četvrtak, 10.11.2016.
46. STANICA – Ja sam sramota, Bog je slavan
Koja je razlika između mene i tebe? Ja ću ti reći. Ne ljubi riječi moje, ne ljubi riječi ljudi. Ja sam nitko i ništa, najveći gubitnik. Kažnjen sam najvećom mogućom kaznom na zemlji. Podarena mi je vjera zbog koje ljude vidim kakvi jesu. Dovoljan mi je jedan pogled u njihove oči i sve vidim. Ne mogu biti primljen u društvo jer sam kao čovjek svrstan među lude. Mene će smatrati ludim jer je njih više, jer je grijeh lakše nastaviti nego priznati i pokajati se. Ne mogu vrijeđati čovjeka jer ga vidim kao dijete Božje, kao dijete koje svojim očima traži samo ljubav i snagu potrebnu za ovaj težak život. Vi gledate samo greške u njemu, ismijavate ga i odbacujete ga smatrajući sebe boljim, smatrajući da ste u pravu čak i onda kada sami znate da niste. Svi smo jednaki, mene ne možeš uvrstiti ni u jedan društveni sloj. Moraš shvatiti da se sve ne vrti samo oko tebe, makar ti to mislio, jer tuđe oči vidiš, a svoje ne vidiš i, budući da sebe savršeno poznaješ, a drugog čovjeka nikada nećeš savršeno poznavati, njegove su tajne skrivene od tebe. Ja te kao brat molim da kreneš moliti, da kreneš na mise. Poruka svima koji idu na misu:počnite slušati, čuvajte riječ koju čujete tamo, ali samo ako je dobra, ako nije propadljiva. To ćete lako znati jer ste do sada morali barem malo shvatiti što je grijeh, a što nije. Moraš znati da u ovakvom svijetu ljudi neće još dugo opstati. Naš Otac trpi naše grijehe svaki dan. Ime njegovo vrijeđamo, njegove riječi i zapovijedi ne poštujemo. Mi smo izvor grijeha jer smo mi ti koji činimo zlo. Neće se škola sama zapaliti, makar bile krive i stare instalacije; opet je kriv čovjek jer se koristio jeftinim materijalom u gradnji. Iako je znao što se sve može dogoditi, ipak je loše obavio svoj posao.Neće se pištolj sam napuniti, neće se životinja sama izrezati i u dijelovima bacati po javnim ustanovama, neće se dijete samo silovati, neće se brat sam istući i zatvoriti u tamnicu, neće se sestra sama ubiti. Možda počini samoubojstvo, ali ti si taj koji ju je silovao, tukao, vrijeđao, ti si taj koji je nije poštovao, smijao joj se, ti ćeš je baciti u kut sramote i izdaje i ona će pomisliti da postoji samo jedno rješenje. I postoji samo jedno, ali to nije samoubojstvo, to je put spasenja. Sve te užasne stvari čini čovjek. Iz dana u dan ljudi umiru. Zamisli, slušaj me, ne spavaj. Kažem ti, u ovome trenu negdje se ubija, negdje se krade, baš sada netko jako plače. To je istina, a ti pogledaj okolo. Kod tebe je zasad sve u redu. To ne znači da to neće doći do tebe. Hoće, veoma brzo. Morate uništiti grijeh, a to znači uništiti njegov izvor. Dakle, uništiti čovjeka? Ne, nego pravi istinski izvor grijeha, a to je mržnja prema istini, kao što mrziš mene, kao što mrziš sebe. Mogao sam nabrajati grijehe kao što su lijenost, oholost, škrtost, izdaja, bludnost, zavist, pohlepa. Ali izabrao sam mržnju prema istini, jer istina je da živiš uzalud dok živiš svoj život, živiš uzalud dok čitaš ovu knjigu, ali je zato i napisana da nakon nje više ne živiš uzalud. Koliko ti puta moram reći da kreneš u Očev dom, u crkvu, da zaplačeš, da vidiš svoje grijehe, da se pomoliš, da se ispovjediš, da se pričestiš, da kažeš Bogu i Isusu Kristu „oprosti mi“ i ukloniš izvor grijeha jednom zauvijek, a na kraju krajeva to je odsutnost samoga Oca i njegove riječi, to je sama nevjera u njegovo postojanje.
Oznake: sto je smisao zivota, sto je smisao, vjera, bog, isus, hrana, zivot
