četvrtak, 03.11.2016.
40. STANICA – Materijalne stvari ovoga svijeta
Kao malen vjerojatno si posjedovao mnoge stvari, predmete ili igračke kojima si se obožavao igrati, koje si volio. Neke si izgubio, neke potrgao, a neke vrednije posudio prijateljima koji ti ih više nikada nisu vratili. Možda si uništio prijateljstva samo zato što ti nije vraćen posuđeni novac ili skupocjeni predmet. Možda misliš da oni ionako nisu bili pravi prijatelji, da ti je dobro bez njih, ali bili su ti prijatelji, a to ostaje. Možda si plakao i plakao zbog predmeta koje si uništio kao malen, možda si nešto roditeljima pokvario a da nisi htio. Tuga i bol ostaju u sjećanju. Sve te materijalne stvari stvaraju zid preko kojeg ti ne možeš sam prijeći. Prošlost je sve veća, sadašnjost sve snažnija, a strah od budućnosti samo je povećava. Sutra je novi dan. Prošlost je prošlost i moraš misliti na budućnost. Što ako taj zid ne možemo prijeći?
Uvijek se vraćaš na iste stvari koje su te ispunjavale srećom, makar one bile pogrešne, makar drugi patili samo da bi ti bio sretan i zadovoljan. Osjećao si se kao da imaš saveznike, a sada si sve izgubio. Ima li itko da se osjeća tako? Pomoli se za budućnost. Ti neznaš što ti nose dani koji slijede. Jedan će biti dobar, drugi će biti loš, treći će biti pola-pola, a četvrti… Tko to zna, treba gledati prema naprijed. Zaboravit ćeš ove riječi i ovu priču, ali doći će dan kada ćeš se svega ovoga opet sjetiti. Kad opet budeš imao priliku napraviti isti grijeh i istu pogrešku. Prisjetit ćeš se ti jednog dana svih zlodjela i dobrih djela kojima se ponosiš. Dobro čuvaj one stvari za koje se vrijedi boriti. Ne mislim pritom na materijalne stvari, na tvoje materijalno dobro, nego na ono što tvoje srce iskreno čini sretnim. Tvoji prijatelji, bližnji, obitelj, brat, sestra, tvoja srodna duša, tvoja ljubav prema Isusu Kristu koji je trpio za sve nas. Ne živiš u igrici ili na računalu da možeš stisnuti tipku za „restart“, Kada jednom nešto izgubiš, to gubiš zauvijek. Ne možeš ostati u prošlosti. Inače će te prošlost prestići, a sadašnjost i budućnost zaostajat će daleko, daleko iza. Što će onda biti, nitko ne zna. Previše ljubiš novac da bi ljubio Isusa Krista, previše ljubiš svoju imovinu da bi siromašnom dao bilo što od čega bi on mogao živjeti. Ti mu moraš dati svoj život, svoju vjeru i ljubav. Novac će mu samo nakratko pomoći, ali će se vratiti na isti put. Ti ćeš umrijeti na svojem putu grijeha, zavisti, oholosti, sramote, izdaje, prljavštine, tuge i boli. Onaj tko puno ima, zatražitće dvostruko više, kad dobije dvostruko, zatražitće trostruko i tako dalje. A kad konačno postigne svoj cilj, shvatit će da je sve bilo uzalud. Ostat će samo grijeh i sramota koju je ostavio iza sebe. Tada će pasti na koljena i zaplakati, jer je kukavica, jer se boji svoje smrti koja mora doći, smrti koja i tebe čeka.
Oznake: materijalne stvari, smisao zivota, isus, bog
