ponedjeljak, 28.11.2016.
61. STANICA – Zašto ubojice zaslužuju drugu priliku?
Zašto svaki čovjek zaslužuje drugu priliku, zašto, bilo bi vaše prvo pitanje. Zašto da mu oprostimo? Zato što si ti taj čovjek. Osuda će uvijek biti na prvome mjestu. Ljubav tek na drugome. Zato se teško tko od vas može smatrati dobrim vjernikom. Napisane su odavno sve činjenice, sve točke koje ispunjavaju svoju naredbu, a vi i dalje ne shvaćate da će slijepi progledati u pravdi prije od vas, da će prije gluhi čuti Očev glas. Da će prije grješnik početi ljubiti od vas. Uzalud su ljubav i vjera ako je osuda na prvome mjestu. Nitko od nas nema toliko ljubavi u sebi da se ovoga trena odrekne svog života poradi svoje vjere, mislim u smislu da se cijeli život brine za druge. Vi i dalje ne vjerujete te riječima sramote pljujete po Crkvi i Isusu Kristu. Makar čovjek učini najveći grijeh, treba mu oprostiti. Ta koga ćeš čuvati ako nema nikoga da bude čuvan, koga će istina zaobići ako ne čovjeka koji ne zna opraštati. Griješio sam puno, pokajao sam se, sljedeći put ću bolje. Da vidimo hoće li vaše srce oprostiti čuvši ove činjenice iz okrutnih stvarnosti. Jedan je dječak do smrti izudarao dvojicu mladih dječaka zbog duga od pedeset kuna, jedan je čovjek bacio bombu u kuću i uništio pola obiteljske kuće, a u jednoj od uništenih soba bilo je dvomjesečno dijete. Jedna je žena vlastito dijete utopila u kadi i nakon toga otišla na kavu k susjedi i mirno s njome popričala kao da ništa nije bilo. Jedan je čovjek ženu izbo nožem do smrti jer mu nije napravila večeru kako on voli, a taj je prizor gledao njihov petogodišnji sin koji je sada u umobolnici, a spomenuti je čovjek trenutačno na slobodi, oženjen je i ima dvoje djece. Hoće li se scenarij ponoviti, pitanje je. Jedan je premlatio svećenika jer mu se nije svidjela misa. Neki je muškarac uspio čak dvanaest puta silovati maloljetnice, a, kada su ga konačno odveli na sud, pustili su ga navodno zbog nedostatka dokaza. Čudno, ja ih vidim čak dvanaest. Ubio je vlastite roditelje tako daih je žive zapalio. Nije vjerovao u Oca zato što se rodio s teškom bolešću, a nakraju se ubio. Istukao je svakoga tko mu je pokucao na vrata, imao je više od dvadeset prekršajnih kazni zbog kršenja javnog reda i mira, a na kraju je premlatio svoje roditelje u staračkome dome. Uspješno je natjerao dvadeset sedmero djece mlađe od 16 godina na drogu i alkohol. Što je zajedničko svim ovim ljudima? Zamislite da su to učinili vama, vašim prijateljima. Biste li im vi oprostili? Biste li za njih mogli reći da to uopće može biti oprošteno? Ja bih im oprostio da me udaraju svakoga dana, da me pljuju svakoga sata, ali da vrijeđaju mene i moju vjeru, malo bih razmislio, ali bih im opet oprostio. Zašto? Pogledaj početak priče. Zato što bi ta osoba mogla biti ti, ti bi ljudi lako mogli ući u tvoj život. Ali, ako ti napraviš nešto od ovoga, zatražit ćeš oprost, no, ako ga ti njima ne bi dao, onda ga ni ti nećeš dobiti. Takvim je ljudima potrebno mnogo molitve i ljubavi. Isus Krist, otkupitelj cijeloga svijeta, je rekao da nije došao zbog zdravih, nego zbog bolesnih ljudi. Ja sam ovdje samo da vas na to podsjetim. Naučite praštati kad vam ime i život uvrijede. Nakon toga počnite ljubiti i vjerovati u Oca i Isusa, jer samo njega ne možete izgubiti, a sve ostalo možete i hoćete.
Oznake: sto je smisao zivota, vjera, vjere, hrana, volim, snaga, marija, isus, Krist
utorak, 01.11.2016.
