utorak, 06.12.2016.
70. STANICA – Nemoj biti dosadan
Dok sam čitao knjigu koju sam napisao, ometao me mlađi brat. Tek mu je tri godine. I dok sam čitao, stalno me nešto pitao. Igrao je jednu igricu i svakih pet minuta morao sam prestati čitati i njemu pomoći nešto izgraditi u toj igri. Nešto skroz nebitno. Makar je to samo trajalo trideset sekundi. Počelo mi je ići na živce jer nisam mogao čitati knjigu na miru. Na kraju sam shvatio da je tako s nama i s Bogom. Mi Boga stalno nešto tražimo i, dok nam on popravlja jednu stvar, mi već tražimo drugu. Pa onda tražimo još i još. Nikako da ga pustimo na miru da završi prvu stvar. E, sad zamislite da imate milijardu dijece koja vas svakih pet minuta nešto trebaju. Vidite koliko je on zauzet. Pa reče lud čovjek: Pa on je bog. Što, da sad prestanem moliti, zar je to to što želiš? Ne, nisam rekao da prestaneš, ali, daj, počni više nešto sam raditi. Nemoj stalno čekati Boga da ti on sve sredi. Nemoj biti toliko lijen i bezobrazan. Nemoj baš za svaku sitnicu tražiti Boga za pomoć. Zamoli ga za snagu i vjeru, ljubav. S pomoću njih sve ćeš ostale poslove moći dvaput obaviti. Budi strpljiv. Pomoć će doći.
Oznake: sto je smisao zivota, smisao mene, put, hrana, isus, ISTINA, marija, sveci, ljubav, bog, nebo, patnja, smisao boli
ponedjeljak, 21.11.2016.
54. STANICA – Posebna poruka za tebe
Odmah na početku da ne bude zabune: najjadnije sam biće na ovome svijetu, nisam dostojan Oca svoga, nisam zaslužio živjeti, bližnjega sam svoga otvorenim očima odgurnuo od sebe i, da danas počnem bolovati od strašne bolesti, ne bih bio iznenađen jer nisam dostojan ničega. Zašto vam to govorim? Zar vi doista mislite da ste veći od najvećeg grješnika ovoga svijeta? Koja će ti biti sramota kada on prije vas uđe u raj? Tko vam daje pravo da budete bahati i da loše govorite protiv moga i vašeg Oca. Ne brinite se, čuo sam ja vašu riječ da je najjadniji onaj koji ide na mise, a psuje svaki dan, da je najjadniji onaj koji Crkvi daje puno novca, a okolo uništava obitelji. Nisam ovo trebao niti pisati. Odrekao sam se svoga života zbog ljubavi prema Ocu i vama teškom mukom pišem ove riječi jer znam unaprijed koliko će mi se smijati, koliko će biti malo onih koji će me poslušati, koji će poslušati riječi istine, a istinu cijeli život zaobilazite jer se bojite. Bojite se što će od vas ostati kada vam po istini budu sudili. Oni koji misle da će ući u raj, ti ljudi već sad umiru i idu prema paklu. Kažeš mi: Zašto si se odrekao života? Ja to od tebe nisam tražio. Nisi tražio riječima, ali tvoja duša vrišti od boli, ja je iz dana u dan čujem kako te moli da činiš jedno, a ti uporno radiš drugo. Grijeh te toliko preuzeo da te iznutra skroz uništio. Potrebno je čudo da se spasiš ili možda samo jedna molitva, ona najveća. Pišem da tebi pomognem. Važno je da postoji nešto što je ispravno pa da se svi svađamo oko toga. Ma važno je samo da jerazumiješ i kreneš živjeti. Da ti napokon kreneš na onaj put na kojemu još korak nisi napravio. Onaj koji se smatra najvećim, uvijek će biti najmanji jer u poniznosti tražimo vjeru i ljubav, u skromnosti tražimo pravoga vjernika, a ne u bahatosti, samouvjerenosti i prokletim lažima. Ja sam dijete vjere kao i ti. Ti čitaš riječi koje sam ja napisao, ne čitam ja tvoje. Nije li ti to dovoljno? Svi smo mi djeca vjere, a vi ste oni koji moraju shvaćati istinu. Vjeruj srcu svome dok i njega nisi izgubio i nemoj više vrijeđati svoju vjeru jer ona ne postoji, ne postoji za one koji je smatraju mrtvom kao što će mene i tebe smatrati mrtvim kada umremo, kada nas više ne bude bilo na zemlji. Već sad vidim ljude koji će mi se smijati, koji će me vrijeđati zato što sam odabrao vjeru. Već sad mogu plakati, ali ne za svoj život ili zato što ću umrijeti, nego zbog njihova grijeha i njihove sigurne propasti.
