji njemu činili. Ta će djeca njega ubiti isto onako kako je on ubio svoju braću i sestre.
Ovu će priču rijetki shvatiti, ali više će biti onih koji će je ismijati i reći da nema smisla jer oni to svojoj djeci ne rade. Što je s onima koji ljube svoju djecu, zar bi mogli ovakvo što očekivati? Koliko ti dobro poznaješ svoje dijete, koliko je ono puta sjedilo samo u sobi plačući za nečim što ti nikada nisi znao da postoji. Doći ćeš jednog dana u sobu punu mraka, sobu koja nikada nije vidjela svjetlo sunca kao što vi nikada niste vidjeli put ljubavi i vjere. Tad ćeš shvatiti koliko nisi poznavao svoje vlastito dijete. Vi stalno tražite načine kako najbolje odgojiti svoje dijete. Kako ih učiti da dobro žive, da naprave ispravnu odluku. Učite ih da ne smiju krasti, lagati, varati, govorite im da to nije u redu i da se zbog toga ide u zatvor. Krivo ste ih učili. Može doći najbolji odgojitelj na svijetu, ali, ako ih odgoji bez vjere, prave ljubavi i istine, bez vjere u Oca i Isusa, onda to dijete može biti pošteno koliko hoće, ali Oca svoga neće vidjeti. Takvo će dijete umrijeti, a neće doći blizu vrata raja jer nije znao put do tamo, a put postoji, zemaljski put koji vodi do vrata raja. Zaključimo, dijete treba odgojiti uz vjeru u Boga i Isusa, uz ljubav i snagu Duha Svetoga. Treba ga učiti da se grijeh ne da kazniti odlaskom u zatvor, jer će izaći iz zatvora i nastaviti npr. krasti. No, ako se on iskreno pokaje i ispovjedi za svoje grijehe, onda više neće krasti. Učite ga dakle o Božjim zapovijedima i poklonite mu povjerenje kako bi ga on mogao razviti u vjeru. Ako odgajate dijete bez Oca i ljubavi njegove, milosrđe njegove i njegovog sina Isusa, ako mu uskraćujete vjeru i mogućnost da je upozna, onda ćete vi kao i vaše dijete umrijeti. Ovako nećete. Ovako ćete imati život nakon smrti.
Što je smrt? Prelazak na drugi svijet. Ako ne prijeđete u njega, ostajete li u paklu ili tek onda umirete dovijeka. Zašto vam je toliko teško odgovoriti na pitanje što je smisao života? Ja nisam dostojan reći, ali po svojemu srcu mogu reći da ćete saznati ako ljubite Oca, Isusa, Mariju i svoje bližnje i ne prihvatite ništa materijalno na ovome svijetu. To možda i jest samo smisao. Ljubav prema Ocu, Isusu, vjera u njih. Poštovati i činiti ono što nam kažu, ljubiti svoje bližnje kao same sebe. Zašto je zemaljski put onaj koji vodi do vrata Očeva kraljevstva? Zato što je njegov Sin Isus Krist došao na zemlju kako bi ga izgradio za sve nas. Taj put još danas stoji jednako čvrsto kao i prvog dana kad je napravljen, ali sve manje i manje ljudi ide tim putem. Dakle, ako želite dijete koje će biti pošteno te odrasti u nešto što grijeh i sramotna djela ljudskog roda neće moći uništiti, onda birajte put vjere i ljubavi. Molite se za njegovo zdravlje i njegovu vjeru u Oca našega, da ga uvijek poštuje i sluša. Molite se za njegov život i naučite ga moliti kako bi i on mogao moliti za vaš život. Ovo nije priča koja je trebala biti napisana. Taj nebeski put, put života i spasenja, to je sveti put, ali, ako vi na takvom svetom putu psujete Oca, bacate smeće na nj te grijehom prljate dio svoga puta, onda ste već rezervirali mjesto u paklu. Taj put je pola zemaljski, pola nebeski. Živeći na zemlji, obavljamo zemaljski dio, a, vjerujući u drugi dio puta, dolazimo do njega te tako do kraja. Živjeti znači ljubiti, a ljubiti znači vjerovati. Idite onim putem koje će vas odvesti do vrata raja te s pomoću Isusa Krista, njegove ljubavi i svojih molitava, djela zaslužite ulaz na onome mjestu koje mrak i grijeh nikada, nikada neće vidjeti.

Oznake: sto je smisao zivota, smisao, vjera, isus, bog, Mladi

petak, 11.11.2016.