38. STANICA – Pomoli se i slušaj Boga, Isusa
Brate ili sestro, jesi li naučio ljubiti, jesi li znao pošteno suditi? Vjeruj mi, čovjek ne zna pošteno suditi pa zato nikada nemoj biti sudac. Jadan si ako drugima sudiš jer će i tebi onda drugi suditi. Teški dani sporo prolaze, ali dani muke ne završavaju nikada ako je grijeh u njemu. Zapitaj se jesi li spreman/spremna vjerovati da život bez prave vjere nije život, nego put koji nema kraja. Put patnje uvijek ćeš proći, ali ovaj put ne možeš opisati. I znaš što, ja te na tome putu upravo sada vidim. Brate moj, sestro moja, pomoli se ovoga časa. Ja neću znati jesi li se pomolio, ali Isus hoće i, ono najvažnije, ti hoćeš. Izmoli samo jednu molitvu koja ti je najmilija, samo jednu koju znaš. Na kraju molitve reci ovo: Isuse, čuvaj one koji me mrze, koji me vrijeđaju, čuvaj sve one koji su me prevarili, duboko povrijedili. Molim za njih i za sebe da ne budem bahat i sebičan, nego da budem skroman i ponizan. Nastavimo put dalje. Peče li te savjest? Nemoj molitvu ostaviti za poslije, zaboravit ćeš na nju. Kako to da u današnje vrijeme nitko ne čuje Božji glas? U Starome zavjetu on se pojavljivao u različitim oblicima i govorio ljudima koji su poslije izrasli u velike vjernike. Toga danas više nema, nitko ga ne vidi, nitko ga ne čuje. Je li moguće da je zlo u ljudima stvorilo štit koji nas razdvaja od oca našega? No on uvijek može utjecati na okolinu, a ona nas mijenja, određuje naš put i kraj. Ipak nema štita koji može spriječiti ono najjače, ljubav oca našega prema svojoj djeci. Ni svećenici, ni biskupi ga ne vide, ni papa ga ne vidi. A ipak obavljaju svoju dužnost. Kad bi došao na zemlju, bi li ga itko prepoznao? Ovisi o obliku. Da ga svi vide samo jednom, bi li povjerovali ili bi tražili da ga ponovno vide. Zar je on žrtvovao svoga ljubljenog Sina Isusa da bi danas bilo više pušača na svijetu nego onih koji idu u crkvu? Mladi su sve pokvareniji, smiju se starijima, mladima pa čak i svojim roditeljima ne poštujući nikoga. Ipak ima pojedinaca do kojih je stigao Isusov glas, jednom, ali dovoljno da osnaže i da više ne sumnjaju u njega. Sigurno da je bilo navala koje su to htjele spriječiti, ali bez uspjeha, samo su produžile poraz. Toliko boli, toliko patnje, reče duh ili duša koja biva zauvijek izgubljena, što je s njima? Za nas je to fenomen, mnogi ne vjeruju u duhove pa ni ja, ali ipak ima nečega od čega se ukipimo od straha, od čega poželimo bilo što drugo, samo to ne. Ako ne vjeruješ, idi u te bolnice i dvorce strave gdje su se dogodile tolika patnja i bol. Mučene se duše ne oslobađaju, nego ostaju zatvorene i izgubljene na ovome svijetu. Za njih ne postoji zemaljski način ili lijek kako bi se spasili. Sigurno je čudan osjećaj u tim građevinama, hladnoća, težak zrak, a naš strah to sve još udvostručuje. Nanošenje ljudima takvih stvari sigurno ne može dobro završiti za te ljude. Toliko boli, toliko patnje, doista užas, jezivo. Kao da ni nakon smrti nemaju mira. Trebaju ti svakakve sprave da bi ih mogao imalo vidjeti, ali samo je srce potrebno kako bi osjetio njihovu bol i patnju. Toliko izmučeni bez imalo ljubavi. Tamo toga, zasigurno, nema. To je dokaz da je svijet sve hladniji i hladniji, a i priroda daje na znanje da više ne može. Poplave, suše, kisele kiše, potresi, oluje, tornada…, sve njezine sile udaraju po nama, a mi ih ne možemo zaustaviti.
Duhovi, priroda, vjera…, sve nas to plaši i napušta. Vjera koju mi nemamo, priroda koja više ne može podnijeti sve to, zagađivanje okoliša. Izazivanje Boga. Sav taj strah, sva ta bol i patnja. Zemlju smo gotovo uništili. Teško smo je ranili, a kad on uzvrati i udari, onda ljudski životi odlaze. Zato mislite kad gazite po travi jer će nakraju ona stajati iznad vas. Mislite malo kad bacate smeće, otrove i druge kemikalije u vodu jer ćete vi i vaša djeca piti tu vodu. A ona možda više neće biti najčišća. Sve te duhovne i prirodne nepogode, sav taj grijeh i sramota, a mi samo mislimo što ćemo sutra nositi, što ćemo kupiti. Eto, dok mi u našem svijetu krivimo sve po redu za naš neuspjeh, za naš jad i bijedu, za propadanje naše zemlje, dok mi samo mislimo na sebe iz dana u dan, nikad nećemo ni čuti Isusov glas koji pokušava i pokušava, ali nikako da nađe našu frekvenciju.