Oznake: što je smisao života, isus krist, bog, vjera, patnja, mrznja, muka, Bolest, bol duše
subota, 05.11.2016.
42. STANICA – Lakše je osuditi nego oprostiti
Gdje je moj dom? Tamo gdje nema briga, gdje u oči mogu pogledati brata, sestru i reći volim te. Tamo gdje spavaš kao beba. Što to znači spavati kao beba? Bebe, kad spavaju, ne misle o sutrašnjem danu, hoću li imati za kruh, što će biti na poslu, hoću li dobro obaviti svoj zadatak? Sutra mi je važan dan, nervozan sam, pod pritiskom. One nemaju takvih briga, jednostavno, odu spavati jer moraju, jer su umorne. Bez briga znači spavati kao dojenče u svom domu, tamo gdje srce i obitelj uguše sve brige i baci ih u kontejner. Nažalost, često naše brige odu u kontejner za reciklažu pa se poslije vrate. Puno živciranja, puno briga oko nas. Sve je to sastavni dio života. Za svu stečenu slavu platit ćeš, a za sramotu koju si podnio bit ćeš nagrađen. Ako misliš da je to tvoj život, onda zbilja nemaš karakter. Svi ga imamo, neki premalo, a neki previše. Smeta mi samo što u tom karakteru nema ničega od Isusa Krista, ni poštovanja, srca, ljubavi, vjere. Ako imaš djecu, onda se srami zbog svega zla koje si učinio prema njima, za sve kazne koje oni nisu zaslužili. Pa što oni znaju o životu? Pa ništa, oni su samo djeca, njihov pogled, njihove oči, govorimo da su slatke, ali to je zapravo samo njihova potraga, njihova jadna potraga za našom ljubavi koju mi nemamo te im je ne možemo dati. Jednom dok sam išao prema kući, ugledao sam jednu vrlo mladu majku. Prizor za plakanje. Što radi? Jedno dijete vozi se biciklom dobrih deset metra ispred nje uz rub ceste. Drugo, jedva prateći korak s njom, hoda brzo jer ga majka čvrsto drži za ruku i gotovo vuče po podu. Pa da su to moja djeca. ja bih ih oboje uzeo u ruke i zagrlio te izljubio od srca do srca. Kako se vi to ponašate prema njima? Oni traže ljubav, spoznaju o svijetu u kojemu nema nade. Kad ste zadnji put pogledali svoje dijete u oči i odsrca rekli volim te i sretan sam što mi je Otac tebe darovao. Kad ste ih pohvalili, izljubili pa barem ispričali priču za laku noć. Pa što je s vama? Postat će poput vas i gori. Ubojice, mrzitelji, nasilnici. Pa kad ih svijet zbog tih stvari zamrzi, zaplakat će jer, koliko god čovjek zla napravi, zapamti, on ima srce, znači da ga je naš Bog stvorio. Znači da je njegovo dijete.
Ne brinite se o poslu, o svojem životu, nego o životu vašega djeteta. Govorim o svim dobima, ma koliko god da godina ima, ono vas ljubi jednako kao kad vas je prvi put vidjelo, a nije vas poznavalo. Vaše je dijete najveće blago ovoga svijeta. Ljubite djecu svoju kao što Isus Krist ljubi sve vas. Onima koji nemaju djecu poručujem: ne brinite se, doći će i vaše dijete, ako se oslonite na Isusa Krista. Ja vam kažem, imat ćete dijete. Ali morate imati vjere. Ne ovakvu vjeru: vjerovao sam deset godina, ne mogu više, nego vjerovao sam deset godina i vjerovat ću još deset novih jer vjerujem. Vjera mora biti čvrsta jer inače propada. Mora svaki dan biti jednako jaka kao da je prvi put. Inače čuda nećete vidjeti jer je odavno prošlo, a vi niste povjerovali. Nemojte samo, kad ih konačno dobijete, nemojte ih samo staviti u vreće i baciti na smetlište. To se zaista dogodilo. Dijete se prerano rodilo i majka ga se odrekla, stavila ga malenog u vrećicu i ostavila na smetlištu. Vjerojatno nećete pronaći čovjeka koji je neće osuditi i željeti joj sve najgore zbog tog čina, jer nešto najgore što postoji jest ubojstvo. Ubiti čovjeka, dijete očevo, znači i samoubojstvo, znači i ubojstvo oca svoga. To je grijeh koji se oprašta uz teške muke. Pitanje je je li itko dosad prošao te muke. Jadna ta majka – pričam o njoj, a tko zna što su njoj radili, tko zna kako je ona odrasla? Tko zna kakve probleme ona ima? Lako je meni vikati odozgo, čudno je samo što i