47. STANICA – Vrijednost prijateljstva

Gubitak i sramota. Ima mnogo njih koji bi najradije odustali od života, od ljubavi, od svega vrijednoga što imaju, odustali bi od sebe i svojih snova. Imao si dar i talent za mnoge stvari, mogao si nešto postići u životu. Mogao si živjeti svoje snove, ali nije ti bilo suđeno. Što je to sudbina? Označuje te, sastavlja ti put koji god da odabereš, primijetit ćeš to ma kojim god putem pođeš. Prave molitve kod mene nije bilo mjesec dana, uništeni snovi rana su koja ostaje gora od bilo kakvog ožiljka ili bilo kakve trajne invalidnosti. Psihički te grize i polako uništava. Ja sam zrno pijeska u pustinji, Želim se izdvojiti, želim da mi se drugi dive, da drugima budem uzor. Želim biti netko i nešto svaki dan, želim da me vole i cijene. Zar je to tvoje razmišljanje, zar je to ono što doista želiš? To se sve može postići, ali problem je grijeh preko kojeg do toga svega dolazite jer ste spremni na sve samo kako biste došli do svoga cilja. Ja sam uvijek bio između dvaju najboljih prijatelja, nikada nisam imao jednog, bio sam dobar s njime, s mnogima, ali znao sam da nisam u njihovu izboru povjerenja. Kada znaš vic, ispričat ćeš ga komu, najboljem prijatelju ili drugu. Nije li isto? Zašto onda ljudi izmišljaju dva termina za jedno značenje? Je li to kategorizacija zbog koje ne možete vidjeti Oca svojega. vi spavate san života, pazite da ne prespavate cijeli život. Ako ne budete pazili, umrijet ćete uzalud. Na kraju ostaju samo pitanja. Što više truda i vremena uložimo u nešto što nakraju ne iskoristimo, to će više boljeti kada ne iskoristimo talent, kad za sav svoj rad ne dobijemo željeni uspjeh koji smo očekivali, kakvom smo se nadali. Vrijedi li to za ovu knjigu? Kažem ti, ne zanima me hoće li biti nagrađena, ne zanimame novac, mene samo zanima da je ti pročitaš i da kreneš spasiti ne samo sebe i druge i potakneš ih da oni spase i potaknu druge. Neće je svi moći pročitati, ali, ako je ti pročitaš i promijeniš svoj život, ako počneš mijenjati druge živote, onda će tvoje čitanje vrijediti kao da ju je pročitalo 200 drugih ljudi. Shvati ono najvažnije, usadi to u svoje srce i širi dalje. Nije dovoljno nekomu dati samo Isusove riječi i reći mu: Pročitaj ih i sve će ti biti jasno. Ne. On neće razumjeti pa će tebe koji, prema svojim riječima, kao sve znaš zamoliti da mu objasniš knjigu. Ti moraš svojim životom pokazati što je ova knjiga tebe naučila, a ne samo nastaviti živjeti po starome. Kreni iznova na put spasenja. Nije dovoljno ljubiti nego drugi moraju osjetiti tvoju ljubav, moraju osječati tvoju ljubav. Pogledaj filmove o svecima, oni su dokaz da Bog postoji. Ateisti mrze te filmove jer oni dokazuju ne samo da je Isus jedini spasitelj nego da je vjera u njega jedini naćin kako se spasiti. Jedina je ispravna religija i put koji vodi do Raja.

Oznake: teen, religija, prijatelji, snovi, smisao, život

četvrtak, 10.11.2016.

46. STANICA – Ja sam sramota, Bog je slavan

Koja je razlika između mene i tebe? Ja ću ti reći. Ne ljubi riječi moje, ne ljubi riječi ljudi. Ja sam nitko i ništa, najveći gubitnik. Kažnjen sam najvećom mogućom kaznom na zemlji. Podarena mi je vjera zbog koje ljude vidim kakvi jesu. Dovoljan mi je jedan pogled u njihove oči i sve vidim. Ne mogu biti primljen u društvo jer sam kao čovjek svrstan među lude. Mene će smatrati ludim jer je njih više, jer je grijeh lakše nastaviti nego priznati i pokajati se. Ne mogu vrijeđati čovjeka jer ga vidim kao dijete Božje, kao dijete koje svojim očima traži samo ljubav i snagu potrebnu za ovaj težak život. Vi gledate samo greške u njemu, ismijavate ga i odbacujete ga smatrajući sebe boljim, smatrajući da ste u pravu čak i onda kada sami znate da niste. Svi smo jednaki, mene ne možeš uvrstiti ni u jedan društveni sloj. Moraš shvatiti da se sve ne vrti samo oko tebe, makar ti to mislio, jer tuđe oči vidiš, a svoje ne vidiš i, budući da sebe savršeno poznaješ, a drugog čovjeka nikada nećeš savršeno poznavati, njegove su tajne skrivene od tebe. Ja te kao brat molim da kreneš moliti, da kreneš na mise. Poruka svima koji idu na misu:počnite slušati, čuvajte riječ koju čujete tamo, ali samo ako je dobra, ako nije propadljiva. To ćete lako znati jer ste do sada morali barem malo shvatiti što je grijeh, a što nije. Moraš znati da u ovakvom svijetu ljudi neće još dugo opstati. Naš Otac trpi naše grijehe svaki dan. Ime njegovo vrijeđamo, njegove riječi i zapovijedi ne poštujemo. Mi smo izvor grijeha jer smo mi ti koji činimo zlo. Neće se škola sama zapaliti, makar bile krive i stare instalacije; opet je kriv čovjek jer se koristio jeftinim materijalom u gradnji. Iako je znao što se sve može dogoditi, ipak je loše obavio svoj posao.Neće se pištolj sam napuniti, neće se životinja sama izrezati i u dijelovima bacati po javnim ustanovama, neće se dijete samo silovati, neće se brat sam istući i zatvoriti u tamnicu, neće se sestra sama ubiti. Možda počini samoubojstvo, ali ti si taj koji ju je silovao, tukao, vrijeđao, ti si taj koji je nije poštovao, smijao joj se, ti ćeš je baciti u kut sramote i izdaje i ona će pomisliti da postoji samo jedno rješenje. I postoji samo jedno, ali to nije samoubojstvo, to je put spasenja. Sve te užasne stvari čini čovjek. Iz dana u dan ljudi umiru. Zamisli, slušaj me, ne spavaj. Kažem ti, u ovome trenu negdje se ubija, negdje se krade, baš sada netko jako plače. To je istina, a ti pogledaj okolo. Kod tebe je zasad sve u redu. To ne znači da to neće doći do tebe. Hoće, veoma brzo. Morate uništiti grijeh, a to znači uništiti njegov izvor. Dakle, uništiti čovjeka? Ne, nego pravi istinski izvor grijeha, a to je mržnja prema istini, kao što mrziš mene, kao što mrziš sebe. Mogao sam nabrajati grijehe kao što su lijenost, oholost, škrtost, izdaja, bludnost, zavist, pohlepa. Ali izabrao sam mržnju prema istini, jer istina je da živiš uzalud dok živiš svoj život, živiš uzalud dok čitaš ovu knjigu, ali je zato i napisana da nakon nje više ne živiš uzalud. Koliko ti puta moram reći da kreneš u Očev dom, u crkvu, da zaplačeš, da vidiš svoje grijehe, da se pomoliš, da se ispovjediš, da se pričestiš, da kažeš Bogu i Isusu Kristu „oprosti mi“ i ukloniš izvor grijeha jednom zauvijek, a na kraju krajeva to je odsutnost samoga Oca i njegove riječi, to je sama nevjera u njegovo postojanje.