Oznake: sto je smisao zivota, vjere, vjera, patnja, Bol
nedjelja, 30.10.2016.
36. STANICA – Slušaj Isusa Krista
Izgubljeni su dani tvoji, tvoj život... Tko vlada tvojim životom: banka, škola, posao, prijatelj, roditelj, možda neki čovjek kojeg u životu nisi vidio? Možda i sam sotona vlada tvojim životom? Vjeruješ li da si slobodan čovjek, da si ti onaj koji može birati posao, prijatelje, obitelj, školu? Ti možeš birati hoćeš li slušati Isusa ili ćeš raditi kako je tebe volja i kako ti sotona kaže. Ako slušaš Isusa i njegove zapovijedi, nisi zarobljen; ti si slobodan jer će on tada biti s tobom. On će te čuvati, od njega dolazi sva milina. Brate moj, sestro moja, slučaj riječi ljubavi i istine. Neće svatko u raj koji zove gospodina, nego onaj tko vrši volju njegovu. Onaj tko kao pastir ide tražiti izgubljenu sestru, izgubljenog brata, onaj tko ih vodi do vrata raja. A tko će tebe do tamo odvesti? Pa, zasigurno, onaj kojemu si ti služio cijeli život. Ali za to treba imati razuma, pameti, mudrosti ili samo vjere jer ona je to sve pa i više. S vjerom u Isusa ti možeš početi razumjeti njegovu riječ. Ako je budeš razumio, lagano ćeš se odreći svoga života kako bi mogao spasiti život svojeg brata i sestre. Ljubav je potrebna, a s ljubavlju ti dolaze i strpljivost, mir, razumijevanje i mnogo više. Upravo tako ti ćeš slušati riječi njegove, vršit ćeš volju njegovu. Počni razumijevati da nije dovoljno da ti budeš dobar vjernik, dobar roditelj. Znam da je i to teško biti. Isto tako znam da nemam prava tražiti više od tebe, ali, ako je tvoj i moj presveti otac poslao Isusa sina svoga koji je umro poradi tebe i tvoga grijeha, tada bi morao biti spreman učiniti mnogo više nego što sad radiš. Nemoj tražiti isprike kako tvoj brat ne čini više, kako tvoja sestra čini manje. Traži od Isusa snage da uvijek možeš činiti više jer tu ćeš naći smisao i vjeru. Od te spoznaje tvoja će ljubav početi sazrijevati. Nemoj misliti da loše postupaš ako ideš na misu i poštuješ riječ Boga svoga jer ti si njegovo dijete, ali, ako ti samo živiš svoj život zahvaljujući njemu za sve što ti je dao, onda nećeš gledati oca. Gledat ćeš one kojima si služio, one koji su ti uzeli dane, gledat ćeš u one koji vladaju tvojim životom. Ako budeš služio svojoj braći, ako budeš pomagao svim sestrama svojim, ti ćeškonačno biti dostojan zvati se kći ili sin oca našega. No nije dovoljno samo govoriti hvala, treba i raditi, treba vršiti volju očevu i njegovog sina Isusa Krista, treba uzvraćati svu tu ljubav, treba ići za Isusom na putu spasenja, treba što više njih upozoriti, što više njih spasiti. Jer, jedino ako brata i sestru spasiš, samo tada možeš i sebe spasiti.
Ne vjeruj onima koji se lažno predstavljaju, Ako sam ja lažan, moja će riječ postati ukleta i ja ću biti uklet. Ali što znači biti uklet. Ako me svi mrze. Misliš li da sam uklet ako me uhvati bolest i pretvori u slabog čovjeka, misliš li da sam uklet? Nisam li baš onda blagoslovljen jer mogu otplatiti svoje grijehe? Što ako je sve ovo postavljeno tako da ja ništa pogrešno ne mogu reći, što ako te ja varam, što ako imam zadatak suprotan onomu koji ti govorim da imam? Bojiš li se da te hvata nevjera? Što ako ti ja lažem i namjerno te želim okrenuti od svoga Oca? Što ako umrem, a bio sam u pravu? Upravo je ovo, zadnje pitanje najvažnije: ako umrem, a zapravo sam cijelo vrijeme govorio istinu, cijelo sam ti vrijeme htio pomoći, a ti u svojoj nevjeri budešu plašen pa kažeš: Baš me uvjerio, a sad opet ništa ne znam, sad mi opet ništa nije jasno. Zašto on opet sadi sumnje u meni, zar nije dovoljno to što moram trpjeti nepravdu u svojem životu, zar nije dovoljno što me već drugi žele uvjeriti u nešto svoje, u nešto čega se bojim?