meni drugi viču odozgo pa netko drugi opet njima i tako sve do kraja. Otac mi je rekao da mu oprostim. Makar on počinio najveći grijeh. Upitao sam zašto da mu oprostim. Da ga pustimo iz zatvora da opet ide ubijati? On mi je rekao: samo onaj koji je sve spreman oprostiti može ući u kraljevstvo mira i ljubavi. Opraštanjem ti postaješ izvor ljubavi. Ja opet upitam: nema smisla da mu oprostim kad će opet sagriješiti, neću gubiti vrijeme na njega. On mi reče: Ne opraštam li ti ja svaki dan zbog jednog te istog grijeha. Nisam li ti ja oprostio što si moje ime ubio, što si svoga bližnjega ubio, što si svoju dušu doveo do vrata pakla, što si svoju vjeru ubio, što si zloupotrijebio sve ono što sam ti ja iz ljubavi dao? Što si bolesne misli imao? Što si moje ime uzalud spominjao, govorio si presveto ime bezveze, iz čista mira ime moje i moga sina Isusa Krista? Oprostio sam ti što si bližnjega vise puta ne samo odgurnuo od sebe nego mu se smijao, ostavio ga samog da ga unište.Nisam li ti oprostio što si odustao od mene po više puta dolazeći meni samo kada je tebi nešto trebalo? Vjeruješ li dakle da se sve može oprostiti i da smisao mojih riječi prima onaj čovjek koji me sluša i slijedi moju riječ? Ja mu odgovorim: Vjerujem. Pokušaj mu i ti vjerovati ili, još bolje, počni vjerovati. Nemoj toliko dugo čekati. Jer, dok čekaš, ti ćeš još više griješiti i vrlo brzo ćeš doći na put s kojeg nema povratka, put koji te grijehom uništava, koji će te dokrajčiti vrlo brzo. Vjeruj ocu svome. Ljubi svoga bližnjega. Pomogni onomu komu je potrebna tvoja pomoć.
Oznake: isus krist, smisao zivota, bog, vjera, patnja, paka, osuda
utorak, 01.11.2016.
38. STANICA – Pomoli se i slušaj Boga, Isusa
Brate ili sestro, jesi li naučio ljubiti, jesi li znao pošteno suditi? Vjeruj mi, čovjek ne zna pošteno suditi pa zato nikada nemoj biti sudac. Jadan si ako drugima sudiš jer će i tebi onda drugi suditi. Teški dani sporo prolaze, ali dani muke ne završavaju nikada ako je grijeh u njemu. Zapitaj se jesi li spreman/spremna vjerovati da život bez prave vjere nije život, nego put koji nema kraja. Put patnje uvijek ćeš proći, ali ovaj put ne možeš opisati. I znaš što, ja te na tome putu upravo sada vidim. Brate moj, sestro moja, pomoli se ovoga časa. Ja neću znati jesi li se pomolio, ali Isus hoće i, ono najvažnije, ti hoćeš. Izmoli samo jednu molitvu koja ti je najmilija, samo jednu koju znaš. Na kraju molitve reci ovo: Isuse, čuvaj one koji me mrze, koji me vrijeđaju, čuvaj sve one koji su me prevarili, duboko povrijedili. Molim za njih i za sebe da ne budem bahat i sebičan, nego da budem skroman i ponizan. Nastavimo put dalje. Peče li te savjest? Nemoj molitvu ostaviti za poslije, zaboravit ćeš na nju. Kako to da u današnje vrijeme nitko ne čuje Božji glas? U Starome zavjetu on se pojavljivao u različitim oblicima i govorio ljudima koji su poslije izrasli u velike vjernike. Toga danas više nema, nitko ga ne vidi, nitko ga ne čuje. Je li moguće da je zlo u ljudima stvorilo štit koji nas razdvaja od oca našega? No on uvijek može utjecati na okolinu, a ona nas mijenja, određuje naš put i kraj. Ipak nema štita koji može spriječiti ono najjače, ljubav oca našega prema svojoj djeci. Ni svećenici, ni biskupi ga ne vide, ni papa ga ne vidi. A ipak obavljaju svoju dužnost. Kad bi došao na zemlju, bi li ga itko prepoznao? Ovisi o obliku. Da ga svi vide samo jednom, bi li povjerovali ili bi tražili da ga ponovno vide. Zar je on žrtvovao svoga ljubljenog Sina Isusa da bi danas bilo više pušača na svijetu nego onih koji idu u crkvu? Mladi su sve pokvareniji, smiju se starijima, mladima pa čak i svojim roditeljima ne poštujući nikoga. Ipak ima pojedinaca do kojih je stigao Isusov glas, jednom, ali dovoljno da osnaže i da više ne sumnjaju u njega. Sigurno da je bilo navala koje su to