utorak, 25.10.2016.
31. STANICA – Što je sreća?
Jedan vrlo moćan i bogat čovjek nikako nije mogao shvatiti što je to sreća. Živio je u današnjemu okrutnom svijetu i morao je sam shvatiti što to znači, koja je definicija sreće. Pročitao je knjiga i knjiga o tome što je sreća, ali mu još uvijek nije bilo jasno. To je kad zajedno živiš s ljudima koji te vole i poštuju, kad, jednostavno, sve ide kako treba i kad uvidiš pravu ljepotu života. To je za njega, jednostavno, bilo neshvatljivo, nikada nije iskusio sreću. Jednom dok je šetao gradom, vidio je siromašnog dječaka kako sjedi na klupi u parku. Bio mu je zanimljiv pa ga je neko vrijeme promatrao. Tako siromašan, o čemu on može razmišljati? Samo se po odjeći moglo vidjeti koliko je siromašan. Ipak on tako velika ugleda nije htio prići dječaku i pitati ga. Dječak je nakon nekoliko minuta počeo plakati. Sad mu je bilo još čudnije o čemu li razmišlja. Dječak primijeti da je čovjeku koji je prošao pokraj njega ispao novčanik pa mu ga je podigao i, baš kad mu ga je i htio vratiti, neka djevojka sa strane vikne: Lopov! Čovjek se okrene i vidi svoj novčanik u dječakovim rukama, približi mu se, zada mu dva teška udarca, baci ga na pod i pljune na njegovo lice. Tada on i djevojka odoše dalje, a dječak je ostao ležati na podu. Kakva nepravda, zamisli se škrtac. Mogao je novčanik ostaviti na podu i poslije samo pokupiti novac, mogao je samo ostati sjediti, ali ne, on mu je pokušao vratiti novčanik pa je dobio nezaslužene batine i još mu je čovjek pljunuo na lice. Toliko nepravde nije zaslužio da mu se ovako sve vrati. Škrtac brzo dođe do dječaka, izvadi bez razmišljanja najljepšu maramu koju je uvijek nosio sa sobom te obriše dječakovo lice, uspravi ga te mu da dovoljno novca za smještaj i hranu. Dječak od stida ne kaza ništa. Nije znao da je starac sve vidio. Mislio je da je, jednostavno, kao pošten čovjek došao i pomogao mu, ali ipak nakraju uspije reći: Hvala Vam. Škrtac ode i odjednom kao bolesno njegovo srce počne kucati sve jaše i jače, kao da gori u plamenu ponosa i ljubavi. Gotovo se uplaši ovoga osjećaja, nikada ga dosada u životu nije iskusio. Oči mu se otvore. Sve je počeo gledati drukčije. Cvijeće, vodu pa čak i ljude, sve je vidio drukčijim očima. Pun zadovoljstva i mira. I konačno shvati: to je sreća, prava sreća. Iskreno se nasmijao i otišao kući kao bolji čovjek, a takav je i zauvijek ostao. Sreća se ne krije samo u tebi nego u svakom bratu i sestri što ih ljubiš i voliš. Ako ljubiš Isusa Krista, tada tvoj život prolazi putem patnje, ali, vjeruj mi, ti to nećes niti primijetiti. Sreća će se nastaniti u tebi, bez novca, bez bogatstva, ti ćeš biti ispunjen unutarnjom srećom. Ljubi i vjeruj i tada ćeš uvijek biti sretan, ali bori se za sve ljude da budu sretni, neka im bude jasno da sreća bez ljubavi i vjere nigdje ne postoji. Samo onaj koji čuva riječi istine u sebi, uvijek će naći sreću i uvijek će je imati.
Oznake: smisao života, isus, bog
ponedjeljak, 10.10.2016.
16. STANICA – Promjena čovjeka
Pročitao sam mnogo slavnih rečenica, mnogo slavnih izreka, djela, tekstova, priča, ali ono što ja mislim nije na toj razini. Mnoge stvari govorim jer sam razočaran, jer dobrota ne može pobijediti zlo ako nije čvrsta. Učini dobro djelo iz čiste ljubavi i poštovanja i možeš nekomu otvoriti oči. Vidio sam mnogo jada i bijede. Teško je čak i slušati o tome, a što li tek znači vidjeti i proživjeti to vlastitim očima, vlastitim tijelom iskusiti svu tu bol, biti odbačen, biti silovan, izgubiti roditelje, nemati hrane, nemati vode, nemati krov nad glavom. A ti samo gledaš, slušaš i čitaš. Dobro, oni svejedno umiru, ozonska je rupa sve veća, poplave se već smiju, a drveće evo samo što nije izgorjelo. Pa ti samo čitaj. Nijedna velika riječ ništa ne vrijedi ako nije dijelom potvrđena. Teško je onima koji žive s ljudima koji ih ne poštuju, koji ih, jednostavno, ne prihvaćaju. Najgori je osjećaj kad si odbačen i sam. To svi mi pošto-poto želimo zaobići, spremni smo veoma brzo počiniti smrtni grijeh samo da bismo bili prihvaćeni u društvu. Samo da nas vole i poštuju, samo da ne pričaju loše o nama. Neka ti bude posve jasno: slušaj ovu riječ, usadi je u svoje srce, nemoj je odbijati. Nije važno što oni misle o tebi, nije važno što oni govore o tebi, nije važno što oni misle i smatraju da ti jesi. Nije važno što lažu o tebi. Važno je da ti znaš tko si i što si, važno je da Bog zna tko si i što si. Jer upravo je to svrha svega, znati tko si, ne misliti i imati mišljenje, nego znati pravu istinu o sebi. Vjeruj mi, ako prihvatiš ove riječi, Otac će uvijek biti uz tebe, koliko god ti plakao, koliko god ti ne razumio Očev naum i njegovu riječ. Ako poštuješ ove riječi, Otac će uvijek biti uz tebe. Uvijek. I vjeruj mi, nakon nekoga vremena ti ćeš to i sam primijetiti. Sigurno. Samo vjeruj. Ali čuvaj se vjere koja te dovodi u napasti, koja te gura u propast, moli se Ocu da ti da vjere i ljubavi kako bi znao istinu,kako bi u njoj mogao živjeti.
Oznake: smisao života, što je smisao, što je život
nedjelja, 09.10.2016.
