Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dijetevjere

Marketing

66. STANICA – Uzdaj se u Boga

Teško je, teško je prihvatiti istinu pa makar bila i jedino moguće rješenje. Svijet mrzi jer može, ljudi mrze jer mogu mrziti, ljudi pate jer mogu patiti. Ove su riječi bezimene, dolaze tu radi tebe i mene, radi onoga tko ih piše i onoga tko ih čita. Potreba za životom može se usporediti samo s potrebom za snagom koja još nije viđena. Smijat će se oni koji nisu upoznali riječ ljubavi, oni koji je do sada nisu vidjeli, iskusili, proživjeli. Umirat će oni koji nisu primili ljubav. Oni koji su im tu ljubav uskraćivali umirat će od svojih grijeha. Koliko ćemo i dalje biti slijepi i tražiti vjeru svagdje na svijetu ne znajući da se ona krije u nama, u našim srcima? Čovjek priča kao da razumije, laže kao da govori istinu, omalovažava riječi ljubavi i istine. Nemojte se previše truditi mrziti nekog, predobri ste već u tome. Iz toga predmeta imate peticu, ali iz predmeta ljubavi imate nulu. Da je ocjena barem jedan, mogli biste ponavljati predmet. Ovako padate u vječnu vatru, umirete s grijesima s kojima ste toliko dugo živjeli. Doista mislite da nakon ovoga, zemaljskog života više ništa nema, uistinu mislite da su se toliki vjernici borili i žrtvovali uzalud? Koliko će dugo majka trpjeti nasilje u svojoj obitelji dok ne uzme oružje, koliko će oni kojima se vi stalno smijete trpjeti dok ne uzmu nož i ubiju vas dok vi spavate? Koliko je prava ljubav izgubila na vrijednosti? Toliko puno da smo stavili cijenu na nju, a cijenu nikada nije ni imala, jer ju je svatko mogao dati. Ako si iznutra mrtav, to ne znači da si i u srcu svome mrtav. Dokle god srce kuca, ti možeš izreći riječi kao„volim te“, „oprosti mi“, „vjeruj mi“. Kako ti zamišljaš svoj život? Uspješan posao, dobar obiteljski život, mnogo prijatelja, savjetnika, poslovnih suradnika. Ideš na mise, ispovijedaš se pokatkad, pričestiš se isto tako povremeno, kao osoba si pošten/poštena i dobar/dobra. Na kraju krajeva netko uzme oružje i ubije te. Zašto? Zato što si sanjao san života. Misliš li ti doista da je to onaj život kakav si trebao živjeti? Da je samo važno da je tebi dobro? Da ti imaš krov nad glavom, dok ga milijuni nemaju, da ti bacaš hranu koju milijuni nemaju, da ti bezvezno trošiš vodu dok drugi krvlju plaćaju za nju? Koliko smo spremni plaćati za najosnovnije stvari onoga trena kad ih više nemamo gdje nabaviti?! Što kad ne bude bilo trgovina, gdje ćete kupovati hranu i vodu? Zar ćete tada ubijati i krasti govoreći da drugog rješenja nema, a oduvijek ga je bilo? Mogli ste toliko toga imati, ali ste se odrekli jer ste grješni i slabi. Odgovori na pitanje kako do vode i hrane kad se ne budu mogli kupiti. Svejedno je kako odgovoriš, svejedno je hoćeš li uopće odgovoriti na to pitanje. Oni će umirati i dalje. Onima kojima nisu dali neće niti davati pa makar našli drugi način kako doći do novih izvora i resursa. Mislite li da je lakše ubiti nego ljubiti ili, bolje rečeno, mislite li je li lakše vjerovati ili spavati u snu života? Misliš da si došao malo živjeti, još više uživati, a samo malo biti vjernik i pomagati kad se tebi bude dalo, kad se ti budeš osjećao dobrim? Došavši u bolnicu, sin bolesnoga oca čuje kako za drugog čovjeka doktor kaže: Dobro ćemo ga čuvati, on je za nas kao član obitelji, a kad dođe do njegova oca, reče: Nismo provjeravali kakvo mu je stanje, išao nam je na živce s nekim tekstovima o spasenju i ljubavi jednoga Oca svemogućega. Nisu ga provjeravali i on je brzo umro zbog nemara, na vašu sramotu. Doktor je bio nevjernik, nije se odnosio jednako prema svojim pacijentima. Ona majka uzela je oružje i rekla sebi: Imam izbor, tužiti muža, dobiti krvave batine pred svojom djecom, zatim gledati kako otac siluje obje kćeri, nakon toga vidjeti kako ih zatvara ne puštajući ih više van iz kuće, a nakraju će mu one rađati djecu za koju se on neće brinuti ili da uzmem oružje i da spriječim sve to. Pa makar trunula u paklu, spasit ću svoju djecu, a uništit ću samo njegov život. Bi li ona učinila pravu stvar da ga ubije tim oružjem? Bi li njezine kćeri imale normalan život? Da ga je prijavila, izašao bi iz zatvora za trideset dana, da je pobjegla, našao bi je za pola sata, da je pobjegla k osobi kojoj najviše vjeruje, pronašao bi je za tri minute. Ako ti grijehom i mržnjom želiš uništiti grijeh, proglasit ću te gorim od tog čovjeka kojega želiš ubiti, a ona će mi reći: Reci ti meni što bih trebala učiniti, pronaći će me kamo god otišla, silovat će ih…Uništio bi dva života, a ovako ću samo ja uništiti jedan život, njegov. Ne, draga ženo, ti ćeš uništiti samo svoj život.Njegov je već odavno uništen. Čiju ti vjeru činiš ludom, koliko grijeha, to će i sama ljubav jako teško poništiti. Ako želiš ispravno postupiti, trebaš se svom svojom vjerom i snagom obratiti Gospodinu i pomoć bi tada stigla, no to su tvoja nevjera i grijeh porekli govoreći ti da je ovo tvoj jedini izbor. Ovako nećeš uništiti samo jedan život, uništit ćeš ih četiri, svoj, njegov i živote djece svoje jer će ona živjeti bez roditelja. Bez imena, znači bez života; vjeruj da kraja nema dok se granice ne prijeđu i snaga u nama odluči kakav će mu kraj biti. Kraj grijeha ili kraj života tvoga. Ako nemaš vjere, onda će te lako uništiti čovjek koji će nakraju biti zadovoljan jer je znao od samoga početka da tebi nije bilo ni pomoći ni spasa jer su tvoji putovi puni grijeha i mržnje, puni očaja i sramote. Jedini način da spasiš sebe jest da pronađeš svoju vjeru i život i svojega Oca koji će te čuvati sve dane tvoga života.

Post je objavljen 02.12.2016. u 12:44 sati.