Oznake: sto je smisao zivota, sto je smisao, vjera, bog, isus, hrana, zivot

srijeda, 09.11.2016.

45. STANICA – Budi oprezan

Ljubio sam, griješio sam. Shvatite ove riječi ozbiljno jer nakon njih upozorenja više nema. Svemogući Gospodin čekao je i čekao. Budite sigurni da je kraj blizu. Pa ne možeš biti lud i reći neka čeka. Ako me voli, neka čeka. Idem ja psovati, tući se, piti, uživati, imati spolne odnose. Raditi što te volja, pa ideš živjeti jer imaš samo jedan život. Misliš li tako iskreno. Misliš da je to život. Ti odabireš. Odaberi ovo i Isusa i Mariju nećeš ugledati. Osim ako jednog dana ne ugledaš njega kako plaču poradi tebe. Plaču jer zna koliko ćeš ti morati plakati samo kako bi došao do njih. Očeva djeca pate i umiru više nego ikada. Pročitate u novinama o strašnom ubojstvu, okrenete list, i ništa.Vama se ništa nije dogodilo.Pokraj toga članka neka zanimljiva reklama, možda manji prilog o zgodnim djevojkama. Vi nastavljate listati jer vas to ne zanima, jer vas nije briga. Mi živi i zdravi, što nas briga za druge. Možda čujem pokoji uzdah ili tužnu riječ na taj članak, ali sve ostaje po starom. A kako je toj rodbini, kako je roditeljima, prijateljima? Zar je moguće da tako lagano prihvaćamo smrt drugih ljudi. Djeca od 16 godina i mlađa svake se večeri negdje opijaju. Pazite to su i vaša djeca. Znate li gdje se oni nalaze? To su oni koji će ubiti, možda vas, možda nekoga pokraj vas. Tad će netko drugi samo pročitati vijest u novinama o tome i nastaviti čitati kao da nikada ništa nije bilo. Vas više neće biti.
Grijeh je preuzeo vaše živote. Sveta imena redovito spominjete redovito u psovkama ali ne i u molitvama. Uzalud je riječ Oca našega ako ovu knjigu budu čitali samo pošteni i vrijedni ljudi. Neka je pročitaju svi kako bih bio siguran da je čitaju i grješnici. Ako vas ikada bude zanimalo je li vaša odluka grjesna ili nije, ako vas zanima je li grijeh, samo se zapitajte: Ima li smisla za Oca vašega i ljubav te hoće li biti uzrok patnje i boli i hoće li vaša savjest prihvatiti tu odluku. Ako sva pravila kažu „da“, onda je odluka ispravna i onda nije grijeh. Ako samo jedno pravilo kaže „ne“, onda je grijeh. Ako vi donesete odluku i sebi slažete da je u skladu s navedenim pravilima, onda je isto tako grijeh. Savjest ne laže. Ako i dalje ne znate što je grijeh, potražite njegovo značenje i prihvatite zadnje upozorenje prije smrti. Svi koji ga u sebi imaju umrijet će zajedno s njime.

Oznake: sto je smisao, smisao, vjera, bog, isus, marija, sveta marija, sveci

ponedjeljak, 07.11.2016.

44. STANICA – Poruka za bolesnike

Za sve bolesnike ovoga svijeta, blago onomu tko se bori svaki dan, njegova je plaća neprocjenjiva. Bolesnici ovoga svijeta, ima i za vas nade. Jednom davno upitali su Isusa Krista. Vidjevši slijepca, njegovi ga učenici upitaju čije on grijehe ispašta, svoje ili svojega oca, a on im Isus Krist odgovori: Ničije. On je tu da se na njemu očituju djela Očeva. Za današnji život samo su molitva i iskrena žrtva pravi lijek za svaku bolest. Iskreno srce koje želi pomoći uvijek je dobrodošlo. Ne govorim o onima koji samo žele zaraditi na bolesnim ljudima. Organiziraju nešto kako bi na kraju pola uzeli sebi. Sigurno je teško živjeti s bolesnim djetetom ili, ako ste sami i teško bolesni, onda je još teže. Najteži i možda najgori osjećaj jest kada ovisite o drugim ljudima. Osjećate se bezvrijednima, slabima. Čovjekov je grijeh uzrok svih bolesti ovoga svijeta. Da vjerujete Isusu i Mariji, ne samo da ne biste bili bolesni nego ne biste znali značenje grijeha. Morate se boriti. Vjerujte mi, u ovoj borbi vi unaprijed pobjeđujete jer znate u što ulazite. Znate cijenu koju morate platiti. Drugi to ne znaju. Pa makar izgubili borbu protiv teške bolesti, grijeh ste pobijedili. Nije pobjeda ona koju dobiješ tijelom, nego ona koju postigneš svojim duhom. Samo tražite vjeru i ljubav, a strpljenje će doći. Nemojte kukati, nego zatražite od presvetog Isusa i Marije snagu da vam je daruju. Nemojte psovati i živjeti bolesni, molite se za svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih. Borite se, bolesni, borite se za druge da ozdrave i vaša će vas vjera spasiti. Pokajte se. Ponizno molite. Hvalite Oca, Isusa, duha svetoga i Mariju. Činite čuda i čudo će doći. Molite se, s molitvom imate asa u ruci, imate ulaznice za prvi red. Tamo gdje će pomoć doći. Zato se nemojte ubiti, nego se molite i pomoć će doći.