15. STANICA – Ljubi sve koji te mrze
Čuo sam priču o dječaku koji je vlakom putovao kući. Uvijek su mu prilazili stariji dječaci i ismijavali te ga pokatkad i izudarali. Dalek je, jako dalek put bio do njegove kuće. Jednog dana nije imao novca za kartu, ali je svejedno ušao u vlak i krenuo. Odjednom mu priđoše stariji dječaci koje on zapravo i nije poznavao, a njima je samo bilo dosadno. Provocirali su ga, smijali mu se, jer nije psovao kad je pričao, jer nije vrijeđao ime nebeskog Oca, nije blatio svoju braću i sestre. Tjerali su ga da psuje Boga, no on nije htio. Fizički su bili jači od njega pa je morao sjediti i trpjeti sve njihove riječi i uvrede. Nakon nekoga vremena vrati se osoba zadužena za provjeru karata te konačno prekine nasilje starijih dječaka, ali, budući da nije znao tko je prvi počeo ni tko je kriv, on sve zajedno oštro kazni te im očita lekciju o tome kako se pristojno ponašati. Na kraju shvati da dječak nema kartu, pa ga na pola puta izbaci te ostavi samoga da pješke ide kući. Ostali su se dječaci smijali te puštali snimke na mobitelu, snimke psovanja i provociranja. Evo mojeg mišljenja o toj priči. Da ja nekoga volim i poštujem, nekoga tko me stalno vrijeđa i ponižava, dovodi me u neprilike, čini me manje vrijednim? Ne, nemoguće, vratit ću mu istom mjerom i gore, pa čak ću, ako treba, i šakama riješiti stvar, možda i nožem. Čuješ li ti ove rijeci, je li to rješenje svega? Naravno da nije. Mržnja stvara mržnju. Jedina prava istina jest ova: blago tebi kada te netko toliko ponižava i vrijeđa, blago tebi ako te poradi Gospodina umanjuju. Vjeruj mi, koliko god nelogično to bilo, ti zapravo samo možeš rasti u Očevim očima. Ti se možeš nazivati djetetom nebeskim jer dokazuješ da ljubiš unatoč svemu, jer ne odustaješ od nebeskog Oca. Drugo je pitanje je li spomenuti dječak trebao ući u vlak bez karte.Naravno da nije jer, vjeruj mi, čim ti riskiraš, čim se dovodiš u napast, ti gubiš jer samo izgubiti možeš. Dobitak ne postoji kada grijeh piše pravila, kada radiš nešto, a znaš da nije ispravno. Osoba koja te ponižava i ta ista osoba kojoj si ti jednako vratio, ako iznenada sutradan umre, što onda? Ništa. Nažalost, pamtit ću dokraja života sva zlodjela i zle riječi koje sam rekao. To je život. Ne, to nije život, to je svijet, a svijet je ono mjesto koje smo mi sami sebi izgradili na ovoj zemlji, ono što nam kaže kako govoriti, kako se oblačiti, kako se ponašati, u koga vjerovati, pa čak i koga je odobreno ubiti. To zapravo ne postoji jer mi nemamo pravo suditi, mi nemamo pravo ubiti.Ali eto svijet i oni koji vladaju njime pišu pravila. Što kad droga bude legalna, kad legalni budu istospolni brakovi, kada bude legalno ljudsko meso, kad bude dostupno najprije samo nekima, a onda svima? Što kad alkohol bude dopušten svima pod krinkom da to nije više alkohol, nego obični sok? Cigarete su već odavno prešle taj prag, a samo ubijaju, samo uzimaju živote. Važno je da država zaradi i u tom je slučaju cigareta dopuštena, ali što više pušite, to više umirete ne samo tjelesno nego i duhovno. To je odavno postala droga, odavno je to samo ovisnost od koje ljekarne zarađuju, od koje liječnici zarađuju, a vi samo umirete. Nalazite primjere onih koji puše, a ne umiru tjelesno. Hajde, pronađite mi onoga koji duhovno nije umro od cigarete. Takav čovjek ne postoji. Ako se ponovno pojavi takva osoba, onda se moram bolje ponašati prema njoj. O tvojem načinu života ovisit će koliko će molitava biti poslano za spas tvoje duše, koliko će ljudi nastaviti živjeti tvojim primjerom. Koliko će svijeća biti zapaljeno na tvojemu grobu, koliko će biti onih kojima je žao što si preminuo. Sve ovisi o tebi, hoćeš li slušati pjesme i sanjariti ili ćeš živjeti uz Oca nebeskoga ili ćeš ipak na samome kraju umrijeti uzalud. Mržnja uzrokuje bol, bol uzrokuje mržnju, istina je skrivena. Zašto? Zato što čovjek zna samo mrziti, zna se samo smijati i osuđivati. Čovjek odavno više nije sposoban ljubiti. Blago onomu koji ljubi a da tu ljubav nije dobio. On će postati izvor ljubavi. Vama je to teško vjerovati jer ste umorni, puni boli i patnje. Stoga ćete lakše psovati nego hvaliti, lakše ćete mrziti nego moliti, lakše ćete osuđivati nego opraštati jer vaše srce ne zna što je prava ljubav. To je poklon od Oca koji smo odavno dobili, a nikada ga nismo otvorili.
Oznake: smisao, život, smisao života, vjera, bog, isus
utorak, 04.10.2016.
10. STANICA – Umrijeti se mora
Brate, sestro, dovoljno ti je samo da ovo čuješ i sve će ti biti jasno. Jednog ćeš dana, sigurno, umrijeti jer smrt se ne može spriječiti. Što mislišda dolazi nakon smrti, kako misliš da izgleda život poslije smrti, vjeruješ li uopće u tajživot? Ako znaš da postoji Bog, ako znaš da postoji smrt, onda znaj da postoji i sud i na taj ćeš sud jednog dana doći. Vjeruj mi, nije to sud na kojemu ćeš se nadati pobjedi. Ne, ti ćeš se baciti na koljena i preklinjati Boga da ti oprosti, jer vidjet ćeš i pakao i vjeruj mi da postoji, i đavao postoji i on se veseli tvojemu dolasku, a, vjeruj mi, ideš k njemu. Ipak, znajući sve, ti nastavljaš život na ovome svijetu na krivom putu. Neću te zamarati statistikom, neću ti pričati nekakve formule, brate, ja ti neću pisati pravila, sestro, neću ti zapovijedati, samo ću vam staviti na stol preporuku, ne u smislu uzmi ili ostavi, nego živi ili umri, jer naša ljudska obitelj na zemlji lagano umire, bolesti dobivaju nova imena, to su bolesti koje vi sami možete liječiti, to su bolesti za koje znate lijek, ali ga ne želite uzeti. Te bolesti zovu se alkohol, droga, cigarete, psovanje, lijenost, škrtost, nasilje, vrijeđanje bližnjih, smijanje i podrugivanje, nepoštovanje. Ima ih još, ima mnogo bolesti, a, kad obolite od prave bolesti, narode moj jadni, onda je to samo kazna za te bolesti, to je račun koji mi svi moramo platiti. Postoji, međutim, lijek: