utorak, 13.12.2016.
77. STANICA - Kućni ljubimci, kako se prema njima odnosit
Ako imate kucne ljubimce, onda ste im duzni pokloniti svoje vrijeme, novac, hranu. Ne mozete ih cijeli zivot drzati u kaveze. Samo ispravno srce to zna. Da ako ste dobri prema njima, ako ih stvarno volite vi ih pustite iz kaveza i oni ce se vama vratit. Ali prava istina je ta da oni ne bi smjeli biti u kavezu. Zasto oni moraju vama ici ako ih toliko volite, to nije ljubav prava. To je uvjet. Vi idite njima i zivite sa njihovom obitelji ako ih toliko volite. No dobro sve sto zelim reci je da ste duzni snjima provoditi vrijeme. Zamislite svi vi koji imate psa i koji se sad vani koliko je tuzan jer nije svama. Jer je usamljen. Zivotinje mrze usamljenosti gore od ljudi. Raduju se djetetu cistog srca, onaj koji ima sotonu u sebi i demone njega ce prvog napasti i ubiti. Vjeruj kad ti kazem, svi imamo demone u sebi. Nemoj im prici pun ponosa i mrznje jer ce te povrijediti. Pridji im kao bratu, sestri koju volis i pokloni im vrijeme svoje kako treba. Ne kazem da ih ljubis vise od brata, sestre ili Boga nego samo zelim da se ispravno postupa prema njima. Ljubav to trazi od svih nas. Isus Krist je simbol mira i ispravnosti. Njemu se molite za sve i sve sto vam stvarno treba ce te dobiti. Sada i u vjecnosti. Amen.
Oznake: sto je smisao zivota, zivot, smisao, bog, isus, vjera, hrana, marija, sveci
petak, 02.12.2016.
66. STANICA – Uzdaj se u Boga
Teško je, teško je prihvatiti istinu pa makar bila i jedino moguće rješenje. Svijet mrzi jer može, ljudi mrze jer mogu mrziti, ljudi pate jer mogu patiti. Ove su riječi bezimene, dolaze tu radi tebe i mene, radi onoga tko ih piše i onoga tko ih čita. Potreba za životom može se usporediti samo s potrebom za snagom koja još nije viđena. Smijat će se oni koji nisu upoznali riječ ljubavi, oni koji je do sada nisu vidjeli, iskusili, proživjeli. Umirat će oni koji nisu primili ljubav. Oni koji su im tu ljubav uskraćivali umirat će od svojih grijeha. Koliko ćemo i dalje biti slijepi i tražiti vjeru svagdje na svijetu ne znajući da se ona krije u nama, u našim srcima? Čovjek priča kao da razumije, laže kao da govori istinu, omalovažava riječi ljubavi i istine. Nemojte se previše truditi mrziti nekog, predobri ste već u tome. Iz toga predmeta imate peticu, ali iz predmeta ljubavi imate nulu. Da je ocjena barem jedan, mogli biste ponavljati predmet. Ovako padate u vječnu vatru, umirete s grijesima s kojima ste toliko dugo živjeli. Doista mislite da nakon ovoga, zemaljskog života više ništa nema, uistinu mislite da su se toliki vjernici borili i žrtvovali uzalud? Koliko će dugo majka trpjeti nasilje u svojoj obitelji dok ne uzme oružje, koliko će oni kojima se vi stalno smijete trpjeti dok ne uzmu nož i ubiju vas dok vi spavate? Koliko je prava ljubav izgubila na vrijednosti? Toliko puno da smo stavili cijenu na nju, a cijenu nikada nije ni imala, jer ju je svatko mogao dati. Ako si iznutra mrtav, to ne znači da si i u srcu svome mrtav. Dokle god srce kuca, ti možeš izreći riječi kao„volim te“, „oprosti mi“, „vjeruj mi“. Kako ti zamišljaš svoj život? Uspješan posao, dobar obiteljski život, mnogo prijatelja, savjetnika, poslovnih suradnika. Ideš na mise, ispovijedaš se pokatkad, pričestiš se isto tako povremeno, kao osoba si pošten/poštena i dobar/dobra. Na kraju krajeva netko uzme oružje i ubije te. Zašto? Zato što si sanjao san života. Misliš li ti doista da je to onaj život kakav si trebao živjeti? Da je samo važno da je tebi dobro? Da ti imaš krov nad