Oznake: bolesnike, Bolest, bolesnici, isus, bog, smisao zivota

nedjelja, 06.11.2016.

43. STANICA – U ovome trenu netko pati

Oče, zašto tvoja djeca toliko pate? Tu patnju i bol prenose na svoju djecu i tako sve do zadnjeg. Imaš mnogo problema, svaki dan te netko živcira pa nešto opsuješ. Ali, kad dođe pravi problem, onda sama smrt pokuca na vrata jer se vi radije ubijate nego da se nosite s velikim problemom. Pušenje je problem koji ste vi stvorili. Prije sam mislio da je u redu. Ako je po zakonu da mora valjati. Ali otkad sam primio zrno razuma u svojem srcu, shvatio sam da ljudi od pušenja umiru. Ljudi pate i umiru. Nemojte nikada zapaliti cigaretu. Da je barem ukinu zauvijek. Vi ste izgubljen narod, moraš biti lud da bi zapalio ono što će te ubiti. Nikakve koristi nemaš. Samo te ubiti može, ništa drugo i nemojte misliti da ste vi onaj srećković koji puši dvije kutije na dan pa da će biti zdrav. Snosit ćete posljedice kad-tad. Ja je nikada nisam zapalio i nikada neću. Zašto? Baš zbog tog zrna razuma koje sam primio i koje se proširilo kroz sve žile moga tijela. Želim biti prihvaćen, no istina je da ću služiti Ocu pa makar me se odrekli. Takav je moj put, to promijeniti ne mogu. Moram odživjeti ovaj život. Barem nekako biti primjer drugima. Makar i obolio i umirao od neke bolesti, taj ću poziv morati prihvatiti.
Jako je kasno. Skoro pa će jedan sat. Koliko samo moram pisati, koliko samo moram strpljenja imati kako bi ova knjiga konačno bila napisana, kako bi končano bila završena. Da sam samo veći vjernik, bolji čovjek, ne bih se toliko pitao zašto Očeva djeca pate i umiru. Zašto to više ne prestane? Zašto grijeh vrijedi više nego ljudski život? Grijeh će ubiti život, ali vjera će uništiti grijeh. Tvoja će te vjera spasiti. Evo ti kratka molitva. Izmoli je radi mene i sebe, radi sve djece koja pate, a ne znaju zašto. Patimo jer to dopuštamo, jer ni ja ni ti ništa ne poduzimamo u vezi s tim. Nije Otac taj koji je dopušta. Mi smo ti. Napravi prvi korak u pomaganju onima koji pate i pomoli se za njih: Isuse, spasi sve ljude na ovome svijetu, očuvaj ih od smrti grijeha, ne daj da umiru, nego da ljube. Da žive, ljube i vjeruju da ćes ti doći i prikupiti sve na svijetu jer je voliš i ljubiš, jer ti u njih vjeruješ, makar oni u tebe ne vjerovali. Usadi zrno razuma u njihova srca i u moje srce.

Oznake: hvaljen isus, isus, bog, marija, sveci, sveti josip, vjera, krscani

subota, 05.11.2016.