jednostavno prestanite to raditi, prestanite to uzimati. Vi znate da je to loše, vi znate da cigareta ubija, ali vi i dalje pušite, vi i dalje prihvaćate bolest. Ima samo jedan pravi lijek, a to je ljubav. Dobro znam da ćete se sad smijati, jer mi je jasno da vama ta riječ ništa ne znači, pa kako sad da me ta tvoja ljubav spasi od raka. E, brate moj, baš zato što si teški bolesnik, više ni vlastiti lijek ne možeš prepoznati. Onaj koji ljubi Boga i svoje bližnje, on ne umire, on živi i on ulazi u svijet u kojemu ne treba novac, ne treba hrana, ne trebaju lijekovi. Pitate me kakav je to svijet i očekujete odgovor koji će opet u vama izazvati podsmijeh. Ako bude tako, onda ga niste dostojni, jer taj je podsmijeh bolest koja je prešla na višu razinu, a vi doista ne znate koliko Otac plače za svojom djecom. Vi ne znate da milijuni gore u grijehu, a vaša duša pati iz dana u dan. Što da vam kažem? Da popijete jedno piće i svi ste spašeni, da možda prodate sve svoje i novac date siromašnima? Prijatelju moj, ako ti Boga mrziš, ako uporno griješiš bez kajanja, ako misliš da ima vremena i da ćeš uživati sad dok možeš, onda za tebe lijeka nema, u prevedenom smislu, za tebe spasa nema. Pitate se zašto ja i zašto vjernici uvijek govore slično kao Sin Oca nebeskoga u prispodobama. Zašto govorim lijek, a ne spasenje, zašto kao normalan čovjek ne napišem grijeh, a ne bolest, zato miješam redoslijed riječi, zato mijenjam značenje nekih riječi? Zato da vas navedemo na razmišljanje, da probudimo vaše srce koje je puno osude i mržnje. Gospodin te želi navesti na razmišljanje, on želi da ti ljubiš i vjeruješ. Nije ovo priča koja će ti ponuditi lijek, ne ovo je priča koja te upozorava da lijeka nema. Zato te molim, nemoj oboljeti, nemoj umrijeti u grijehu. Eto što ti želim reći: pokaj se, molim te, pokaj se, ispovjedi se, svim srcem svojim reci što muči tvoju dušu. I još nešto, ako osjetiš da nisi sve rekao, ako osjetiš da te neki svećenik nije dobro ispovjedio, ispovijedaj se opet, idi k drugom svećeniku, vjeruj mi, naići ćeš na pravoga i tvoje srce kucat će, ti ćeš živjeti. Zahvaljuj Bogu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. Kažem ti, blago onomu koji ljubi, njega će Otac nebeski ljubiti. Ako niste znali, samo je jedan Bog, otac svih nas koji čeka djecu svoju. Poslao je sina svoga ljubljenoga, a mi ga ubismo. On je umro zbog naših grijeha, on je naš pastir, on te voli svim srcem svojim. Moli se svojemu pastiru, a, kad moliš, nemoj samo govoriti iste riječi, razgovaraj s njim, otvori svoje srce i, vjeruj mi, on će slušati. Kroz taj razgovor ti ćeš postati vjernik, ti ćeš ozdraviti, i tvoj život moći će disati, tvoja duša bit će spašena.
Oznake: smisao života, smisao, vjera
subota, 01.10.2016.
7. STANICA – Sotonin zatvor
Dugo sam bio zatvoren u svojemu svijetu. Već pune tri godine primam riječi našeg Oca i Gospodina, ali đavao me udaljio od Boga. Zatvorio me i dao mi je sve što sam poželio. Bio sam zaključan u maloj sobi i promatrao sam kroz prozor djecu Božju kako plaču, kako su silovana, kako trpe, kako gladuju, kako ih žive pale, režu im ruke, hrane ih otrovom i nakraju kako ta djeca umiru. Molio sam za njih, ali nisam učinio ništa više od toga, nisam izašao van da bih im pomogao. U toj sobi imao sam hranu, vodu, internet, TV, prijatelje, obitelj i sve ostalo što čovjek želi, no, kad sam jednog dana otvorio oči, vidio sam da se zapravo nalazim u zatvoru. Kroz rešetke sam sve vidio, nisam se mogao okrenuti a da ne vidim svu djecu Božju kako padaju pod grijehom. Htio sam im pomoći, no đavao me i dalje držao zatvorenim. Što sam više nastojao pomoći, to više mi je on davao samo da zaboravim na njih i da se vratim svojem životu. Jednog dana, dok sam plakao, ugledah Isusa. Ustao sam znajući da ga nisam dostojan gledati, brzo sam zažmirio i samo čekao njegovu riječ, no ona nije dolazila. Nakon gotovo 10 minuta kako sam strogo žmirio, nisam ništa čuo. On je i dalje šutio. Prošlo je tako sat vremena i onda začuh udarac malenoga predmeta o pod. Nešto mi je bacio. Otvorih oči i ugledah ključ. Gospodin je bacio ključ kroz rešetke mojeg zatvora. On želi da pomognem svojoj braći i sestrama. On želi da sve riječi koje sam primio od njegova Oca dijelim i širim dalje, da ih šaljem po cijelome svijetu. Stavio sam ključ u zatvorska vrata, okrenuo sam ga dvaput i vrata su se otvorila. U tome trenutku đavao kroz otvorena vrata zaslijepi moje oči, on mi pokaza svu bol i patnju koje me čekaju vani, sve što će mi se dogoditi ako napravim samo jedan korak izvan zatvora. Vidio sam kako mi se smiju, smije mi se cijeli svijet čim spomenem Isusovo ime. Rugaju mi se, obitelj me se odrekla, moji prijatelji doslovno povraćaju na riječi koje im šaljem, ljudi uzimaju kamenje i bacaju ga na mene pogađajući samo moju glavu. Kroz ta vrata vidim brata i sestru kako umiru zbog mene, zbog mojih grijeha, vidim kako me vežu za stol, režu mi prste, noge, pale mi tijelo, svaku moju kost lome dvaput do krajnjih granica, a đavao mi reče da okrenem glavu. Pogledam unatrag u svoju sobu, a tamo i dalje obilje hrane i pića, ljudi koji tulumare, koji piju, puše, drogiraju se, vidim sve što god poželim, obitelj živa i zdrava, prijatelji moji koji me poštuju, milijun igrica na računalu, milijun programa na TV-u, vidim sebe kako ne moram trpjeti i patiti. Otada su prošle tri-četiri godine i ja još uvijek nisam izašao van, dan i noć gledam kako djeci otpadaju ruke i noge, kako vjernici pate, kako ljude ubijaju na nezamislive načine, a ja sam i dalje u svojem zatvoru, na sigurnome, sada blizu kraja. Pogledam u svojeg anđela i on mi pokaže dijete koje čini djela koja sam ja trebao činiti. Dijete padne na koljena, umorno od života i borbe, pogleda me u oči pa reče: Zašto ne izlaziš van? Isus ti je dao ključ. Kako nisam odgovorio, dijete padne i umre.