Kako dakle biti siguran da sam poslanik ljubavi, a ne laži i prijevare? Vrlo lako. Ti si dijete oca svoga. Po koji put ću ti nešto napisati, a ti ćeš reći da ti to nije dovoljno, po koji put ćeš biti izgubljen u svojim mislima, po koji put ćeš prije vjerovati tuđoj riječi nego riječi istine i ljubavi? Tko ti je to dao savjet? Pazi se da to nije onaj koji vlada tvojim životom, ne čini ništa na svoju ruku, ne ubij, ne sagriješi bludno. Ako želiš biti siguran u moje riječi, idi se ispovjedi, pokaj se, pomoli se, u molitvi još jednom popričaj sa Isusom u molitvi, reci mu sve što te muči, moli ga da ti da snage da možeš pomoći drugima u njihovim problemima. Počni razumijevati da problem ne postoji, postoji samo istina koja još nije otkrivena, pričesti se. Nakon toga kreni na put i reci svima koje znaš i ne znaš da čine tako, isto tako kao što sam ja tebi rekao: iskreno se pokaj, skrušeno ispovjedi grijehe, pomoli se, razgovaraj s Onim koji te ljubi čitav tvoj život. pričesti se. Reci drugima da čine tako. Reci drugima da potaknu druge na ljubav i vjeru. Eto, to je sve što ti imam reći. To je sve što ja od tebe tražim. Ništa više. Je li ti previše ili premalo? Jesi li sada shvatio da ovdje nema grijeha? Ja nisam ništa tražio, ništa nisam zahtijevao. Isus ti daje izbor: čini kako želiš, ali pazi. Ti moraš naučiti što znači izbor. Ako krivo izabereš, tebi spasa nema, ja ću, sigurno, biti spašen, ja ću pobijediti što god da odaberem, nećeš ti dobiti priliku da izabereš između dviju stvari, pa pobijediti što god odabrao.
Izbor je u tome da te jedan vodi u pakao, a drugi u raj. Ti odabireš. Tebi je vid zamagljen. Misliš ili ćeš misliti: Kakav je to izbor kada mi stalno govoriš kako ću tamo umrijeti, a tamo će mi biti dobro. Pa ti cijelo vrijeme manipuliraš mojim mislima kao psihijatar. Cijelo mi vrijeme namećeš svoje ideje i bolesti. Ja ću ti pak odgovoriti: To nije istina. Otac ti daje izbor. Ali On želi da budeš svjestan posljedica. Ne možeš odabrati njega, a biti sluga sotonin. Nemoguće. Da nisi imao zamagljen vid, shvatio bi da će ti u paklu koji je zapravo uživanje u grijehu na zemlji, uživanje alkohola, droga, biti kao dobro te da ćeš poslije toga patiti dovijeka, shvatio bi da ćeš umrijeti poradi bližnjega svoga te nakon toga stanovati u kraljevstvu nebeskom. Onaj tko živi, umire, a tko umire, taj živi. Sve sam svoje rekao. Sad ti mora biti jasno da nisam lažan prorok. Nisam rekao da će biti ovo i ono. Nisam rekao da ću bolesne liječiti. Da ću svu budućnost moći predvidjeti. Da sam moćan. Da imam tvoj život u svojoj ruci, nisam rekao da je ovo moja riječ. Da sve mogu rušiti i nanovo sagraditi. Nisam rekao pođi za mnom. Ne, ja ti sam ti rekao da ti Isus Krist daje izbor da pođeš za njim. Ja sam sluga jadan i bezvrijedan. Ja sam zrno u pustinji, ja ničega nisam dostojan, nisam zaslužio disati, vjerovati, živjeti. Ja sam sramota nad svim sramotama. Nisam dostojan očevu sluzi sluga biti. Ali, ako netko kao ja ponizi tebe, ako netko kao ja tebi govori kako se spasiti, tad ćeš morati plakati jer ćeš shvatiti na kojem se mjestu ti nalaziš.
Oznake: smisao zivota, sto je smisao zivota, smisao, zivota, isus, vjere
nedjelja, 25.09.2016.