htjele spriječiti, ali bez uspjeha, samo su produžile poraz. Toliko boli, toliko patnje, reče duh ili duša koja biva zauvijek izgubljena, što je s njima? Za nas je to fenomen, mnogi ne vjeruju u duhove pa ni ja, ali ipak ima nečega od čega se ukipimo od straha, od čega poželimo bilo što drugo, samo to ne. Ako ne vjeruješ, idi u te bolnice i dvorce strave gdje su se dogodile tolika patnja i bol. Mučene se duše ne oslobađaju, nego ostaju zatvorene i izgubljene na ovome svijetu. Za njih ne postoji zemaljski način ili lijek kako bi se spasili. Sigurno je čudan osjećaj u tim građevinama, hladnoća, težak zrak, a naš strah to sve još udvostručuje. Nanošenje ljudima takvih stvari sigurno ne može dobro završiti za te ljude. Toliko boli, toliko patnje, doista užas, jezivo. Kao da ni nakon smrti nemaju mira. Trebaju ti svakakve sprave da bi ih mogao imalo vidjeti, ali samo je srce potrebno kako bi osjetio njihovu bol i patnju. Toliko izmučeni bez imalo ljubavi. Tamo toga, zasigurno, nema. To je dokaz da je svijet sve hladniji i hladniji, a i priroda daje na znanje da više ne može. Poplave, suše, kisele kiše, potresi, oluje, tornada…, sve njezine sile udaraju po nama, a mi ih ne možemo zaustaviti.
Duhovi, priroda, vjera…, sve nas to plaši i napušta. Vjera koju mi nemamo, priroda koja više ne može podnijeti sve to, zagađivanje okoliša. Izazivanje Boga. Sav taj strah, sva ta bol i patnja. Zemlju smo gotovo uništili. Teško smo je ranili, a kad on uzvrati i udari, onda ljudski životi odlaze. Zato mislite kad gazite po travi jer će nakraju ona stajati iznad vas. Mislite malo kad bacate smeće, otrove i druge kemikalije u vodu jer ćete vi i vaša djeca piti tu vodu. A ona možda više neće biti najčišća. Sve te duhovne i prirodne nepogode, sav taj grijeh i sramota, a mi samo mislimo što ćemo sutra nositi, što ćemo kupiti. Eto, dok mi u našem svijetu krivimo sve po redu za naš neuspjeh, za naš jad i bijedu, za propadanje naše zemlje, dok mi samo mislimo na sebe iz dana u dan, nikad nećemo ni čuti Isusov glas koji pokušava i pokušava, ali nikako da nađe našu frekvenciju.
Oznake: sto je smisao zivota, vjere, vjera, patnja, Bol
nedjelja, 25.09.2016.
1. STANICA - Putovanje kreće
Sjeti se ovoga. Nije ovaj život na zemlji naj važnija stvar a borba sotone i boga našega nešto usput. Borba dobra i zla je naj važnija na ovoj zemlji a tvoj život je sporedna stvar. Sjeti se da oni vode borbu za tebe. Stani na stranu boga ljubavi, pravoga boga. Bori se za brata i sestru svoju. Da upoznaju boga ljubavi. Krenimo na putovanje,brate, sestro. Pozivam vas na put spoznaje, vjere i ljubavi. Vjerujem da imate mnogo pitanja, mnogo sumnji. Sigurno vam trenutačno nije lako. Nešto vas muči, nešto u vama zahtijeva odgovore. Želite odmah sve razumjeti i znati. Želite odmah pronaći sve odgovore kako biste što prije mogli osuđivati i mrziti. Želite što prije otići prijatelju ili prijateljici i reći: Vidiš da sam bio u pravu. Koliko ste vi zapravo zdravi u vjeri? Čuli ste kako djeca pate. Čuli ste o čovjeku koji je silovao kćer. Odmah ga želite strpati u zatvor. Odmah želite smrtnu kaznu. Pa zar ima drugo rješenje? Zar je on išta drugo zaslužio? Možda nas želiš uvjeriti da mu trebamo oprostiti i nastaviti živjeti kao da se ništa nije dogodilo? To je vjerojatno vaše pitanje. No odgovor vam neću dati. Možda ga sami pronađete. Pa zar ja ovo ne čitam kako bi mi ti mogao dati sve odgovore? Koji je smisao toga da ih ja sam nađem? Onda ovo ne moram uopće čitati? To će biti vaše novo pitanje. Vidite, već sumnjate. Već želite mrziti prije konačnog suda. Kako bih vam što bolje objasnio odnos između oca i kćeri ili sina, kako bi vam što bolje prikazao sliku na kojoj ćete pronaći sve odgovore, ja ću vam na početku reći sve najvažnije. Ne morate čitati sve ove stranice. Vjerojatno pola nećete