četvrtak, 24.11.2016.
57. STANICA – Najpopularniji grijesi svijeta osuda,ogovaranje,psovanje
Današnji čovjek živi pun grijeha. Svatko svoje djelo smatra opravdanim i ispravnim ne znajući da zbog toga kao ispravnog djela pate svi oko njega, svi njegovi bližnji. Toliko ljudi ima puno hrane, pića i odjeće, a opet ne žele nikomu dati samo zato što su zatvoreni grijehom. U ovome svijetu ni brat bratu ne želi pomoći zbog vlastita ponosa. Vjerujte mi, prije će se brat ubiti nego od drugoga brata tražiti pomoć. Jedva pronalazim riječi za ovu priču, razmišljam da sve obrišem i da je ne napišem, no sve sam do sada napisao pa ću i nju. Napisat ću vam stvari koje vas udaljuju od Oca, a činite ih svaki dan, psujete, uzalud izgovarate Očevo ime. Da je to grijeh, čitaj zapovijedi njegove. Pa znaš zašto je grijeh. Dovoljno je da ti kažem da ćeš ti nastaviti i da ne možeš prestati uzalud izgovarati njegovo ime dok govoriš već i stoga što ti to ne smatraš grijehom, a sve za što ti misliš da je dobro zapravo je pogrešno. Pokušaj prestati. Ako ti je to samo sitnica, nećeš moći jer grijeh vlada tobom. Lijeni ste. Tražite najlakše putove. Jednostavno, ne gledate licem pravednosti i ljubavi. Jednom davno neki siromašan čovjek koji nije imao obitelj ni mjesto za spavanje, krene na put. Otišao je samo šetati, iz naselja u naselje. Kad je bio umoran, spavao je, kad je bio gladan, jeo je, kad je bio žedan, pio je. Nagledao se mnogo toga, samo je šetao ne brinući se ni o čemu. Ugledao je jednom nekog dječaka kojeg su nemarni roditelji ostavili na ulici. Uzme ga k sebi i povede sa sobom na put. Njih su dvojica hodala gradovima i selima i razgovarala o mnogim stvarima. Njih dvojica pričala su o temama koje vi ne možete zamisliti, o kojima nikada ne biste međusobno razgovarali. Mogli su otvoriti svoja srca i sebi međusobno sve reći. I tako s vremenom on zavoli to dijete kao da je njegovo. I kad je dječak postao punoljetan, krenu oni na još veća i dulja putovanja. Ušavši tako u jedno naselje, primijete njih dvojica skupinu teških alkoholičara kako plešu i kako su veseli. I primijeti dječak koliko su oni sretni te pomisli da će s njima biti sretniji i napusti starca. Pomisli starac: i ja sam kao on bio ostavljen da se sam pobrinem za sebe, no on je bio mnogo mlađi od mene. On je barem našao privremenog oca, a ja privremenog sina, ali ga je grijeh zaveo, Nažalost, otišao je. Zaslijepio ga je put grijeha te me je ostavio. Znači li to da sam kao odgojitelj zakazao ili da nijedno dijete ne može uspjeti bez pravih roditelja i njihove prave ljubavi. I tako je starac, razmišljajući, krenuo dalje. Dugo je još sam hodao. Prošle su zime, prošla su proljeća, on je hodao sam i još mnogo toga vidio. Jedne je večeri stigao do većeg imanja, većeg posjeda s velikom kućom. Vidio je majku kako razgovara sa svojim kćerima. Majka je vidjela siromašnog čovjeka i odmah mu se počela smijati, smatrajući da nije vrijedan ničega jer nije ništa postigao u životu, jer si je dopustio da bude ovako siromašan i jadan. Smijala mu se jer nije imao novac koji je ona smatrala najvažnijim predmetom na ovome svijetu. Ona je čak bila uvjerena da će ići u raj jer je vjerovala da se novcem mogu isplatiti svi grijesi. Kćeri, iznenađujuće, nisu bile kao ona. Bilo im ga je žao pa su starcu dale hrane i malo novca za put. Kad je to majka vidjela, odah ih je potjerala unutra i pozvala muža, a ovaj je izvadio pušku te počeo pucati. Starac se uplaši te mu slučajno sve što je dobio ispadne u visoku travu, a on pobjegne. Srećom, to nitko nije primijetio pa se odlučio poslije vratiti po to. Kada je pala noć, on se vrati i vidje da su svjetla u kući još bila upaljena. Začuje on čudnu pjesmu sa strane i vidje opet skupinu alkoholičara kako piju i pjevaju. Ugleda dječaka koji je s njim zajedno putovao, bio je vidno uništen od alkohola, ali opet sretan što ga je pronašao. Dođe do njega i zamoli ga za oprost, a starac mu, naravno, oprosti. Dječak prstom upre u kuću u kojoj stanuju majka i dvije kćeri te reče, otkrio mu je da tamo žive njegovi roditelji i da će ga prepoznat po ožiljku na ruci. Dječak ode do vrata, a starac se nasloni na ogradu. Nakon kucanja majka otvori vrata. Nije prepoznala sina pa hladno upita: Što želiš? Majku i malo hrane, povikne starac s ograde. Opet ti, poludi majka. Vidjevši starca, pozove muža, a ovaj dođe s puškom i upuca dječaka koji je na mjestu umro. Upucao je i starca, koji je prije smrti rekao samo tri riječi: ubio si sina. Izađu potom kćeri i odmah prepoznaše brata po ožiljku na ruci. Toliko o osuđivanju lica ljubavi i lica pravde. Da ga je poslušao, da ga je bio vrijedan, imao bi sina, ovako nema ništa, a živi dalje.
Oznake: sto je smisao zivota, smisao, isus bog, isus marija, sveci