42. STANICA – Lakše je osuditi nego oprostiti

Gdje je moj dom? Tamo gdje nema briga, gdje u oči mogu pogledati brata, sestru i reći volim te. Tamo gdje spavaš kao beba. Što to znači spavati kao beba? Bebe, kad spavaju, ne misle o sutrašnjem danu, hoću li imati za kruh, što će biti na poslu, hoću li dobro obaviti svoj zadatak? Sutra mi je važan dan, nervozan sam, pod pritiskom. One nemaju takvih briga, jednostavno, odu spavati jer moraju, jer su umorne. Bez briga znači spavati kao dojenče u svom domu, tamo gdje srce i obitelj uguše sve brige i baci ih u kontejner. Nažalost, često naše brige odu u kontejner za reciklažu pa se poslije vrate. Puno živciranja, puno briga oko nas. Sve je to sastavni dio života. Za svu stečenu slavu platit ćeš, a za sramotu koju si podnio bit ćeš nagrađen. Ako misliš da je to tvoj život, onda zbilja nemaš karakter. Svi ga imamo, neki premalo, a neki previše. Smeta mi samo što u tom karakteru nema ničega od Isusa Krista, ni poštovanja, srca, ljubavi, vjere. Ako imaš djecu, onda se srami zbog svega zla koje si učinio prema njima, za sve kazne koje oni nisu zaslužili. Pa što oni znaju o životu? Pa ništa, oni su samo djeca, njihov pogled, njihove oči, govorimo da su slatke, ali to je zapravo samo njihova potraga, njihova jadna potraga za našom ljubavi koju mi nemamo te im je ne možemo dati. Jednom dok sam išao prema kući, ugledao sam jednu vrlo mladu majku. Prizor za plakanje. Što radi? Jedno dijete vozi se biciklom dobrih deset metra ispred nje uz rub ceste. Drugo, jedva prateći korak s njom, hoda brzo jer ga majka čvrsto drži za ruku i gotovo vuče po podu. Pa da su to moja djeca. ja bih ih oboje uzeo u ruke i zagrlio te izljubio od srca do srca. Kako se vi to ponašate prema njima? Oni traže ljubav, spoznaju o svijetu u kojemu nema nade. Kad ste zadnji put pogledali svoje dijete u oči i odsrca rekli volim te i sretan sam što mi je Otac tebe darovao. Kad ste ih pohvalili, izljubili pa barem ispričali priču za laku noć. Pa što je s vama? Postat će poput vas i gori. Ubojice, mrzitelji, nasilnici. Pa kad ih svijet zbog tih stvari zamrzi, zaplakat će jer, koliko god čovjek zla napravi, zapamti, on ima srce, znači da ga je naš Bog stvorio. Znači da je njegovo dijete.
Ne brinite se o poslu, o svojem životu, nego o životu vašega djeteta. Govorim o svim dobima, ma koliko god da godina ima, ono vas ljubi jednako kao kad vas je prvi put vidjelo, a nije vas poznavalo. Vaše je dijete najveće blago ovoga svijeta. Ljubite djecu svoju kao što Isus Krist ljubi sve vas. Onima koji nemaju djecu poručujem: ne brinite se, doći će i vaše dijete, ako se oslonite na Isusa Krista. Ja vam kažem, imat ćete dijete. Ali morate imati vjere. Ne ovakvu vjeru: vjerovao sam deset godina, ne mogu više, nego vjerovao sam deset godina i vjerovat ću još deset novih jer vjerujem. Vjera mora biti čvrsta jer inače propada. Mora svaki dan biti jednako jaka kao da je prvi put. Inače čuda nećete vidjeti jer je odavno prošlo, a vi niste povjerovali. Nemojte samo, kad ih konačno dobijete, nemojte ih samo staviti u vreće i baciti na smetlište. To se zaista dogodilo. Dijete se prerano rodilo i majka ga se odrekla, stavila ga malenog u vrećicu i ostavila na smetlištu. Vjerojatno nećete pronaći čovjeka koji je neće osuditi i željeti joj sve najgore zbog tog čina, jer nešto najgore što postoji jest ubojstvo. Ubiti čovjeka, dijete očevo, znači i samoubojstvo, znači i ubojstvo oca svoga. To je grijeh koji se oprašta uz teške muke. Pitanje je je li itko dosad prošao te muke. Jadna ta majka – pričam o njoj, a tko zna što su njoj radili, tko zna kako je ona odrasla? Tko zna kakve probleme ona ima? Lako je meni vikati odozgo, čudno je samo što i meni drugi viču odozgo pa netko drugi opet njima i tako sve do kraja. Otac mi je rekao da mu oprostim. Makar on počinio najveći grijeh. Upitao sam zašto da mu oprostim. Da ga pustimo iz zatvora da opet ide ubijati? On mi je rekao: samo onaj koji je sve spreman oprostiti može ući u kraljevstvo mira i ljubavi. Opraštanjem ti postaješ izvor ljubavi. Ja opet upitam: nema smisla da mu oprostim kad će opet sagriješiti, neću gubiti vrijeme na njega. On mi reče: Ne opraštam li ti ja svaki dan zbog jednog te istog grijeha. Nisam li ti ja oprostio što si moje ime ubio, što si svoga bližnjega ubio, što si svoju dušu doveo do vrata pakla, što si svoju vjeru ubio, što si zloupotrijebio sve ono što sam ti ja iz ljubavi dao? Što si bolesne misli imao? Što si moje ime uzalud spominjao, govorio si presveto ime bezveze, iz čista mira ime moje i moga sina Isusa Krista? Oprostio sam ti što si bližnjega vise puta ne samo odgurnuo od sebe nego mu se smijao, ostavio ga samog da ga unište.Nisam li ti oprostio što si odustao od mene po više puta dolazeći meni samo kada je tebi nešto trebalo? Vjeruješ li dakle da se sve može oprostiti i da smisao mojih riječi prima onaj čovjek koji me sluša i slijedi moju riječ? Ja mu odgovorim: Vjerujem. Pokušaj mu i ti vjerovati ili, još bolje, počni vjerovati. Nemoj toliko dugo čekati. Jer, dok čekaš, ti ćeš još više griješiti i vrlo brzo ćeš doći na put s kojeg nema povratka, put koji te grijehom uništava, koji će te dokrajčiti vrlo brzo. Vjeruj ocu svome. Ljubi svoga bližnjega. Pomogni onomu komu je potrebna tvoja pomoć.

Oznake: isus krist, smisao zivota, bog, vjera, patnja, paka, osuda

petak, 04.11.2016.