Cijeli svijet i svi ljudi na njemu zatvoreni su u zatvoru. sve nam se nudi, tu sve imamo, alkohol, drogu, cigarete…To su bolesti, bolesti od kojih umiremo, Isus nam svima daje ključ kako bismo mogli pobjeći, ali mnogi taj ključ nisu niti vidjeli, jer su slijepi, jer ga ne poznaju. Neki su otvorili vrata, ali nisu izašli van. Mi u našemu zatvorenom svijetu tulumarimo. Dok oni vani umiru, mi ovdje imamo hrane i vode za sve, a oni vani nemaju ništa. Ali, kad oni umru, oni odlaze k Ocu svojemu, a, kad mi umremo, naš će se zatvor raspasti i bit ćemo vani, ali onda više neće biti prilike za pomoć drugima. Tada ćemo iskusiti svu njihovu patnju i bol, a to će trajati dovijeka. Oni će biti spašeni, a mi ćemo tek tada iskusiti svu tu bol, i tomu neće biti kraja. Đavao nam nudi sve, govori nam da to nije grijeh, da to nije loše, pretvara se kao da ne postoji. Ako ne budemo pomagali našim bližnjima, umrijet ćemo uzalud. Ja sam išao na mise, molio sam se svake večeri i jutra, nisam pio, pušio, nisam se drogirao, vjerovao sam u Isusa. Zato mi je i bacio ključ da izađem iz tog zatvora, da se borim za one koji to ne mogu, ali ja sam ga iznevjerio, nisam pošao za njim. Zato te od svega srca molim, pođi za njim, uzmi ključ, otvori vrata svojeg zatvora i kreni za njim da tvoj život ne bude uzaludan. Molim te, odmah otvori srce svoje. Ne zamjeri mi zbog lošeg stila pisanja. Svaki čovjek misli da je on u pravu i da on sve zna. Nemoj tražiti pogreške u priči. Ovo je istina, svako je slovo istina jer ovo nije moja riječ, ovo je riječ onoga koji me poslao na ovaj svijet. Molim te, nemoj krenuti sa mnom u raspravu o tome s čime se slažeš, a s čime se ne slažeš u ovoj priči. Operi svoje oči, pogledaj okolo. Vidiš li Isusa? Ako ga ne vidiš, to ne znači da on ne postoji, to znači da ti ne postojiš. Ti si taj kojemu ništa ne valja, koji stalno kuka: hajde mi objasni zašto onda ovi pa oni, pa zašto Crkva onda postoji itd. Prijatelju moj, đavao upravlja tobom. Da nije tako, ti bi vidio Isusa, vas dvojica biste razgovarali i, na kraju krajeva, ti ne bi pročitao ovu priču, odustao bi već na početku. Ali ja znam tvoje srce, ti ćeš ipak unatoč mojem upozorenju nešto naći i napisati neku zamjerku, jer đavao upravlja tobom, i sa svakom svojom lošom rečenicom ti ćeš potvrditi ono što sam rekao, jer samo sotona piše zlo, samo on proizvodi zlo. A samo dijete Božje ljubi, i onaj tko ljubi taj postaje ljubav.
Oznake: smisao života, smisao
petak, 30.09.2016.
6. STANICA - Izgubljeni brat i sestra
Kada izgubite nešto, shvatite koliko vam je to bilo važno, počnete zaliti što niste više cijenili ono što ste imali. Prepoznata rečenica, ali što vrijedi što je poznata. Mi uporno zaboravljamo na našu obitelj, na naše prijatelje, na naše bližnje.Vjerujte mi, vi ne znate što osjeća drugi čovjek. Pa makar živjeli s njim ili s njom pedeset godina, nećete znati sve. Obitelj je vrijedna, ali i rijetka pojava. Koliko ima vas koji se ne slažete s bratom, koliko ima vas koji niste oprostili sestri, koliko ima vas koji više ne razgovarate s prijateljem, a, kad on ili ona umre, tad će opet u modi biti prva rečenica, opet će biti u top 5 pitanje zašto ne oprostiti. Razmisli, kad bi tražio oprost, koliko je to teško, koliko je to patnje i boli. Ne znam situaciju, ali znam da ne postoji ništa što se ne može oprostiti.Ako ti ne oprostiš, neće ni Otac tebi. Zato pazi, ma koliko god zla čovjek čini, on je i dalje čovjek, on je i dalje dijete Božje. Nemojte zaboraviti da je ljubav najveći izvor snage.Ako nemate brata ili sestru, sigurno imate nekoga koga poznajete cijeli život. Pazite se dana kad vas taj čovjek bude trebao, a vi budete u svojim problemima pa mu ne pomognete. Tog dana ćete izgubiti brata ili sestru. A što je s onima koje susrećemo na ulici? Vidio sam staru ženu koja je upitala moje prijatelje za put, a oni joj nisu niti pokušali pomoći.A ja, u grijehu, samo sam šutio, ali, da budem iskren, uopće nisam ni čuo njezino pitanje. Što pak kada Otac naš ne čuje naša pitanja. Oče, zašto ovo dopuštaš, zašto ja nemam ono, ja sam bolji ili jači, trebao bih imati još toga… E, kad se to dogodi, onda je Otac kao kriv, a, kada sinovi i sestre ne pomažu jedan drugome, što onda? Kažem ti, jadan je onaj koji traži onu stvar koju nije spreman dati, crn je njegov put. Što to znači? To znači da smo mi ludi i izgubljeni jer, kako možemo sada otjerati bližnjega, a onda, kad mi budemo stari, očekivati pomoć? Kako mi možemo očekivati hranu ako je nismo ni psu htjeli baciti? Kako mi možemo očekivati život kada ga nismo dali za bližnjega svoga? Je li sad jasno, događa se to da mi želimo nešto što sami nismo spremni dati. Roditelji, razgovarajte sa svojom djecom. Ako vam kažu da sve je u redu, imaju li šest godina, lažu, imaju li 18, opet ti nešto lažu, imaju li 21, opet lažu, jer one duboke probleme neće nikada izreći. Onda im vi recite: idi na misu ili samo hodi pred oltar i reci Isusu svoje probleme, reci ih Ocu svojemu. Zašto znam da lažu? Zato što svi imaju probleme, pa ih, naravno, imaš i ti. Sjeti se dubokih i teških problema. Nisi li i ti nečiji sin? Nisi li ti nečija kći? Zar ne bi dakle volio da tvoje probleme čuje Otac i da ti pomogne.Ako to budeš držao u sebi, to će te ubiti ili, što može biti gore, da uništiš svojim životom još njih stotinu, a vjeruj mi da hoćeš. Meni je gorko, jednako kao i Ocu, izgubi li život samo jedan ili njih stotinu jer, vjeruj mi, s jednim uvijek odlazi stotinu drugih. Savjetujem ti da svoje probleme ispričaš Ocu, otvori svoje srce, razgovaraj sa svojom djecom i nauči ih da jednog dana i ona čine isto tako kako ne bi bilo ludih i izgubljenih, nego samo vjernih i ljubljenih.
Oznake: smisao života
srijeda, 28.09.2016.