razumjeti, a pri drugoj polovici bit ćete u mislima i samo sumnjati i osuđivati. Kao prvo. Bog vas toliko ljubi da vam daje izbor. Vi niste njegovi sluge. Vi ste svi njegove kćeri i sinovi. On vam daje izbor da birate između njega i sotone. Nemojte sad biti dvorske lude pa reći: Naravno da ću odabrati Boga. Ako ti odabereš mržnju, ako odabereš alkohol, cigarete, droge, ako odabereš život u kojemu ćeš samo gledati kako da tebi bude dobro i kako da ti dobiješ najveći mogući iznos od tuđeg rada, u tom trenutku nisi odabrao Boga, nego sotonu. A zašto on postoji? pitat ćete vi, naravno. Ako je Bog toliko svemoguć, zašto ga ne uništi zauvijek. To je vaše novo pitanje. Ne bojte se, ovaj put ću dati odgovor. To je zato što je sam sotona rekao „ne“ Ocu, Bogu svomu. Slušaj me sad. Nemoj vrtjeti očima i misliti: mnogo si mi rekao. Sotona mrzi sve što je Božje. On je izdao našeg Oca. Bog ne može uništiti sotonu jer to znači da bi morao ubiti sve njegove sluge, a to ste svi vi koji ste odabrali sotonu, a ne Boga. To ste svi vi koji mene sada osuđujete, to su svi oni koji mi se smiju, koji me ponižavaju, ali čujte i moju riječ. Sve su apostole ismijali i ubili. Isusa nisu slušali. Ni njemu nisu vjerovali. Nije li ti čudno da ti mene mrziš i vrijeđaš me, a ja ti samo želim dobro? Nije li ti čudno da svijet uvijek ubija one koji ljube Boga? Nije li ti čudno da se svi smiju na račun onih koji uporno žele nešto objasniti i razjasniti? Nije li istina u tome da su nepravda i laž zauzele mjesto istine? Oni koji lažu i kradu, njima vjeruješ. Jer si s većinom složan, jer društvo i svi ostali upravo to žele. Ako jedan čovjek nema koristi od Boga, on će se odreći Oca svoga. On će početi lagati da Boga nema, da ne postoji. Nije li čudno da ti živiš u svijetu u kojemu ljudi iz dana u dan, iz godine u godinu, stoljećima ne slušaju Boga i ne ljube njegove riječi? Pa naravno da će se zlo događati svaki dan. Naravno, da ćeš onda vidjeti teško bolesne ljude, djecu invalide, mrtve roditelje, slijepe, gluhe, siromašne. Pa naravno da će sve to postojati ne zato što Boga nema, nego zato što si ti izabrao sotonu. Ako psuješ, piješ i izgovaraš presveto ime uzalud, ako se ti uzdaješ u samoga sebe, naravno da ćeš onda griješiti i nakraju uzalud umrijeti. Je li vam jasno da će uvijek umirati oni koji su u pravu? A oni koji se smiju, e to su oni koji su napravili pogrešku. Ljudi zaborave na Boga. Grijeh ih zavede jer im je Bog dao izbor. I ja tebi dajem izbor. Ne moraš mi vjerovati, ne moraš me voljeti pa ni poštovati. Nisam ja savršen pa da vama zapovijedam. Odmah da vam kažem: Nisam dostojan svoga Oca. Nisam tebe dostojan. Nisam zaslužio plakati, disati, jesti, piti, voljeti. Nisam Boga svojega vrijedan. Nisam vas vrijedan braćom i sestrama nazivati, ali jednako kao što Bog daje izbor, tako vam ga i ja dajem. Neću vam govoriti što da radite. Ne. Ja ću vam pokušati objasniti istinu, ali na vama je da odaberete. Vi imate pravo odabrati: Boga ili sotonu. Nemojte krivo protumačiti moju riječ. Ja vam samo želim reći, ako odaberete Boga, onda morate i biti s njim svakim udisajem, svakim treptajem svojega oka, svakim otkucajem svoga srca. Onda morate biti uz svoga Oca. Možete reći da postoje lažni bogovi, a možete navesti i grijehe onih ljudi koji bi trebali služiti Crkvi. Možete reći: pogledaj ovaj dokumentarac pa ćeš vidjeti da kršćanstvo ne postoji, pa ćeš vidjeti da Bog ne postoji. A ja ću ti reći samo ovo: ti si dijete Božje. To je jedina prava istina. Drži se Oca, Sina i Duha Svetoga. Drži se Majke i, vjeruj mi, saznat ćeš svu istinu. To je jedina prava istina. Nemoj nikada sumnjati da oni postoje. Moja je riječ njihova. Ja od ovoga zemaljskog nemam koristi. Jao meni ako sam lažan svjedok. Ako lažem protiv Boga. Tada bi moja kazna bila deset puta veća od kazne ubojice.