41. STANICA – Najslavnija izreka na svijetu

Toliko žrtava uzalud, toliko pokušaja, toliko neuspjelih stvari. U jednome trenu imaš sve, a u drugome opet nemaš ništa.Odrekneš se puno toga i napraviš nešto, a na kraju to ne ispadne onako kako si ti sebi zamišljao. Imao si predmete koji su nosili svoje vrijedne uspomene, no, kaneći ih sačuvati, gubiš već na početku. Jer ti to ne možeš sačuvati. Izgubit ćeš, ostaju samo sjećanja i jaka bol. Žalost. Koliko li ti je tek žao kada ne uspije nešto u što si uložio mnogo vremena i rada, mnogo truda? Odrekneš se mnogočega toliko puta samo da to završiš, a na kraju ništa. Kao da je sve bilo uzalud. Da si uspio to napraviti, drugi bi te hvalili, divili bi ti se. Je li to žalost za izgubljenim predmetom ili uspjehom koji si njime mogao postići? Jesi li spreman za nastavak svoga puta? Teški udarci, a odmora nema. Snovi mi se ruše. Sutrašnji je dan još gori, a ti ga baš očekuješ s tom slutnjom. Strah od neuspjeha, nada u spasenje, izvlačenje posljednjeg korijena zdravog razuma od ovoga svijeta. Znaš vjerojatno i sam koliko ima slavnih izreka na ovome svijetu: ne radi ovo, ne budi ono, misli ovako, onako i tako dalje i izgovarali su ih velikani. No evo izreke kojoj vrijednost nije veća od drugih i nikada neće biti, ali je nijedna ne može poreći. Uzalud ti sve te rečenice i sav tvoj nauk ako ne kreneš djelima stvarati. Jer djelo je ono što čini razliku, djelo nije temelj, ne, pa ni zid ni krov. Jer temelji neće izdržati potres, zidovi neće izdržati vjetrove i tornada, a krov neće izdržati gromove i tuču kada budu po njemu udarali. Ali djelo će biti žrtva koju ti činiš prema drugima, a ta će žrtva katkad biti i bolna, kadšto i vječna. S mukom napisane riječi pune suza. Ozlijeđene oči, ali ruka piše i piše u nadi da ćeš krenuti moliti i izbaciti oružje iz svoje kuće, jer to ti oružje neće pružiti zaštitu, ne, to će te oružje usmrtiti i dokrajčiti, a molitva neće. Sa što više tuge i upornosti budeš molio, to će uslišanije one biti, sa što više radosti i veselja budeš molio, to će one omiljenije biti.A gdje su tvoje molitve? Još uvijek čekaju vlak koji vozi u grad zvan Žalost, jer nikamo drugamo ne mogu poći. One čekaju da ih pošalješ nekamo drugamo i, što ih više pošalješ zajedno sa svojim djelima i žrtvama, to će ti bolje biti, vjeruj mi. Zato sljedeći put, kad se nezgodno udariš, nemoj odmah sve psovati, nego izdrži i napravi svoju žrtvu. Pomozi mami, tati, prijatelju, prijateljici, svomu bližnjemu makar ti se ne dalo i evo tvojeg djela. Pomoli se navečer barem najpoznatiju i najveću molitvu i evo i molitve. I od toga trena tvoj će život postati patnja, ali ne u smislu da patiš, nego da živiš i vjeruješ. Da konačno živiš svoj život.
Još si daleko od prave vjere, ali, ako počneš ljubiti Boga iznad svega, ako barem kreneš malo ljubavi i pažnje pokloniti svojoj vjeri, svojim bližnjima, konačno bi se mogao vratiti na put spasenja. Patnja je, kao što sam već rekao, sastavni dio života i svi mi moramo proći kroz nju, tijekom našeg života mi moramo pobijediti tu patnju, savladati naš strah i dokazati da smo vjerna djeca oca našega. Od toga trenutka mogao bi drukčije gledati čovjeka, a možda i on tebe. Krenuvši možda upravo od tebe, ovaj bi se svijet mogao promijeniti. Ovo nije izlizana riječ, ovo je istina. Krenuvši od tvoga srca, moglo bi se dogoditi da patnja nestane zauvijek. Nemoj misliti jesi li prvi, nego je li tvoj brat uopće na putu, je li tvoja sestra uopće krenula. Ako konačno budeš počeo ljubiti, tad će grijeh nestati i moja i tvoja žrtva napokon će ispuniti svoj cilj. Napokon će dobiti smisla.Ako si nesretan, ako si sam, potraži Isusa Krista i, vjeruj mi, on će te naći. Moli se njemu, iskrenim srcem razgovaraj s njime. Nemoj samo uzalud žaliti jer ćeš tada i uzalud živjeti. Nemoj ni za čime žaliti jer ništa, osim gubitka Isusa krista, vjere i ljubavi, nije vrijedno žaljenja. Mnoge riječi ponavljam jer sam potpuno siguran da je ti ovu knjigu više nećeš čitati cijelu. Ovo mi je jedina prilika ne da te nešto naučim, nego da ti to usadim u tvoje srce i o tvoju pamet. Nešto što naučiš, lako zaboraviš, ali nešto što uđe u tvoje srce i pamet, ostaje zauvijek. Ja ću i dalje pokušavati izgubljeno dijete vratiti na pravi put, makar me ono i dalje vrijeđalo i ponižavalo.

Oznake: smisao zivota, smisao vjere, snaga, nada

četvrtak, 03.11.2016.