glavom, dok ga milijuni nemaju, da ti bacaš hranu koju milijuni nemaju, da ti bezvezno trošiš vodu dok drugi krvlju plaćaju za nju? Koliko smo spremni plaćati za najosnovnije stvari onoga trena kad ih više nemamo gdje nabaviti?! Što kad ne bude bilo trgovina, gdje ćete kupovati hranu i vodu? Zar ćete tada ubijati i krasti govoreći da drugog rješenja nema, a oduvijek ga je bilo? Mogli ste toliko toga imati, ali ste se odrekli jer ste grješni i slabi. Odgovori na pitanje kako do vode i hrane kad se ne budu mogli kupiti. Svejedno je kako odgovoriš, svejedno je hoćeš li uopće odgovoriti na to pitanje. Oni će umirati i dalje. Onima kojima nisu dali neće niti davati pa makar našli drugi način kako doći do novih izvora i resursa. Mislite li da je lakše ubiti nego ljubiti ili, bolje rečeno, mislite li je li lakše vjerovati ili spavati u snu života? Misliš da si došao malo živjeti, još više uživati, a samo malo biti vjernik i pomagati kad se tebi bude dalo, kad se ti budeš osjećao dobrim? Došavši u bolnicu, sin bolesnoga oca čuje kako za drugog čovjeka doktor kaže: Dobro ćemo ga čuvati, on je za nas kao član obitelji, a kad dođe do njegova oca, reče: Nismo provjeravali kakvo mu je stanje, išao nam je na živce s nekim tekstovima o spasenju i ljubavi jednoga Oca svemogućega. Nisu ga provjeravali i on je brzo umro zbog nemara, na vašu sramotu. Doktor je bio nevjernik, nije se odnosio jednako prema svojim pacijentima. Ona majka uzela je oružje i rekla sebi: Imam izbor, tužiti muža, dobiti krvave batine pred svojom djecom, zatim gledati kako otac siluje obje kćeri, nakon toga vidjeti kako ih zatvara ne puštajući ih više van iz kuće, a nakraju će mu one rađati djecu za koju se on neće brinuti ili da uzmem oružje i da spriječim sve to. Pa makar trunula u paklu, spasit ću svoju djecu, a uništit ću samo njegov život. Bi li ona učinila pravu stvar da ga ubije tim oružjem? Bi li njezine kćeri imale normalan život? Da ga je prijavila, izašao bi iz zatvora za trideset dana, da je pobjegla, našao bi je za pola sata, da je pobjegla k osobi kojoj najviše vjeruje, pronašao bi je za tri minute. Ako ti grijehom i mržnjom želiš uništiti grijeh, proglasit ću te gorim od tog čovjeka kojega želiš ubiti, a ona će mi reći: Reci ti meni što bih trebala učiniti, pronaći će me kamo god otišla, silovat će ih…Uništio bi dva života, a ovako ću samo ja uništiti jedan život, njegov. Ne, draga ženo, ti ćeš uništiti samo svoj život.Njegov je već odavno uništen. Čiju ti vjeru činiš ludom, koliko grijeha, to će i sama ljubav jako teško poništiti. Ako želiš ispravno postupiti, trebaš se svom svojom vjerom i snagom obratiti Gospodinu i pomoć bi tada stigla, no to su tvoja nevjera i grijeh porekli govoreći ti da je ovo tvoj jedini izbor. Ovako nećeš uništiti samo jedan život, uništit ćeš ih četiri, svoj, njegov i živote djece svoje jer će ona živjeti bez roditelja. Bez imena, znači bez života; vjeruj da kraja nema dok se granice ne prijeđu i snaga u nama odluči kakav će mu kraj biti. Kraj grijeha ili kraj života tvoga. Ako nemaš vjere, onda će te lako uništiti čovjek koji će nakraju biti zadovoljan jer je znao od samoga početka da tebi nije bilo ni pomoći ni spasa jer su tvoji putovi puni grijeha i mržnje, puni očaja i sramote. Jedini način da spasiš sebe jest da pronađeš svoju vjeru i život i svojega Oca koji će te čuvati sve dane tvoga života.
Oznake: sto je smisao zivota, koji je smisao zivota, zivot, smisao, vjera, bog, isus, mana, hrana, ljubav, grijeh, smrt, kazna, ISTINA
četvrtak, 10.11.2016.