Ja vam dakle dajem izbor: Bog ili sotona. Ali, vjeruj mi kad ti kažem, drugog izbora nemaš. Bog nas toliko voli da je svima dopustio da činimo i radimo što želimo. Nažalost, rezultat vidite. Mi smo ubojice, silovatelji, grješnici najgore vrste. Ne mogu vjerovati da nakon svega ovoga još uvijek ne vjerujete riječima ljubavi. Znam da ste mnogo toga vidjeli. Znam da poznajete mnogo ljudi koji su prošli pakao na zemlji. Znam da ste prošli kroz ratove od kojih bi svaki čovjek doslovno poludio. Znam da ste umorni i da su i vas izdali stotinu puta. Znam da vam je teško vjerovati u Boga jer vidite samo bol, patnju, djecu kako plaču, siromašne kako umiru od gladi… No još jednom kažem: da je čovjek odabrao Boga, da smo svi zajedno organizirali letove u siromašne zemlje, da su sva braća i sve sestre složni, imali bismo raj na zemlji. Opet vas uništavaju sumnje. Pitate sebe i mene zašto Bog dopušta patnju. Zašto se ovaj rodio bez ruku, zašto je onaj rođen teško bolestan, zašto ratovi, zašto Crkva ne poduzima više da pomogne siromašnima? Crkveni ljudi djeluju zatvoreno. Imaju svoje zidove iza kojih se skrivaju. Kažu da se samo molimo, ali od toga glad i bol neće nestati. Sve su to vaša pitanja. Znam da ste tvrdoglavi i da su vam srca tvrda. Znam da ste nešto čuli i vidjeli. Netko vas je krivo naučio i sada više ne vjerujete u Boga. Još kada vidite što ljudi rade na ovome svijetu, jednostavno postanete mrtvi u vjeri. Gubite svaku nadu i izdajete Oca. Nije Bog taj koji dopušta patnju, nego je to čovjek. Nije Bog taj koji ubija, to je čovjek. Nije Bog taj koji se smije i zlostavlja djecu, to je čovjek. Čovjek griješi svaki dani, djeca pate svaki dan. I reče čovjek: nije li Bog u svima nama, zar to ne znači da je on taj koji ubija? Istina je da je Bog u svima nama, ali istina je i da je grijeh u svima nama. Ponovno vam kažem: Bog ti je dao izbor. Ti na kraju krajeva odabireš pucati ili ne pucati. Nemoj Boga kriviti za sve. Po stoti put čujem kako pljuješ po meni. Imaš tisuću pitanja, a ja ti sve odgovore ne mogu dati. Ti si taj koji čita ovu riječ. Pozorno slušaj: kad dođeš do zadnje riječi, ja prestajem govoriti. Ti nastavljaš svoj život. Sve je gotovo kad dođeš do kraja. Jesi li svjestan da umrijeti moraš? Smrt dolazi, sigurno. Pokušaj barem pomisliti što ako sam bio u pravu. Zar ćeš tako olako prihvatiti pakao? Da si samo jedan trenutak bio tamo, plakao bi do kraja svog života. Ne bi se vratio normalan. Bog ti može dati sve odgovore, može ti pokazati smisao života. Može ti ponuditi lijek za sve bolesti ovoga svijeta, ali ne, vi ćete se i dalje smijati. I dalje ćete osuđivati. Zašto? Zato što to rade i svi ostali. Primjerice, novinari mogu napisati što god požele. Od nedužnog prave ludog. Od običnog čovjeka prave čudovište, od vjernika prave samoubojicu. I što ako vas sve uvjerim? Što ako vam objasnim čak i smisao ljubavi kad za dan-dva počinje sve ispočetka. Opet grijeh, opet umor, opet zaboravite na Boga. Vi stalno mislite ovako: joj kad bih mu rekao ovo ili ono, vidio bi on svog… Pa slobodno recite, ali ne meni. Ja sam samo sluga glupi. Rekao sam već: nisam ja pronašao odgovore na sva pitanja, nisam ja iznad vas, nisam ja najpametniji na svijetu. Ja sam nevažan, sramota sam za sve nas. Najjadnije biće na zemlji, ali pazi da te baš ja ne ponizim. Što ćeš onda ti biti? Ako ja najmanji tebe ponizim i dovedem pred sudnicu ljubavi i istine. Mogu ja pisati što god želim. Vama je suđeno da mrzite. Pa zamislite: Isusu nisu vjerovali. Svi koji