40. STANICA – Materijalne stvari ovoga svijeta

Kao malen vjerojatno si posjedovao mnoge stvari, predmete ili igračke kojima si se obožavao igrati, koje si volio. Neke si izgubio, neke potrgao, a neke vrednije posudio prijateljima koji ti ih više nikada nisu vratili. Možda si uništio prijateljstva samo zato što ti nije vraćen posuđeni novac ili skupocjeni predmet. Možda misliš da oni ionako nisu bili pravi prijatelji, da ti je dobro bez njih, ali bili su ti prijatelji, a to ostaje. Možda si plakao i plakao zbog predmeta koje si uništio kao malen, možda si nešto roditeljima pokvario a da nisi htio. Tuga i bol ostaju u sjećanju. Sve te materijalne stvari stvaraju zid preko kojeg ti ne možeš sam prijeći. Prošlost je sve veća, sadašnjost sve snažnija, a strah od budućnosti samo je povećava. Sutra je novi dan. Prošlost je prošlost i moraš misliti na budućnost. Što ako taj zid ne možemo prijeći?
Uvijek se vraćaš na iste stvari koje su te ispunjavale srećom, makar one bile pogrešne, makar drugi patili samo da bi ti bio sretan i zadovoljan. Osjećao si se kao da imaš saveznike, a sada si sve izgubio. Ima li itko da se osjeća tako? Pomoli se za budućnost. Ti neznaš što ti nose dani koji slijede. Jedan će biti dobar, drugi će biti loš, treći će biti pola-pola, a četvrti… Tko to zna, treba gledati prema naprijed. Zaboravit ćeš ove riječi i ovu priču, ali doći će dan kada ćeš se svega ovoga opet sjetiti. Kad opet budeš imao priliku napraviti isti grijeh i istu pogrešku. Prisjetit ćeš se ti jednog dana svih zlodjela i dobrih djela kojima se ponosiš. Dobro čuvaj one stvari za koje se vrijedi boriti. Ne mislim pritom na materijalne stvari, na tvoje materijalno dobro, nego na ono što tvoje srce iskreno čini sretnim. Tvoji prijatelji, bližnji, obitelj, brat, sestra, tvoja srodna duša, tvoja ljubav prema Isusu Kristu koji je trpio za sve nas. Ne živiš u igrici ili na računalu da možeš stisnuti tipku za „restart“, Kada jednom nešto izgubiš, to gubiš zauvijek. Ne možeš ostati u prošlosti. Inače će te prošlost prestići, a sadašnjost i budućnost zaostajat će daleko, daleko iza. Što će onda biti, nitko ne zna. Previše ljubiš novac da bi ljubio Isusa Krista, previše ljubiš svoju imovinu da bi siromašnom dao bilo što od čega bi on mogao živjeti. Ti mu moraš dati svoj život, svoju vjeru i ljubav. Novac će mu samo nakratko pomoći, ali će se vratiti na isti put. Ti ćeš umrijeti na svojem putu grijeha, zavisti, oholosti, sramote, izdaje, prljavštine, tuge i boli. Onaj tko puno ima, zatražitće dvostruko više, kad dobije dvostruko, zatražitće trostruko i tako dalje. A kad konačno postigne svoj cilj, shvatit će da je sve bilo uzalud. Ostat će samo grijeh i sramota koju je ostavio iza sebe. Tada će pasti na koljena i zaplakati, jer je kukavica, jer se boji svoje smrti koja mora doći, smrti koja i tebe čeka.

Oznake: materijalne stvari, smisao zivota, isus, bog

srijeda, 02.11.2016.

39. STANICA – Za one koji se osjećaju bezvrijedno

Za sve povrijeđene osobe, za sve one koji se osjećaju jadnima i osamljenima, za one koji redovito trpe nasilje. Prije sam se pitao zašto ja njemu ne smijem nanijeti bol. Pravi mi neprilike, sramoti me. Kada bih samo jednom njega povrijedio, udario, premlatio, siguran sam da bih dobio to poštovanje. Činim to radi oca svoga, zbog svoje vjere. Otežavat će mi i dalje, a što ja tu mogu? Toliko mojih zlodjela. Zar ću ih učiniti još? Hoću li grijehom uništiti grijeh ili ću stvoriti još grijeha. Sigurno je da neću ništa dobro postići. Nema lijeka kad te neko maltretira, ponižava, bol ostaje zauvijek u tebi. Možda je on dobar čovjek, možda ima gubitak u obitelji…Ne, nema. Ta osoba vrijeđa svoje bližnje, nema nimalo poštovanja prema drugima. Ako je njemu dobro, onda će biti dobar prema tebi, ako on ima loš dan, onda će ti svašta reći i napraviti. Znam da je preda mnom težak put. Toliko ljudi hoda svojim putem grijeha, a ja na svojem jednako tako trunem i umirem. Može li vam jedna velika misao da u svakome zlu ima barem zrno dobrote pomoći u vašoj situaciji, može li pomoći njemu, može li pomoći vama kao osobi da skupite snage za nastavak patnje. On se neće mijenjati, ja se neću mijenjati. Tko će onda napraviti prevagu? Što god radili, morate dati sve od sebe. Put bez boli i patnje nekvalitetan je i kratak put. Put s boli i patnjom kvalitetan je i dug put. Postavlja se pitanje ima li ijednog čovjeka na ovome svijetu koji nije prošao patnju i bol, koji je živio normalan život bez boli i patnje, bez povreda, pod normalnim uvjetima. Ne, ne dok ima oružja, alkohola, cigareta, droga, smeća koje mi stalno proizvodimo, zavisti u očima, oholosti u našim srcima. S tim se stvarima ne može imati normalan život. Nemoguće je s time imati život bez patnje i boli. Bol i patnja sastavni su dio života. Tako smo mi odlučili, tako su ljudi odabrali. Nauči dakle živjeti s tom boli i patnjom. Nijedan se čovjek ne može pohvaliti da je dobar vjernik jer mu ime bijaše grijeh, a prezime sramota. Malo razmisli o ovim riječima. Kad napišem razmisli, onda na to i mislim. Ti to pročitaš i nastaviš dalje, tako nećeš ništa postići. Ovo je napisano radi tebe. Svatko je pretrpio bol, svatko je od nas bio povrijeđen, svatko je od nas prošao patnju i sramotu. Svi smo mi okusili okus izdaje i tuge. Mi se gubimo u svijetu neznanja i nevjere, a, ako se uklopimo, tada spasa nema. Prođi dakle bol svoga života i zahvaljuj Ocu za svu snagu što ti je šalje. Počni razumjeti da ljubav možeš pronaći u strpljenju i u žrtvi. Samo tako možeš iskreno ljubiti, samo tako će otac znati da ga iskreno voliš i ljubiš ako prođeš ovu patnju i bol i ostaneš mu vjeran.