46. STANICA – Ja sam sramota, Bog je slavan
Koja je razlika između mene i tebe? Ja ću ti reći. Ne ljubi riječi moje, ne ljubi riječi ljudi. Ja sam nitko i ništa, najveći gubitnik. Kažnjen sam najvećom mogućom kaznom na zemlji. Podarena mi je vjera zbog koje ljude vidim kakvi jesu. Dovoljan mi je jedan pogled u njihove oči i sve vidim. Ne mogu biti primljen u društvo jer sam kao čovjek svrstan među lude. Mene će smatrati ludim jer je njih više, jer je grijeh lakše nastaviti nego priznati i pokajati se. Ne mogu vrijeđati čovjeka jer ga vidim kao dijete Božje, kao dijete koje svojim očima traži samo ljubav i snagu potrebnu za ovaj težak život. Vi gledate samo greške u njemu, ismijavate ga i odbacujete ga smatrajući sebe boljim, smatrajući da ste u pravu čak i onda kada sami znate da niste. Svi smo jednaki, mene ne možeš uvrstiti ni u jedan društveni sloj. Moraš shvatiti da se sve ne vrti samo oko tebe, makar ti to mislio, jer tuđe oči vidiš, a svoje ne vidiš i, budući da sebe savršeno poznaješ, a drugog čovjeka nikada nećeš savršeno poznavati, njegove su tajne skrivene od tebe. Ja te kao brat molim da kreneš moliti, da kreneš na mise. Poruka svima koji idu na misu:počnite slušati, čuvajte riječ koju čujete tamo, ali samo ako je dobra, ako nije propadljiva. To ćete lako znati jer ste do sada morali barem malo shvatiti što je grijeh, a što nije. Moraš znati da u ovakvom svijetu ljudi neće još dugo opstati. Naš Otac trpi naše grijehe svaki dan. Ime njegovo vrijeđamo, njegove riječi i zapovijedi ne poštujemo. Mi smo izvor grijeha jer smo mi ti koji činimo zlo. Neće se škola sama zapaliti, makar bile krive i stare instalacije; opet je kriv čovjek jer se koristio jeftinim materijalom u gradnji. Iako je znao što se sve može dogoditi, ipak je loše obavio svoj posao.Neće se pištolj sam napuniti, neće se životinja sama izrezati i u dijelovima bacati po javnim ustanovama, neće se dijete samo silovati, neće se brat sam istući i zatvoriti u tamnicu, neće se sestra sama ubiti. Možda počini samoubojstvo, ali ti si taj koji ju je silovao, tukao, vrijeđao, ti si taj koji je nije poštovao, smijao joj se, ti ćeš je baciti u kut sramote i izdaje i ona će pomisliti da postoji samo jedno rješenje. I postoji samo jedno, ali to nije samoubojstvo, to je put spasenja. Sve te užasne stvari čini čovjek. Iz dana u dan ljudi umiru. Zamisli, slušaj me, ne spavaj. Kažem ti, u ovome trenu negdje se ubija, negdje se krade, baš sada netko jako plače. To je istina, a ti pogledaj okolo. Kod tebe je zasad sve u redu. To ne znači da to neće doći do tebe. Hoće, veoma brzo. Morate uništiti grijeh, a to znači uništiti njegov izvor. Dakle, uništiti čovjeka? Ne, nego pravi istinski izvor grijeha, a to je mržnja prema istini, kao što mrziš mene, kao što mrziš sebe. Mogao sam nabrajati grijehe kao što su lijenost, oholost, škrtost, izdaja, bludnost, zavist, pohlepa. Ali izabrao sam mržnju prema istini, jer istina je da živiš uzalud dok živiš svoj život, živiš uzalud dok čitaš ovu knjigu, ali je zato i napisana da nakon nje više ne živiš uzalud. Koliko ti puta moram reći da kreneš u Očev dom, u crkvu, da zaplačeš, da vidiš svoje grijehe, da se pomoliš, da se ispovjediš, da se pričestiš, da kažeš Bogu i Isusu Kristu „oprosti mi“ i ukloniš izvor grijeha jednom zauvijek, a na kraju krajeva to je odsutnost samoga Oca i njegove riječi, to je sama nevjera u njegovo postojanje.
Oznake: sto je smisao zivota, sto je smisao, vjera, bog, isus, hrana, zivot
subota, 08.10.2016.