1. STANICA - Putovanje kreće
Sjeti se ovoga. Nije ovaj život na zemlji naj važnija stvar a borba sotone i boga našega nešto usput. Borba dobra i zla je naj važnija na ovoj zemlji a tvoj život je sporedna stvar. Sjeti se da oni vode borbu za tebe. Stani na stranu boga ljubavi, pravoga boga. Bori se za brata i sestru svoju. Da upoznaju boga ljubavi. Krenimo na putovanje,brate, sestro. Pozivam vas na put spoznaje, vjere i ljubavi. Vjerujem da imate mnogo pitanja, mnogo sumnji. Sigurno vam trenutačno nije lako. Nešto vas muči, nešto u vama zahtijeva odgovore. Želite odmah sve razumjeti i znati. Želite odmah pronaći sve odgovore kako biste što prije mogli osuđivati i mrziti. Želite što prije otići prijatelju ili prijateljici i reći: Vidiš da sam bio u pravu. Koliko ste vi zapravo zdravi u vjeri? Čuli ste kako djeca pate. Čuli ste o čovjeku koji je silovao kćer. Odmah ga želite strpati u zatvor. Odmah želite smrtnu kaznu. Pa zar ima drugo rješenje? Zar je on išta drugo zaslužio? Možda nas želiš uvjeriti da mu trebamo oprostiti i nastaviti živjeti kao da se ništa nije dogodilo? To je vjerojatno vaše pitanje. No odgovor vam neću dati. Možda ga sami pronađete. Pa zar ja ovo ne čitam kako bi mi ti mogao dati sve odgovore? Koji je smisao toga da ih ja sam nađem? Onda ovo ne moram uopće čitati? To će biti vaše novo pitanje. Vidite, već sumnjate. Već želite mrziti prije konačnog suda. Kako bih vam što bolje objasnio odnos između oca i kćeri ili sina, kako bi vam što bolje prikazao sliku na kojoj ćete pronaći sve odgovore, ja ću vam na početku reći sve najvažnije. Ne morate čitati sve ove stranice. Vjerojatno pola nećete razumjeti, a pri drugoj polovici bit ćete u mislima i samo sumnjati i osuđivati. Kao prvo. Bog vas toliko ljubi da vam daje izbor. Vi niste njegovi sluge. Vi ste svi njegove kćeri i sinovi. On vam daje izbor da birate između njega i sotone. Nemojte sad biti dvorske lude pa reći: Naravno da ću odabrati Boga. Ako ti odabereš mržnju, ako odabereš alkohol, cigarete, droge, ako odabereš život u kojemu ćeš samo gledati kako da tebi bude dobro i kako da ti dobiješ najveći mogući iznos od tuđeg rada, u tom trenutku nisi odabrao Boga, nego sotonu. A zašto on postoji? pitat ćete vi, naravno. Ako je Bog toliko svemoguć, zašto ga ne uništi zauvijek. To je vaše novo pitanje. Ne bojte se, ovaj put ću dati odgovor. To je zato što je sam sotona rekao „ne“ Ocu, Bogu svomu. Slušaj me sad. Nemoj vrtjeti očima i misliti: mnogo si mi rekao. Sotona mrzi sve što je Božje. On je izdao našeg Oca. Bog ne može uništiti sotonu jer to znači da bi morao ubiti sve njegove sluge, a to ste svi vi koji ste odabrali sotonu, a ne Boga. To ste svi vi koji mene sada osuđujete, to su svi oni koji mi se smiju, koji me ponižavaju, ali čujte i moju riječ. Sve su apostole ismijali i ubili. Isusa nisu slušali. Ni njemu nisu vjerovali. Nije li ti čudno da ti mene mrziš i vrijeđaš me, a ja ti samo želim dobro? Nije li ti čudno da svijet uvijek ubija one koji ljube Boga? Nije li ti čudno da se svi smiju na račun onih koji uporno žele nešto objasniti i razjasniti? Nije li istina u tome da su nepravda i laž zauzele mjesto istine? Oni koji lažu i kradu, njima vjeruješ. Jer si s većinom složan, jer društvo i svi ostali upravo to žele. Ako jedan čovjek nema koristi od Boga, on će se odreći Oca svoga. On će početi lagati da Boga nema, da ne postoji. Nije li čudno da ti živiš u svijetu u kojemu ljudi iz dana u dan, iz godine u godinu, stoljećima ne slušaju Boga i ne ljube njegove riječi? Pa naravno da će se zlo događati svaki dan. Naravno, da ćeš onda vidjeti teško bolesne ljude, djecu invalide, mrtve roditelje, slijepe, gluhe, siromašne. Pa naravno da će sve to postojati ne zato što Boga nema, nego zato što si ti izabrao sotonu. Ako psuješ, piješ i izgovaraš presveto ime uzalud, ako se ti uzdaješ u samoga sebe, naravno da ćeš onda griješiti i nakraju uzalud umrijeti. Je li vam jasno da će uvijek umirati oni koji su u pravu? A oni koji se smiju, e to su oni koji su napravili pogrešku. Ljudi zaborave na Boga. Grijeh ih zavede jer im je Bog dao izbor. I ja tebi dajem izbor. Ne moraš mi vjerovati, ne moraš me voljeti pa ni poštovati. Nisam ja savršen pa da vama zapovijedam. Odmah da vam kažem: Nisam dostojan svoga Oca. Nisam tebe dostojan. Nisam zaslužio plakati, disati, jesti, piti, voljeti. Nisam Boga svojega vrijedan. Nisam vas vrijedan braćom i sestrama nazivati, ali jednako kao što Bog daje izbor, tako vam ga i ja dajem. Neću vam govoriti što da radite. Ne. Ja ću vam pokušati objasniti istinu, ali na vama je da odaberete. Vi imate pravo odabrati: Boga ili sotonu. Nemojte krivo protumačiti moju riječ. Ja vam samo želim reći, ako odaberete Boga, onda morate i biti s njim svakim udisajem, svakim treptajem svojega oka, svakim otkucajem svoga srca. Onda morate biti uz svoga Oca. Možete reći da postoje lažni bogovi, a možete navesti i grijehe onih ljudi koji bi trebali služiti Crkvi. Možete reći: pogledaj ovaj dokumentarac pa ćeš vidjeti da kršćanstvo ne postoji, pa ćeš vidjeti da Bog ne postoji. A ja ću ti reći samo ovo: ti si dijete Božje. To je jedina prava istina. Drži se Oca, Sina i Duha Svetoga. Drži se Majke i, vjeruj mi, saznat ćeš svu istinu. To je jedina prava istina. Nemoj nikada sumnjati da oni postoje. Moja je riječ njihova. Ja od ovoga zemaljskog nemam koristi. Jao meni ako sam lažan svjedok. Ako lažem protiv Boga. Tada bi moja kazna bila deset puta veća od kazne ubojice.
