Brate ili sestro, jesi li naučio ljubiti, jesi li znao pošteno suditi? Vjeruj mi, čovjek ne zna pošteno suditi pa zato nikada nemoj biti sudac. Jadan si ako drugima sudiš jer će i tebi onda drugi suditi. Teški dani sporo prolaze, ali dani muke ne završavaju nikada ako je grijeh u njemu. Zapitaj se jesi li spreman/spremna vjerovati da život bez prave vjere nije život, nego put koji nema kraja. Put patnje uvijek ćeš proći, ali ovaj put ne možeš opisati. I znaš što, ja te na tome putu upravo sada vidim. Brate moj, sestro moja, pomoli se ovoga časa. Ja neću znati jesi li se pomolio, ali Isus hoće i, ono najvažnije, ti hoćeš. Izmoli samo jednu molitvu koja ti je najmilija, samo jednu koju znaš. Na kraju molitve reci ovo: Isuse, čuvaj one koji me mrze, koji me vrijeđaju, čuvaj sve one koji su me prevarili, duboko povrijedili. Molim za njih i za sebe da ne budem bahat i sebičan, nego da budem skroman i ponizan. Nastavimo put dalje. Peče li te savjest? Nemoj molitvu ostaviti za poslije, zaboravit ćeš na nju. Kako to da u današnje vrijeme nitko ne čuje Božji glas? U Starome zavjetu on se pojavljivao u različitim oblicima i govorio ljudima koji su poslije izrasli u velike vjernike. Toga danas više nema, nitko ga ne vidi, nitko ga ne čuje. Je li moguće da je zlo u ljudima stvorilo štit koji nas razdvaja od oca našega? No on uvijek može utjecati na okolinu, a ona nas mijenja, određuje naš put i kraj. Ipak nema štita koji može spriječiti ono najjače, ljubav oca našega prema svojoj djeci. Ni svećenici, ni biskupi ga ne vide, ni papa ga ne vidi. A ipak obavljaju svoju dužnost. Kad bi došao na zemlju, bi li ga itko prepoznao? Ovisi o obliku. Da ga svi vide samo jednom, bi li povjerovali ili bi tražili da ga ponovno vide. Zar je on žrtvovao svoga ljubljenog Sina Isusa da bi danas bilo više pušača na svijetu nego onih koji idu u crkvu? Mladi su sve pokvareniji, smiju se starijima, mladima pa čak i svojim roditeljima ne poštujući nikoga. Ipak ima pojedinaca do kojih je stigao Isusov glas, jednom, ali dovoljno da osnaže i da više ne sumnjaju u njega. Sigurno da je bilo navala koje su to htjele spriječiti, ali bez uspjeha, samo su produžile poraz. Toliko boli, toliko patnje, reče duh ili duša koja biva zauvijek izgubljena, što je s njima? Za nas je to fenomen, mnogi ne vjeruju u duhove pa ni ja, ali ipak ima nečega od čega se ukipimo od straha, od čega poželimo bilo što drugo, samo to ne. Ako ne vjeruješ, idi u te bolnice i dvorce strave gdje su se dogodile tolika patnja i bol. Mučene se duše ne oslobađaju, nego ostaju zatvorene i izgubljene na ovome svijetu. Za njih ne postoji zemaljski način ili lijek kako bi se spasili. Sigurno je čudan osjećaj u tim građevinama, hladnoća, težak zrak, a naš strah to sve još udvostručuje. Nanošenje ljudima takvih stvari sigurno ne može dobro završiti za te ljude. Toliko boli, toliko patnje, doista užas, jezivo. Kao da ni nakon smrti nemaju mira. Trebaju ti svakakve sprave da bi ih mogao imalo vidjeti, ali samo je srce potrebno kako bi osjetio njihovu bol i patnju. Toliko izmučeni bez imalo ljubavi. Tamo toga, zasigurno, nema. To je dokaz da je svijet sve hladniji i hladniji, a i priroda daje na znanje da više ne može. Poplave, suše, kisele kiše, potresi, oluje, tornada…, sve njezine sile udaraju po nama, a mi ih ne možemo zaustaviti.
Duhovi, priroda, vjera…, sve nas to plaši i napušta. Vjera koju mi nemamo, priroda koja više ne može podnijeti sve to, zagađivanje okoliša. Izazivanje Boga. Sav taj strah, sva ta bol i patnja. Zemlju smo gotovo uništili. Teško smo je ranili, a kad on uzvrati i udari, onda ljudski životi odlaze. Zato mislite kad gazite po travi jer će nakraju ona stajati iznad vas. Mislite malo kad bacate smeće, otrove i druge kemikalije u vodu jer ćete vi i vaša djeca piti tu vodu. A ona možda više neće biti najčišća. Sve te duhovne i prirodne nepogode, sav taj grijeh i sramota, a mi samo mislimo što ćemo sutra nositi, što ćemo kupiti. Eto, dok mi u našem svijetu krivimo sve po redu za naš neuspjeh, za naš jad i bijedu, za propadanje naše zemlje, dok mi samo mislimo na sebe iz dana u dan, nikad nećemo ni čuti Isusov glas koji pokušava i pokušava, ali nikako da nađe našu frekvenciju.
Post je objavljen 01.11.2016. u 19:04 sati.