4. STANICA - Bog je važniji od znanja
Idemo dalje. Nastavljamo s našim putovanjem. Slijedi nova riječ, nova priča, priča o bezvrijednom znanju. Priča o ljudima koji posjeduju veliko znanje, a nisu ga uspjeli iskoristiti jer je grijehu dovoljan tek jedan čovjek da bi drugoga ponizio i uvrijedio do krajnjih granica. Kao primjer uzmimo Einsteina i Teslu. Oni su, došavši na zemlju, trebali iskoristiti sve svoje znanje za bolju budućnost. No zbog grijeha svakoga pojedinog čovjeka iskorišten je tek 1 % njihova znanja. Na kraju krajeva, može se reći da su rođeni u krivom vremenu i prostoru kao i svi dobri i pametni ljudi ovoga svijeta koji su htjeli pomoći drugima, koji su htjeli razviti i unaprijediti svijet, koji su imali čista srca, ali su uništeni zajedno sa svojim znanjem i snovima. Zamislite kako bismo danas živjeli da su svi znanstvenici prema kojima su se ljudi sramotno odnosili, da su svi oni uspjeli iskoristiti svoje znanje za dobrobit ljudi, za razvoj tehnologije i slično. Gradovi bi drukčije izgledali, automobili, pa čak i odjeća na ljudima izgledali bi drukčije. Da im je dana poštena šansa u vrijeme mira i ljubavi, oni bi unaprijedili sve do krajnjih granica sa Svemogućim. Možda je i to razlog njihove propale budućnosti. Kao što već rekoh, spriječio ih je grijeh ljudi i okolina u kojoj nisu imali uvjeta za rad. Ti su ljudi uništeni sa svojim vizijama i idejama, kao da su imali pogled u budućnosti u vremenu koje nije bilo spremno za njih. No oni su, možemo reći, odigrali svoju ulogu, unaprijedili su dovoljno da bismo mi sad imali ono što nam je suđeno imati. Nije pošteno. Nisu mogli imati i živjeti normalan život zbog znanja koje su imali. Svejedno, oni bi umrli na isti način jer su njihova imena uveličana toliko da više neće biti zaboravljena. Neki od njih nisu dobili zaslužene nagrade i priznanja koja su zaslužili. Ali čovjek njima i ne može dati nagrade koje su zaslužili. Jedino je važno kakvi su ljudi bili i kako su završili. Ja ne posjedujem njihovo znanje, ali imam jednako vjere kao što su oni imali visoke kvocijente inteligencije. Ja razlikuje mživot od grijeha, a grijeh od samoga čovjeka koji živi zatvorenim očima, a spava i sanja otvorenim očima. Razlučujem vizije i strah koji me lovi te će me jednoga dana uloviti. Strah se nalazi u meni. Strah koji mi ne dopušta da činim ono što moram. Je li tako i njima bilo, jesu li se i oni takvo osjećali, ne znam. Premala su ljudska vjera i ljubav da bi se zajedno spojili i zauvijek uništili grijeh. Pa čak i ja sa svojom vjerom živim s tek poluotvorenim očima jer me strah ulovi i riječi unište. Riječi onih koji ljudi koje gledam svakog dana i grijeh onih koji su mi ga prenijeli bez moga znanja i dopuštenja. Poslije je to dopuštenje sve lakše jer je grijeh nemoguće odbiti. Preslab je čovjek za to. Nažalost, preslab. Uništili su me ljudi koji pokušavaju napraviti jednu od milijun stvari, a to je da znanje, ono pravo znanje o Gospodinu našemu, sakriju i da to postane bezvrijedno u ovome i budućem životu.
Oznake: smisao života, smisao
utorak, 27.09.2016.
3. STANICA - Lice vjernika i nevjernika
Postoji lice vjernika i lice grješnika, a u ovoj ću ti priči pričati o drugom licu čovjeka, licu grijeha, osude i smrti.To je lice koje ti upravo sada nosiš. Ne vjeruješ mi? Misliš li da si pravedan, uvjeren da si bolji od drugih, da zaslužuješ bolje, onda sam potpuno siguran da nosiš drugo lice, jer pravo lice nose samo oni koji će uvijek priznati svoje grijehe, ispričati se i potruditi popraviti, ali uistinu potruditi, a ne kao jedva da će pokušati. O licu vjernika nema se mnogošto reći. Dobar je vjernik onaj vjernik koji vjeruje samo u Boga i njegove riječi, to je onaj vjernik koji razumije Očeve riječi te poštuje njegove zapovijedi, to je čovjek koji pomaže braći i sestrama te iz dana u dan živi s Gospodinom. Sada ste vjerojatno i sami sigurni da takvo lice, zasigurno, nemate. Pravi je vjernik onaj koji slijedi put što ga je postavio Isus Krist, takav vjernik nema ljudskih idola, uzora kakve vi toliko volite i slijedite. On poštuje i slijedi Očevu riječ i njemu grješnici ništa ne mogu.
Idemo pričati o tvojemu licu, onomu drugomu. Zašto je to tvoje lice? Prvi razlog jest u tome što se nijedan čovjek ne može smatrati dobrim vjernikom jer je svoga Boga povrijedio barem stotinu puta, i to pred svojom djecom koja će to prenijeti svojoj djeci i tako sve do zadnjeg. Drugi je razlog u tome što je vama mnogo lakše odabrati grijeh nego vjeru i put patnje. Niste svjesni kamo će vas put odvesti. Bolje bi vam bilo da se borite za pravdu. Lakše im je, draže i zabavnije otići u diskoteku nego u crkvu barem jedanput na tjedan. Pitanje je dakle kako smo izgubili ono prvo lice. Jednostavno zato što smo najveća sramota koju je Bog ikada stvorio. I sada će svi reći da je on dakle kriv ako nas je takve stvorio, a ja ću odgovoriti: pogledaj ove riječi i kaži gdje sam ja napisao da nas je on takve stvorio. Ja sam samo rekao da nas je stvorio, a to što si ti njega izdao i što si pao na svojem putu ne znači da je on kriv, da je problem u onome što je on tebi dao. Otac ti je sve darovao, a ti si taj koji si postao takvim kakav jesi i odbacio njegove riječi. I prije tebe su ih odbacivali. Prije mnogo godina svi su ih odbacili i pogledaj što se dogodilo: svijet gori od grijeha, ljudi umiru od grijeha, ljudi ubijaju zbog grijeha koji ih lagano uništava. Mi smo dakle sramota i nema tog odvjetnika koji će nas opravdati pred Božjim sudom, pred sudnicom pravde i vjere. Kad napišem pravda, ljubav, vjera, onda na to ozbiljno mislim. Ja ih ne pišem tek toliko da popunim tekst dokraja. Ja to radim zato što si ti taj koji mora razmišljati dok čita, moraš promisliti i stati na trenutak kako bi mogao razumjeti ove riječi. Uzalud čitaš ovu knjigu ako je misliš pročitati površno misleći da će ti ona darovati sve blago ovoga svijeta, no ona je samo priprema za put spasenja.