su iz ljubavi došli pomoći ubijeni su a da nikakvo zlo nisu napravili. Pazi sad ovu riječ: po tome ćete znati da je istinu rekao. Kad ga vi i cijeli svijet zajedno budete ismijavali, upravo tada neka se otvore tvoje oči pa reci: nije li to sve već netko najavio? Nije li to isti scenarij koji se odigrava godinama, stoljećima? Da oni koji ljube Boga umiru. I naći će se dvorska luda pa reći: ne bi Bog dopustio da toliko pati da nije nešto sagriješio, ali opet ti kažem: Isus je patio a da nije bio grješan. I teško je ponižen. Kakav li je to osjećaj kada shvatiš da je onaj kojemu si vjerovao varalica, a da je u pravu bio onaj kojega si toliko puta mrzio i ponižavao. Upozorio sam te sam toliko puta, ali tebi to ne ide u glavu. Pa makar sve izgubi smisao, makar umirao od najveće bolesti, makar sve izgubio, izaberi Boga, budi uz njega i tad ćeš postati izvorom ljubavi. Što bih ja trebao hvaliti Boga dok mi kuća gori, a djeca su unutra? Zar bih trebao hvaliti Boga dok mi noge režu? Zar bih trebao hvaliti Boga dok postajem slijep i gluh? To su vaša pitanja. A moj odgovor glasi: pa zar nećeš skočiti u kuću makar sav izgorio samo da spasiš svoje dijete. A što ako oboje izgorite? Što ako je instalacija kriva? Pa kako Bog dopušta da mi kuća gori, da mi djeca budu bez spasa, a ja nemoćan da to sve gledam. Novo pitanje, novi odgovor. Da ti ljubiš Boga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom, ti i tvoja obitelj bili biste sigurni i, vjeruj mi: sotona je taj koji pali, ne Bog. Bog te je gologa poslao na svijet i on ima pravo da te uzme k sebi.
Nakon svih ovih godina muke i patnje napokon dolazi spasenje. Bog će konačno pobijediti i sve sotonine sluge morat će umrijeti. Zato sam ja došao da još jednom upozorim: vi imate pravo na odabir, ali nemojte vi biti oni koji će utjecati na odabir drugih. Na odabir vašeg brata ili sestre. Ako žele biti blizu Boga, dajte im. Ako želi biti svećenik, dajte mu svoj blagoslov. Ako ne pije i ne puši, onda to poštujte. Ako ima drukčije navike, poštujte to, drukčiju vjeru, ne vjerujte u ono što on vjeruje, ali poštujte njegov odabir. Nemojte vi biti oni koji će odabrati umjesto drugih, ostavite braću i sestre da odaberu u miru. Nemojte ih pljuvati pa reći: koja je budala odabrala Boga koji ne postoji. Vi nemate dokaza za to, no ja imam dokaz da On postoji, a dokaz je čovjek, njegova kreacija, njegovo djelo, njegova ljubav. Pustite ako čeka svoju ženu, svoju srodnu dušu. Zašto samo osuđujete? Nije li razlog zašto Boga ne vidite u tome što ga ne ljubite? Koliko sam riječi potrošio, ako ne iz ljubavi prema vama, a onda barem zbog ljubavi prema Ocu. Njegova riječ neka ostane u vama, neka vas vodi prema putu spasenja. Zanimljivo je kako zbog grijeha i svojih propusta vi volite osuditi one koji svoj život daruju za vas i ostale. Nisam vam ništa nametnuo, dajem vam izbor, učinite kako vas je volja, ali budite svjesni svojih posljedica, budite svjesni svoje kazne.Ne znam vaše misli. Siguran sam da nisam objasnio sve, a neki bi rado htjeli reci da nisam objasnio ništa. Naime, ja mogu pričati i upozoravati, ali vjera i ljubav kreću od vas. Ako već kažete da ste takozvani vjernici, onda barem poštujte zapovijedi ljubavi. Kako sam ja dao vama izbor, kako je Otac naš dao vama izbor, tako i vi dajte izbor svojim sinovima, kćerima, prijatelju, bratu, sestri. Dajte im izbor. Možda neki među vama razmišljaju o ubojstvu ili samoubojstvu. Molim vas da još jednom odete u crkvu prije nego što po svojem izboru odlučite