Oznake: sto je smisao zivota, tko je smisao, tko je bog, sto je bog, isus krist

utorak, 01.11.2016.

38. STANICA – Pomoli se i slušaj Boga, Isusa

Brate ili sestro, jesi li naučio ljubiti, jesi li znao pošteno suditi? Vjeruj mi, čovjek ne zna pošteno suditi pa zato nikada nemoj biti sudac. Jadan si ako drugima sudiš jer će i tebi onda drugi suditi. Teški dani sporo prolaze, ali dani muke ne završavaju nikada ako je grijeh u njemu. Zapitaj se jesi li spreman/spremna vjerovati da život bez prave vjere nije život, nego put koji nema kraja. Put patnje uvijek ćeš proći, ali ovaj put ne možeš opisati. I znaš što, ja te na tome putu upravo sada vidim. Brate moj, sestro moja, pomoli se ovoga časa. Ja neću znati jesi li se pomolio, ali Isus hoće i, ono najvažnije, ti hoćeš. Izmoli samo jednu molitvu koja ti je najmilija, samo jednu koju znaš. Na kraju molitve reci ovo: Isuse, čuvaj one koji me mrze, koji me vrijeđaju, čuvaj sve one koji su me prevarili, duboko povrijedili. Molim za njih i za sebe da ne budem bahat i sebičan, nego da budem skroman i ponizan. Nastavimo put dalje. Peče li te savjest? Nemoj molitvu ostaviti za poslije, zaboravit ćeš na nju. Kako to da u današnje vrijeme nitko ne čuje Božji glas? U Starome zavjetu on se pojavljivao u različitim oblicima i govorio ljudima koji su poslije izrasli u velike vjernike. Toga danas više nema, nitko ga ne vidi, nitko ga ne čuje. Je li moguće da je zlo u ljudima stvorilo štit koji nas razdvaja od oca našega? No on uvijek može utjecati na okolinu, a ona nas mijenja, određuje naš put i kraj. Ipak nema štita koji može spriječiti ono najjače, ljubav oca našega prema svojoj djeci. Ni svećenici, ni biskupi ga ne vide, ni papa ga ne vidi. A ipak obavljaju svoju dužnost. Kad bi došao na zemlju, bi li ga itko prepoznao? Ovisi o obliku. Da ga svi vide samo jednom, bi li povjerovali ili bi tražili da ga ponovno vide. Zar je on žrtvovao svoga ljubljenog Sina Isusa da bi danas bilo više pušača na svijetu nego onih koji idu u crkvu? Mladi su sve pokvareniji, smiju se starijima, mladima pa čak i svojim roditeljima ne poštujući nikoga. Ipak ima pojedinaca do kojih je stigao Isusov glas, jednom, ali dovoljno da osnaže i da više ne sumnjaju u njega. Sigurno da je bilo navala koje su to htjele spriječiti, ali bez uspjeha, samo su produžile poraz. Toliko boli, toliko patnje, reče duh ili duša koja biva zauvijek izgubljena, što je s njima? Za nas je to fenomen, mnogi ne vjeruju u duhove pa ni ja, ali ipak ima nečega od čega se ukipimo od straha, od čega poželimo bilo što drugo, samo to ne. Ako ne vjeruješ, idi u te bolnice i dvorce strave gdje su se dogodile tolika patnja i bol. Mučene se duše ne oslobađaju, nego ostaju zatvorene i izgubljene na ovome svijetu. Za njih ne postoji zemaljski način ili lijek kako bi se spasili. Sigurno je čudan osjećaj u tim građevinama, hladnoća, težak zrak, a naš strah to sve još udvostručuje. Nanošenje ljudima takvih stvari sigurno ne može dobro završiti za te ljude. Toliko boli, toliko patnje, doista užas, jezivo. Kao da ni nakon smrti nemaju mira. Trebaju ti svakakve sprave da bi ih mogao imalo vidjeti, ali samo je srce potrebno kako bi osjetio njihovu bol i patnju. Toliko izmučeni bez imalo ljubavi. Tamo toga, zasigurno, nema. To je dokaz da je svijet sve hladniji i hladniji, a i priroda daje na znanje da više ne može. Poplave, suše, kisele kiše, potresi, oluje, tornada…, sve njezine sile udaraju po nama, a mi ih ne možemo zaustaviti.
Duhovi, priroda, vjera…, sve nas to plaši i napušta. Vjera koju mi nemamo, priroda koja više ne može podnijeti sve to, zagađivanje okoliša. Izazivanje Boga. Sav taj strah, sva ta bol i patnja. Zemlju smo gotovo uništili. Teško smo je ranili, a kad on uzvrati i udari, onda ljudski životi odlaze. Zato mislite kad gazite po travi jer će nakraju ona stajati iznad vas. Mislite malo kad bacate smeće, otrove i druge kemikalije u vodu jer ćete vi i vaša djeca piti tu vodu. A ona možda više neće biti najčišća. Sve te duhovne i prirodne nepogode, sav taj grijeh i sramota, a mi samo mislimo što ćemo sutra nositi, što ćemo kupiti. Eto, dok mi u našem svijetu krivimo sve po redu za naš neuspjeh, za naš jad i bijedu, za propadanje naše zemlje, dok mi samo mislimo na sebe iz dana u dan, nikad nećemo ni čuti Isusov glas koji pokušava i pokušava, ali nikako da nađe našu frekvenciju.

Oznake: sto je smisao zivota, vjere, vjera, patnja, Bol