Pa je li moguće da ni mene nitko neće razumjeti i da će ove riječi shvaćati tek nakon moje smrti, možda tek za stotinu godina, možda za tisuću. Koliko bi još grijeha bilo potrebno da konačno uništi ljude jer su oni ti koji ga tako lagano prihvaćaju, a ljubav odbacuju. Otac nam je darovao sve, a mi ga mrzimo. Polovica njegove djece ne vjeruje u njega. Ako mladi ne idu na mise, tko će dakle ljubiti i ispuniti Očeve rijeci? Zar će samo bolesni i stari ljudi ići na misu, zar nas bolest mora natjerati da odemo u crkvu? Čudno, pa svi smo mi bolesni. Što se tiče naše duše, ona umire, i to uzalud. No drugo lice nosimo i najviše zbog nepoštovanja Božje zapovijedi da ljubimo bližnjega svoga kao i samoga sebe. Zar opet ne razumijete ove rijeci ili vaše lice jednostavno ne vidi ovim grješničkim očima? To jednostavno znači da se prema drugima odnosimo isto kao prema samome sebi, a sebi, sigurno, nećemo izmišljati ružne nadimke, sebe, sigurno, nećemo ponižavati pred drugima, nećemo sebe udariti, ali druge, sigurno, hoćemo. Psovanje kao još jedan veliki grijeh opet dokazuje koliko je ovo, drugo lice pričvršćeno za nas. Na primjer u Hrvatskoj postoji posebno obilan vokabular ili, bolje rečeno, veliki rječnik koji se svaki dan sve više ispunjava i upotrebljava. Propadaju životi, umiru oni koji nose ljubav života u sebi, ljudi koji nose prvo i pravo lice vjernika. Ostatak živi u zabludi, živi da bi i dalje griješio. I dok društvo osuđuje one koji nose prvo lice, Gospodinovi najbliži suradnici, svećenici, pokušavaju preobratiti grješnike u dobre ljude i vjernike, ali treba uvijek znati da su i oni samo ljudi, i oni imaju svoje putove, svoje slabosti, svoje mane i propuste. Ali jednako tako treba znati da ih Otac neizmjerno ljubi kao i svakoga od nas. Težak je njihov posao. Težak je put koji te vodi do spoznaje i spasenja. No u ovome životu znanje i brojevi vrijede više od ljudskog života pa čak i od osmijeha djeteta. Sve je za osudu. Dok čovjek koji na sebi nosi drugo lice uzima sebi sve što mu ne pripada, vjernici koji nose prvo lice ispaštaju i pate. Kad će grijeh konačno nestati, kad će čovjek konačno nositi svoje prvo lice, lice vjernika, kad će zaslužiti da bude nazvan Božjim djetetom, kada će se ljudi odreći svega materijalnog i bezvrijednog i otvoriti put za duhovno osnaženje, kada ćemo zaslužiti onu vodu od koje više nećemo biti žedni, kada će nam sveta pričest postati jedina hrana? Vjerojatno onda kada nam se sva ostala hrana zgadi, kada shvatimo da nije bitan okus, ni vitamini, proteini i ostalo. Bitan je samo Duh Sveti koji ulazi u nas. Uđe li samo jednom u tebe, ti ćeš skinuti svoje lice i ostat će ono pravo. Ostat će lice vjernika, lice Očeva djeteta. Onakva kakvo ga je sam Otac poslao na svijet. Gledat ćeš istim očima kao i prije, samo ovaj put bit ćeš dostojan svoje vjere, bit će to iste oči, ali potpuno različit vid, različito razmišljanje, različiti pogled. Samo vjera osigurava život vječni. I onaj tko iskreno vjeruje ne može griješiti jer će mu srce to zabraniti, jer će znati razliku između dobra i zla. Hoće li vas nazivati vašim imenom kada dođete pred vrata raja ili će vas prozvati nekim brojem, registracijom ili nikako? Možda vas spuste do vrata pakla, a, vjerujte mi, ona se jako lagano otvaraju jer je lagano biti grješnik, lagano je napraviti propust, lagano je povrijediti brata ili sestru, ali biti uzor u svojoj zajednici, voljeti i ljubiti i poštovati svoje sestre i braću, e to nije nimalo lagan posao. Ti biraš kakav ćeš život živjeti. Ti donosiš odluke. Samo pazi koje lice nosiš.
Oznake: što je smisao, smisao života
ponedjeljak, 26.09.2016.
2. STANICA - Zašto je ovaj put važan?
Nastavimo putovanje, idemo na put do spasenja u kojemu ćeš čuti riječi istine i spoznaje, kroz koje ćeš naučiti da Bog stvoritelj neba i zemlja sada upravo tebe gleda i, vjeruj mi, nije zadovoljan. On traži svoju djecu po cijelome svijetu, pošalje im svojeg Sina da ih vrati natrag, a oni ga ubiju. Ti možeš biti pravedan, možeš biti vjernik, možeš biti pošten čovjek, ali, sigurno, nećeš biti onaj koji će se odreći samoga sebe i svega što posjeduje govoreći svojem životu: uzalud sam te dobio, neću te uzalud izgubiti. Jeste li razumjeli moje rijeci? Da li ih doista razumijete? Muči li vas možda stil mojega pisanja? Mislite li da je to važno ili je važnije da jednog dana vidite Boga? Vi odaberite, objasnite sami sebi moju riječ i jednostavno provjerite hoće li je vaša savjest prihvatiti. I vjeruj mi, da i učiniš kako sam rekao, uzalud si učinio jer ne razumiješ riječi spoznaje, jer griješiš iz dana u dan. Pođi sa mnom na put i ove bi riječi uskoro mogle ući u tvoje srce.Vjera će ti biti saveznik, a moje će ti suze pružiti sigurne priče koje imaju samo jednu svrhu, da usade zrno razuma i ljubavi u tvoje srce, koje će se krvlju proširiti kroz sve dijelove tvoga tijela. Prihvati moje riječi koje vode kroz put do spoznaje kako bi pronašao svoj smisao, svoju vjeru i svoju ljubav prema ocu i bližnjemu. Za taj put nije ti potrebno svečano odijelo, ne moraš jesti prije putovanja, kreni sa mnom, pričat ću ti o životu i svijetu u kojem živiš. Pridružit će nam se više ljudi pa ću većinu vremena govoriti u množini. Budi siguran da će nam se pridružiti još jedna velika osoba, a na kraju puta ti ćeš je upoznati. Ponavljam ti još jednom, a znam da ne voliš ponavljanja, ali pazi, ovu knjigu čitaš sada i vjerojatno je više nikada nećeš pročitati cijelu. Nakon kraja knjige tvoj se život vraća na staro, jer ti ćeš opet biti na onome putu na kojemu si bio, ali ovoga puta imat ćeš izbor da prijeđeš na put spoznaje i potom na put spasenja. To je put koji je izgradio Sin našeg Oca, to je onaj put koji ja nisam dostojan spomenuti, to je put na kojemu moraš nositi svoj križ. Dakle, ti moraš razumjeti da ti je Otac dao izbor, a tako ti i ja dajem izbor. Ti sam odluči, odluči kako želiš živjeti. Otac te toliko voli da ti je dao slobodu da biraš. Ali, pazi, ti biraš između Oca i sotone.Ako odbaciš Boga, onda prihvaćaš grijeh, a tvoj život gubi smisao. Nakon nekoga vremena odbacit ćeš ove riječi i umrijeti. Pokušaj, molim te, razumjeti: ja ti ništa ne želim nametnuti, ali mora ti biti savršeno jasno da, ako ti Bog daje izbor, ti moraš biti spreman takav izbor pružiti i svojem bratu i sestri. Samo tako možeš poštovati ljubav koju ti Otac daje i koja vječno traje.