išta napraviti. Uvijek ima puta, uvijek. Idite stoga u crkvu i porazgovarajte s Ocem. Sve mu recite. Sve svoje probleme. Nije važno jesi li kršten ili nisi, vjernik ili ne, važno je da se obratiš Ocu. Ja vam samo mogu reći kakva će biti kazna ako počinite izdaju. Ne mogu vam iskazati koliko bi lakše bilo spustiti oružje i jednostavno pretrpjeti sve što nas čeka na zemlji. Nakon smrti više nemaš izbora. I nemoj sada reći da ne znaš zašto. Kakvo si ti to dijete kad možeš prolaziti pokraj gladnog brata ili žedne sestre, misleći da te se ne tiče njihovo stanje? Pokušaj si predočiti kako bi tebi bilo da se nađeš u njihovoj situaciji i da moraš moliti kakvu dobru dušu da ti se smiluje. Ljubi bližnjega svoga. Da si samo jednom prije nego što si porekao sve moje riječi, da si samo jednom prije toga porazgovarao s Ocem, ne bi imao potrebu za čitanjem ovih redaka. On bi ti sve ovo već usadio u srce. No, sad je kasno za takav razgovor. Ali, molim te, počni novi koji će ti pružiti riječ koju tražiš.
I dalje si nevjeran, nisi dobio tražene odgovore, ljut si i pun gnjeva, iznenađen i pun sumnje. Zar misliš da me Crkva kontrolira, zar misliš da me tuđa vjera kontrolira? Ja ovo radim iz ljubavi, a sve ostalo nije važno, to moraš shvatiti. Otac dolazi, on te ljubi i voli, pokaj se, ispovjedi, pričesti, polako počni razgovarati s njime.Ne moraš ići na mise, nego kod kuće padni na koljena i polako moli ono što želiš. I ne vjeruj čovjeku, pa ni meni ne vjeruj. Znaš kad ćeš znati da lažem, da te varam, da samo ismijavam religiju? Onoga trena kad me ljudi uzvise i počnu klicati moje ime, onoga trena kad me budu htjeli za kralja, onoga trena kad mi budu ljubili noge, kad ja budem sudio i bio iznad zakona… Tad bježi od mene i moli se Ocu jer samo uz Boga ti ćeš biti slobodan ili slobodna, samo ćeš uz njega doživjeti čudo nad čudima. Kad grijeh konačno nestane, sve suze konačno prestanu, sva nepravda mine, upravo tada vjera i ljubav donose pobjedu. Ako odabereš Boga, iskreno ću ti reci, čekaju te bol i patnja na zemlji i neprestana borba, ali to je cijena koju ćeš biti spreman sam platiti jer ćeš ugledati Oca, a tad ćeš vikati: Oče, vidio sam te i prije. Onaj tko je uzvišen bit će ponižen, a onaj tko je ponižen bit će uzvišen. Narod i ljudi i dalje psuju i sude kamenjem, ali nisu svjesni da je to grijeh, da je to onaj zločin koji su toliko osuđivali. Jer čovjek lako kaže: mrzim tog ubojicu, da mi se pruži prilika, ubio bih ga. Nije li pritom i on ubojica, nije li pritom i on postao ono što je toliko mrzio? Oni koji mrze postaju mržnja, oni koji ljube, postaju ljubav. Pitaš me kako početi ljubiti samo Oca. Pomoli mu se, reci mu sve što te muči. I nemoj svake večeri moliti za istu stvar, jer Otac čuje, nije on gluh. Svake večeri sjeti se onoga tko te je povrijedio, moli za njega, nemoj sebe uzvisiti pa se smatrati boljim od njega, nego skromno moli. Sigurno se pitaš kako to da netko tako jadan može meni objašnjavati i govoriti što da činim, a ja ću ti reći: dao sam ti odabir, ti odaberi, samo budi svjestan što znači odabrati i što znači misliti da si odabrao. I nemoj se smijati pa pitati odakle mi sad ovo s ubojicama i samoubojicama. Možda je baš tvoj život u pitanju, ja se borim za taj život, želim se boriti da ono što je najvrednije ne izgubiš učas. Provjeri gdje ti je dijete i koliko si siguran da nije među onima koji se sada odlučuju za ubojstvo ili samoubojstvo. U svakom slučaju, gubite obojica.
Oznake: smisao života, vjere, vjera, patnja, smisa