Ja vam dakle dajem izbor: Bog ili sotona. Ali, vjeruj mi kad ti kažem, drugog izbora nemaš. Bog nas toliko voli da je svima dopustio da činimo i radimo što želimo. Nažalost, rezultat vidite. Mi smo ubojice, silovatelji, grješnici najgore vrste. Ne mogu vjerovati da nakon svega ovoga još uvijek ne vjerujete riječima ljubavi. Znam da ste mnogo toga vidjeli. Znam da poznajete mnogo ljudi koji su prošli pakao na zemlji. Znam da ste prošli kroz ratove od kojih bi svaki čovjek doslovno poludio. Znam da ste umorni i da su i vas izdali stotinu puta. Znam da vam je teško vjerovati u Boga jer vidite samo bol, patnju, djecu kako plaču, siromašne kako umiru od gladi… No još jednom kažem: da je čovjek odabrao Boga, da smo svi zajedno organizirali letove u siromašne zemlje, da su sva braća i sve sestre složni, imali bismo raj na zemlji. Opet vas uništavaju sumnje. Pitate sebe i mene zašto Bog dopušta patnju. Zašto se ovaj rodio bez ruku, zašto je onaj rođen teško bolestan, zašto ratovi, zašto Crkva ne poduzima više da pomogne siromašnima? Crkveni ljudi djeluju zatvoreno. Imaju svoje zidove iza kojih se skrivaju. Kažu da se samo molimo, ali od toga glad i bol neće nestati. Sve su to vaša pitanja. Znam da ste tvrdoglavi i da su vam srca tvrda. Znam da ste nešto čuli i vidjeli. Netko vas je krivo naučio i sada više ne vjerujete u Boga. Još kada vidite što ljudi rade na ovome svijetu, jednostavno postanete mrtvi u vjeri. Gubite svaku nadu i izdajete Oca. Nije Bog taj koji dopušta patnju, nego je to čovjek. Nije Bog taj koji ubija, to je čovjek. Nije Bog taj koji se smije i zlostavlja djecu, to je čovjek. Čovjek griješi svaki dani, djeca pate svaki dan. I reče čovjek: nije li Bog u svima nama, zar to ne znači da je on taj koji ubija? Istina je da je Bog u svima nama, ali istina je i da je grijeh u svima nama. Ponovno vam kažem: Bog ti je dao izbor. Ti na kraju krajeva odabireš pucati ili ne pucati. Nemoj Boga kriviti za sve. Po stoti put čujem kako pljuješ po meni. Imaš tisuću pitanja, a ja ti sve odgovore ne mogu dati. Ti si taj koji čita ovu riječ. Pozorno slušaj: kad dođeš do zadnje riječi, ja prestajem govoriti. Ti nastavljaš svoj život. Sve je gotovo kad dođeš do kraja. Jesi li svjestan da umrijeti moraš? Smrt dolazi, sigurno. Pokušaj barem pomisliti što ako sam bio u pravu. Zar ćeš tako olako prihvatiti pakao? Da si samo jedan trenutak bio tamo, plakao bi do kraja svog života. Ne bi se vratio normalan. Bog ti može dati sve odgovore, može ti pokazati smisao života. Može ti ponuditi lijek za sve bolesti ovoga svijeta, ali ne, vi ćete se i dalje smijati. I dalje ćete osuđivati. Zašto? Zato što to rade i svi ostali. Primjerice, novinari mogu napisati što god požele. Od nedužnog prave ludog. Od običnog čovjeka prave čudovište, od vjernika prave samoubojicu. I što ako vas sve uvjerim? Što ako vam objasnim čak i smisao ljubavi kad za dan-dva počinje sve ispočetka. Opet grijeh, opet umor, opet zaboravite na Boga. Vi stalno mislite ovako: joj kad bih mu rekao ovo ili ono, vidio bi on svog… Pa slobodno recite, ali ne meni. Ja sam samo sluga glupi. Rekao sam već: nisam ja pronašao odgovore na sva pitanja, nisam ja iznad vas, nisam ja najpametniji na svijetu. Ja sam nevažan, sramota sam za sve nas. Najjadnije biće na zemlji, ali pazi da te baš ja ne ponizim. Što ćeš onda ti biti? Ako ja najmanji tebe ponizim i dovedem pred sudnicu ljubavi i istine. Mogu ja pisati što god želim. Vama je suđeno da mrzite. Pa zamislite: Isusu nisu vjerovali. Svi koji