Oznake: smisao života, što je smisao života
nedjelja, 25.09.2016.
1. STANICA - Putovanje kreće
Sjeti se ovoga. Nije ovaj život na zemlji naj važnija stvar a borba sotone i boga našega nešto usput. Borba dobra i zla je naj važnija na ovoj zemlji a tvoj život je sporedna stvar. Sjeti se da oni vode borbu za tebe. Stani na stranu boga ljubavi, pravoga boga. Bori se za brata i sestru svoju. Da upoznaju boga ljubavi. Krenimo na putovanje,brate, sestro. Pozivam vas na put spoznaje, vjere i ljubavi. Vjerujem da imate mnogo pitanja, mnogo sumnji. Sigurno vam trenutačno nije lako. Nešto vas muči, nešto u vama zahtijeva odgovore. Želite odmah sve razumjeti i znati. Želite odmah pronaći sve odgovore kako biste što prije mogli osuđivati i mrziti. Želite što prije otići prijatelju ili prijateljici i reći: Vidiš da sam bio u pravu. Koliko ste vi zapravo zdravi u vjeri? Čuli ste kako djeca pate. Čuli ste o čovjeku koji je silovao kćer. Odmah ga želite strpati u zatvor. Odmah želite smrtnu kaznu. Pa zar ima drugo rješenje? Zar je on išta drugo zaslužio? Možda nas želiš uvjeriti da mu trebamo oprostiti i nastaviti živjeti kao da se ništa nije dogodilo? To je vjerojatno vaše pitanje. No odgovor vam neću dati. Možda ga sami pronađete. Pa zar ja ovo ne čitam kako bi mi ti mogao dati sve odgovore? Koji je smisao toga da ih ja sam nađem? Onda ovo ne moram uopće čitati? To će biti vaše novo pitanje. Vidite, već sumnjate. Već želite mrziti prije konačnog suda. Kako bih vam što bolje objasnio odnos između oca i kćeri ili sina, kako bi vam što bolje prikazao sliku na kojoj ćete pronaći sve odgovore, ja ću vam na početku reći sve najvažnije. Ne morate čitati sve ove stranice. Vjerojatno pola nećete razumjeti, a pri drugoj polovici bit ćete u mislima i samo sumnjati i osuđivati. Kao prvo. Bog vas toliko ljubi da vam daje izbor. Vi niste njegovi sluge. Vi ste svi njegove kćeri i sinovi. On vam daje izbor da birate između njega i sotone. Nemojte sad biti dvorske lude pa reći: Naravno da ću odabrati Boga. Ako ti odabereš mržnju, ako odabereš alkohol, cigarete, droge, ako odabereš život u kojemu ćeš samo gledati kako da tebi bude dobro i kako da ti dobiješ najveći mogući iznos od tuđeg rada, u tom trenutku nisi odabrao Boga, nego sotonu. A zašto on postoji? pitat ćete vi, naravno. Ako je Bog toliko svemoguć, zašto ga ne uništi zauvijek. To je vaše novo pitanje. Ne bojte se, ovaj put ću dati odgovor. To je zato što je sam sotona rekao „ne“ Ocu, Bogu svomu. Slušaj me sad. Nemoj vrtjeti očima i misliti: mnogo si mi rekao. Sotona mrzi sve što je Božje. On je izdao našeg Oca. Bog ne može uništiti sotonu jer to znači da bi morao ubiti sve njegove sluge, a to ste svi vi koji ste odabrali sotonu, a ne Boga. To ste svi vi koji mene sada osuđujete, to su svi oni koji mi se smiju, koji me ponižavaju, ali čujte i moju riječ. Sve su apostole ismijali i ubili. Isusa nisu slušali. Ni njemu nisu vjerovali. Nije li ti čudno da ti mene mrziš i vrijeđaš me, a ja ti samo želim dobro? Nije li ti čudno da svijet uvijek ubija one koji ljube Boga? Nije li ti čudno da se svi smiju na račun onih koji uporno žele nešto objasniti i razjasniti? Nije li istina u tome da su nepravda i laž zauzele mjesto istine? Oni koji lažu i kradu, njima vjeruješ. Jer si s većinom složan, jer društvo i svi ostali upravo to žele. Ako jedan čovjek nema koristi od Boga, on će se odreći Oca svoga. On će početi lagati da Boga nema, da ne postoji. Nije li čudno da ti živiš u svijetu u kojemu ljudi iz dana u dan, iz godine u godinu, stoljećima ne slušaju Boga i ne ljube njegove riječi? Pa naravno da će se zlo događati svaki dan. Naravno, da ćeš onda vidjeti teško bolesne ljude, djecu invalide, mrtve roditelje, slijepe, gluhe, siromašne. Pa naravno da će sve to postojati ne zato što Boga nema, nego zato što si ti izabrao sotonu. Ako psuješ, piješ i izgovaraš presveto ime uzalud, ako se ti uzdaješ u samoga sebe, naravno da ćeš onda griješiti i nakraju uzalud umrijeti. Je li vam jasno da će uvijek umirati oni koji su u pravu? A oni koji se smiju, e to su oni koji su napravili pogrešku. Ljudi zaborave na Boga. Grijeh ih zavede jer im je Bog dao izbor. I ja tebi dajem izbor. Ne moraš mi vjerovati, ne moraš me voljeti pa ni poštovati. Nisam ja savršen pa da vama zapovijedam. Odmah da vam kažem: Nisam dostojan svoga Oca. Nisam tebe dostojan. Nisam zaslužio plakati, disati, jesti, piti, voljeti. Nisam Boga svojega vrijedan. Nisam vas vrijedan braćom i sestrama nazivati, ali jednako kao što Bog daje izbor, tako vam ga i ja dajem. Neću vam govoriti što da radite. Ne. Ja ću vam pokušati objasniti istinu, ali na vama je da odaberete. Vi imate pravo odabrati: Boga ili sotonu. Nemojte krivo protumačiti moju riječ. Ja vam samo želim reći, ako odaberete Boga, onda morate i biti s njim svakim udisajem, svakim treptajem svojega oka, svakim otkucajem svoga srca. Onda morate biti uz svoga Oca. Možete reći da postoje lažni bogovi, a možete navesti i grijehe onih ljudi koji bi trebali služiti Crkvi. Možete reći: pogledaj ovaj dokumentarac pa ćeš vidjeti da kršćanstvo ne postoji, pa ćeš vidjeti da Bog ne postoji. A ja ću ti reći samo ovo: ti si dijete Božje. To je jedina prava istina. Drži se Oca, Sina i Duha Svetoga. Drži se Majke i, vjeruj mi, saznat ćeš svu istinu. To je jedina prava istina. Nemoj nikada sumnjati da oni postoje. Moja je riječ njihova. Ja od ovoga zemaljskog nemam koristi. Jao meni ako sam lažan svjedok. Ako lažem protiv Boga. Tada bi moja kazna bila deset puta veća od kazne ubojice.