14. STANICA – Nikad nismo zadovoljni
Neki je bogati čovjek imao desetak najljepših automobila na svijetu. Jednog se dana zamisli pa reče: Što mi vrijedi što su najljepši na svijetu kada znam da i netko drugi posjeduje takve. Jednostavno, nisu jedinstveni. Sljedećeg dana on unajmi skupe stručnjake da izrade tri automobila kakve nitko ne posjeduje i koji moraju biti gotovo savršeno napravljeni. Za nekoliko mjeseci on dobije te automobile. Kada ih je ugledao, bio je jako ponosan i sretan, znao je da takve aute nitko nema te da je jedini čovjeka koji ih posjeduje.B oje automobila savršeno su pristajale obliku i dizajnu, imali su snažne motore kakvi se nisu mogli pronaći nigdje drugdje, bili su, jednostavno, jedinstveni, sve je bilo točno napravljeno po njegovim zamislima. Bio je toliko sretan da je odlučio ostale automobile ne prodati, nego ih rastaviti na dijelove i sve pobacati. Bio je toliko slijep od grijeha, bio je uvjeren da si to može priuštiti i da to samo pokazuje koliko voli ova tri nova auta. Nabavio je sve dokumente i registracije za njih i pospremio ih je u posebne garaže. Postao je slavan zbog tih automobila i donijeli su mu neviđenu popularnost i moć koju dosada nikada nije imao. Mnogi su slavni ljudi dolazili vidjeti ta tri auta zvana automobili ljepote. Čak su mu mnogi veći bogataši nudili goleme količine novca za te aute, mogao ih je slobodno prodati i napraviti 10 novih, no to bi značilo da netko ima iste automobile kao on, a to nije mogao dopustiti. Odbio je svaku cijenu i sve je skice i nacrte automobila pobacao u vatru, tako da nitko nikada ne bi mogao imati jednake automobile kao on i nije mu bilo žao što je dao pola bogatstva za njih. Koliko god oni bili lijepi, nije mu bilo žao da se provoza u njima. Kamo god bi došao, ljudi bi se divili autima. Njegov je ponos rastao iz dana u dan i bio sve veći i veći. Plaćao bi milijune samo da makne i najmanju ogrebotinu koja bi se pojavila na autima. Jednog dana u posjet mu dođe njegov najbolji prijatelj koji je volio putovati svijetom. Ovaj mu, naravno, odmah pokaže tri automobila ljepote. Prijatelj ih pogleda pa reče: doista su prelijepi i upita koji mu je najdraži. Čovjek stane i hladno upita: Kako misliš koji mi je najdraži, pa jednaki su svi. On mu odgovori: Ma daj, pa jedan od njih je, sigurno, najbolji i najbrži. Pa ne mogu biti potpuno jednaki. Jedan ti se, sigurno, najviše sviđa. Čim je prijatelj otišao, bogataš se zapita koji mu je najdraži. Prvo pogleda u jednog pa zaključi: ovaj je, no onda opet promijeni mišljenje i tako više puta. Užasno ga je umaralo to pitanje te odluči napraviti analize auta da vidi koji je najbolji i koji će mu biti najdraži. Kada su stigle analize, nije mogao vjerovati. Svaki je automobil imao nešto bolje od drugoga, jedan dizajn, jedan snagu motora, jedan kvalitetu materijala. Nijedan od njih nije bio najbolji, svaki je imao nešto bolje i nešto slabije. Nakon dugoga vremena on odluči sve aute rastaviti i sve najbolje dijelove spojiti u jedan jedinstveni automobil. Bio je uvjeren da je to jedino rješenje za njegov problem. Ostatak će dijelova, naravno, baciti u smeće. I nakon pola godine čekanja i pošto je dao sav svoj novac za taj jedan automobil, on konačno sretan dođe do radionice. Iz nje je izašao glavni direktor tvrtke te mu rekao da je njegov auto jučer dokraja završen, ali je u velikoj pljački nestao te je vjerojatno zauvijek izgubljen. Automobil nije bio osiguran. Čovjek je dobio srčani udar i nakon nekoliko tjedana umro je u bolnici. Koliko stvari posjedujemo, koliko samo našu djecu, braću i sestre zanemarujemo, jer smo sebični, jer smo umorni!? Imao je desetak najljepših, nije bio zadovoljan, imao je tri jedinstvena, nije bio zadovoljan, htio je jedan savršeni i sada nema ništa. Da je barem sačuvao onih deset, možda ne bi umro, ali možda bi jednako završio jer utjeha ne postoji; kad srce i razum budu ugašeni samo na minutu, tada čovjek iznutra propadne i umre. A zbog čega? Zbog materijalnih vrijednosti koje zapravo nikada nisu imale neku vrijednost, jer vrijednost je valuta koju ste vi stvorili, to je ono što vi nazivate srećom samo pod maskom. Zašto? Samo zato da biste vi bili sretni, a brat i sestra makar umrli od gladi. Čovjek koji nikada nije zadovoljan i sretan nikada i neće biti sretan, patit će njegovi bližnji i ta ovisnost koju posjeduje u sebi odvest će ga u propast.
Oznake: smisao, zivot, vjera, smisao zivota