su iz ljubavi došli pomoći ubijeni su a da nikakvo zlo nisu napravili. Pazi sad ovu riječ: po tome ćete znati da je istinu rekao. Kad ga vi i cijeli svijet zajedno budete ismijavali, upravo tada neka se otvore tvoje oči pa reci: nije li to sve već netko najavio? Nije li to isti scenarij koji se odigrava godinama, stoljećima? Da oni koji ljube Boga umiru. I naći će se dvorska luda pa reći: ne bi Bog dopustio da toliko pati da nije nešto sagriješio, ali opet ti kažem: Isus je patio a da nije bio grješan. I teško je ponižen. Kakav li je to osjećaj kada shvatiš da je onaj kojemu si vjerovao varalica, a da je u pravu bio onaj kojega si toliko puta mrzio i ponižavao. Upozorio sam te sam toliko puta, ali tebi to ne ide u glavu. Pa makar sve izgubi smisao, makar umirao od najveće bolesti, makar sve izgubio, izaberi Boga, budi uz njega i tad ćeš postati izvorom ljubavi. Što bih ja trebao hvaliti Boga dok mi kuća gori, a djeca su unutra? Zar bih trebao hvaliti Boga dok mi noge režu? Zar bih trebao hvaliti Boga dok postajem slijep i gluh? To su vaša pitanja. A moj odgovor glasi: pa zar nećeš skočiti u kuću makar sav izgorio samo da spasiš svoje dijete. A što ako oboje izgorite? Što ako je instalacija kriva? Pa kako Bog dopušta da mi kuća gori, da mi djeca budu bez spasa, a ja nemoćan da to sve gledam. Novo pitanje, novi odgovor. Da ti ljubiš Boga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom, ti i tvoja obitelj bili biste sigurni i, vjeruj mi: sotona je taj koji pali, ne Bog. Bog te je gologa poslao na svijet i on ima pravo da te uzme k sebi.
Nakon svih ovih godina muke i patnje napokon dolazi spasenje. Bog će konačno pobijediti i sve sotonine sluge morat će umrijeti. Zato sam ja došao da još jednom upozorim: vi imate pravo na odabir, ali nemojte vi biti oni koji će utjecati na odabir drugih. Na odabir vašeg brata ili sestre. Ako žele biti blizu Boga, dajte im. Ako želi biti svećenik, dajte mu svoj blagoslov. Ako ne pije i ne puši, onda to poštujte. Ako ima drukčije navike, poštujte to, drukčiju vjeru, ne vjerujte u ono što on vjeruje, ali poštujte njegov odabir. Nemojte vi biti oni koji će odabrati umjesto drugih, ostavite braću i sestre da odaberu u miru. Nemojte ih pljuvati pa reći: koja je budala odabrala Boga koji ne postoji. Vi nemate dokaza za to, no ja imam dokaz da On postoji, a dokaz je čovjek, njegova kreacija, njegovo djelo, njegova ljubav. Pustite ako čeka svoju ženu, svoju srodnu dušu. Zašto samo osuđujete? Nije li razlog zašto Boga ne vidite u tome što ga ne ljubite? Koliko sam riječi potrošio, ako ne iz ljubavi prema vama, a onda barem zbog ljubavi prema Ocu. Njegova riječ neka ostane u vama, neka vas vodi prema putu spasenja. Zanimljivo je kako zbog grijeha i svojih propusta vi volite osuditi one koji svoj život daruju za vas i ostale. Nisam vam ništa nametnuo, dajem vam izbor, učinite kako vas je volja, ali budite svjesni svojih posljedica, budite svjesni svoje kazne.Ne znam vaše misli. Siguran sam da nisam objasnio sve, a neki bi rado htjeli reci da nisam objasnio ništa. Naime, ja mogu pričati i upozoravati, ali vjera i ljubav kreću od vas. Ako već kažete da ste takozvani vjernici, onda barem poštujte zapovijedi ljubavi. Kako sam ja dao vama izbor, kako je Otac naš dao vama izbor, tako i vi dajte izbor svojim sinovima, kćerima, prijatelju, bratu, sestri. Dajte im izbor. Možda neki među vama razmišljaju o ubojstvu ili samoubojstvu. Molim vas da još jednom odete u crkvu prije nego što po svojem izboru odlučite išta napraviti. Uvijek ima puta, uvijek. Idite stoga u crkvu i porazgovarajte s Ocem. Sve mu recite. Sve svoje probleme. Nije važno jesi li kršten ili nisi, vjernik ili ne, važno je da se obratiš Ocu. Ja vam samo mogu reći kakva će biti kazna ako počinite izdaju. Ne mogu vam iskazati koliko bi lakše bilo spustiti oružje i jednostavno pretrpjeti sve što nas čeka na zemlji. Nakon smrti više nemaš izbora. I nemoj sada reći da ne znaš zašto. Kakvo si ti to dijete kad možeš prolaziti pokraj gladnog brata ili žedne sestre, misleći da te se ne tiče njihovo stanje? Pokušaj si predočiti kako bi tebi bilo da se nađeš u njihovoj situaciji i da moraš moliti kakvu dobru dušu da ti se smiluje. Ljubi bližnjega svoga. Da si samo jednom prije nego što si porekao sve moje riječi, da si samo jednom prije toga porazgovarao s Ocem, ne bi imao potrebu za čitanjem ovih redaka. On bi ti sve ovo već usadio u srce. No, sad je kasno za takav razgovor. Ali, molim te, počni novi koji će ti pružiti riječ koju tražiš.
I dalje si nevjeran, nisi dobio tražene odgovore, ljut si i pun gnjeva, iznenađen i pun sumnje. Zar misliš da me Crkva kontrolira, zar misliš da me tuđa vjera kontrolira? Ja ovo radim iz ljubavi, a sve ostalo nije važno, to moraš shvatiti. Otac dolazi, on te ljubi i voli, pokaj se, ispovjedi, pričesti, polako počni razgovarati s njime.Ne moraš ići na mise, nego kod kuće padni na koljena i polako moli ono što želiš. I ne vjeruj čovjeku, pa ni meni ne vjeruj. Znaš kad ćeš znati da lažem, da te varam, da samo ismijavam religiju? Onoga trena kad me ljudi uzvise i počnu klicati moje ime, onoga trena kad me budu htjeli za kralja, onoga trena kad mi budu ljubili noge, kad ja budem sudio i bio iznad zakona… Tad bježi od mene i moli se Ocu jer samo uz Boga ti ćeš biti slobodan ili slobodna, samo ćeš uz njega doživjeti čudo nad čudima. Kad grijeh konačno nestane, sve suze konačno prestanu, sva nepravda mine, upravo tada vjera i ljubav donose pobjedu. Ako odabereš Boga, iskreno ću ti reci, čekaju te bol i patnja na zemlji i neprestana borba, ali to je cijena koju ćeš biti spreman sam platiti jer ćeš ugledati Oca, a tad ćeš vikati: Oče, vidio sam te i prije. Onaj tko je uzvišen bit će ponižen, a onaj tko je ponižen bit će uzvišen. Narod i ljudi i dalje psuju i sude kamenjem, ali nisu svjesni da je to grijeh, da je to onaj zločin koji su toliko osuđivali. Jer čovjek lako kaže: mrzim tog ubojicu, da mi se pruži prilika, ubio bih ga. Nije li pritom i on ubojica, nije li pritom i on postao ono što je toliko mrzio? Oni koji mrze postaju mržnja, oni koji ljube, postaju ljubav. Pitaš me kako početi ljubiti samo Oca. Pomoli mu se, reci mu sve što te muči. I nemoj svake večeri moliti za istu stvar, jer Otac čuje, nije on gluh. Svake večeri sjeti se onoga tko te je povrijedio, moli za njega, nemoj sebe uzvisiti pa se smatrati boljim od njega, nego skromno moli. Sigurno se pitaš kako to da netko tako jadan može meni objašnjavati i govoriti što da činim, a ja ću ti reći: dao sam ti odabir, ti odaberi, samo budi svjestan što znači odabrati i što znači misliti da si odabrao. I nemoj se smijati pa pitati odakle mi sad ovo s ubojicama i samoubojicama. Možda je baš tvoj život u pitanju, ja se borim za taj život, želim se boriti da ono što je najvrednije ne izgubiš učas. Provjeri gdje ti je dijete i koliko si siguran da nije među onima koji se sada odlučuju za ubojstvo ili samoubojstvo. U svakom slučaju, gubite obojica.
Oznake: smisao života, vjere, vjera, patnja, smisa