Ja vam dakle dajem izbor: Bog ili sotona. Ali, vjeruj mi kad ti kažem, drugog izbora nemaš. Bog nas toliko voli da je svima dopustio da činimo i radimo što želimo. Nažalost, rezultat vidite. Mi smo ubojice, silovatelji, grješnici najgore vrste. Ne mogu vjerovati da nakon svega ovoga još uvijek ne vjerujete riječima ljubavi. Znam da ste mnogo toga vidjeli. Znam da poznajete mnogo ljudi koji su prošli pakao na zemlji. Znam da ste prošli kroz ratove od kojih bi svaki čovjek doslovno poludio. Znam da ste umorni i da su i vas izdali stotinu puta. Znam da vam je teško vjerovati u Boga jer vidite samo bol, patnju, djecu kako plaču, siromašne kako umiru od gladi… No još jednom kažem: da je čovjek odabrao Boga, da smo svi zajedno organizirali letove u siromašne zemlje, da su sva braća i sve sestre složni, imali bismo raj na zemlji. Opet vas uništavaju sumnje. Pitate sebe i mene zašto Bog dopušta patnju. Zašto se ovaj rodio bez ruku, zašto je onaj rođen teško bolestan, zašto ratovi, zašto Crkva ne poduzima više da pomogne siromašnima? Crkveni ljudi djeluju zatvoreno. Imaju svoje zidove iza kojih se skrivaju. Kažu da se samo molimo, ali od toga glad i bol neće nestati. Sve su to vaša pitanja. Znam da ste tvrdoglavi i da su vam srca tvrda. Znam da ste nešto čuli i vidjeli. Netko vas je krivo naučio i sada više ne vjerujete u Boga. Još kada vidite što ljudi rade na ovome svijetu, jednostavno postanete mrtvi u vjeri. Gubite svaku nadu i izdajete Oca. Nije Bog taj koji dopušta patnju, nego je to čovjek. Nije Bog taj koji ubija, to je čovjek. Nije Bog taj koji se smije i zlostavlja djecu, to je čovjek. Čovjek griješi svaki dani, djeca pate svaki dan. I reče čovjek: nije li Bog u svima nama, zar to ne znači da je on taj koji ubija? Istina je da je Bog u svima nama, ali istina je i da je grijeh u svima nama. Ponovno vam kažem: Bog ti je dao izbor. Ti na kraju krajeva odabireš pucati ili ne pucati. Nemoj Boga kriviti za sve. Po stoti put čujem kako pljuješ po meni. Imaš tisuću pitanja, a ja ti sve odgovore ne mogu dati. Ti si taj koji čita ovu riječ. Pozorno slušaj: kad dođeš do zadnje riječi, ja prestajem govoriti. Ti nastavljaš svoj život. Sve je gotovo kad dođeš do kraja. Jesi li svjestan da umrijeti moraš? Smrt dolazi, sigurno. Pokušaj barem pomisliti što ako sam bio u pravu. Zar ćeš tako olako prihvatiti pakao? Da si samo jedan trenutak bio tamo, plakao bi do kraja svog života. Ne bi se vratio normalan. Bog ti može dati sve odgovore, može ti pokazati smisao života. Može ti ponuditi lijek za sve bolesti ovoga svijeta, ali ne, vi ćete se i dalje smijati. I dalje ćete osuđivati. Zašto? Zato što to rade i svi ostali. Primjerice, novinari mogu napisati što god požele. Od nedužnog prave ludog. Od običnog čovjeka prave čudovište, od vjernika prave samoubojicu. I što ako vas sve uvjerim? Što ako vam objasnim čak i smisao ljubavi kad za dan-dva počinje sve ispočetka. Opet grijeh, opet umor, opet zaboravite na Boga. Vi stalno mislite ovako: joj kad bih mu rekao ovo ili ono, vidio bi on svog… Pa slobodno recite, ali ne meni. Ja sam samo sluga glupi. Rekao sam već: nisam ja pronašao odgovore na sva pitanja, nisam ja iznad vas, nisam ja najpametniji na svijetu. Ja sam nevažan, sramota sam za sve nas. Najjadnije biće na zemlji, ali pazi da te baš ja ne ponizim. Što ćeš onda ti biti? Ako ja najmanji tebe ponizim i dovedem pred sudnicu ljubavi i istine. Mogu ja pisati što god želim. Vama je suđeno da mrzite. Pa zamislite: Isusu nisu vjerovali. Svi koji su iz ljubavi došli pomoći ubijeni su a da nikakvo zlo nisu napravili. Pazi sad ovu riječ: po tome ćete znati da je istinu rekao. Kad ga vi i cijeli svijet zajedno budete ismijavali, upravo tada neka se otvore tvoje oči pa reci: nije li to sve već netko najavio? Nije li to isti scenarij koji se odigrava godinama, stoljećima? Da oni koji ljube Boga umiru. I naći će se dvorska luda pa reći: ne bi Bog dopustio da toliko pati da nije nešto sagriješio, ali opet ti kažem: Isus je patio a da nije bio grješan. I teško je ponižen. Kakav li je to osjećaj kada shvatiš da je onaj kojemu si vjerovao varalica, a da je u pravu bio onaj kojega si toliko puta mrzio i ponižavao. Upozorio sam te sam toliko puta, ali tebi to ne ide u glavu. Pa makar sve izgubi smisao, makar umirao od najveće bolesti, makar sve izgubio, izaberi Boga, budi uz njega i tad ćeš postati izvorom ljubavi. Što bih ja trebao hvaliti Boga dok mi kuća gori, a djeca su unutra? Zar bih trebao hvaliti Boga dok mi noge režu? Zar bih trebao hvaliti Boga dok postajem slijep i gluh? To su vaša pitanja. A moj odgovor glasi: pa zar nećeš skočiti u kuću makar sav izgorio samo da spasiš svoje dijete. A što ako oboje izgorite? Što ako je instalacija kriva? Pa kako Bog dopušta da mi kuća gori, da mi djeca budu bez spasa, a ja nemoćan da to sve gledam. Novo pitanje, novi odgovor. Da ti ljubiš Boga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom, ti i tvoja obitelj bili biste sigurni i, vjeruj mi: sotona je taj koji pali, ne Bog. Bog te je gologa poslao na svijet i on ima pravo da te uzme k sebi.
Nakon svih ovih godina muke i patnje napokon dolazi spasenje. Bog će konačno pobijediti i sve sotonine sluge morat će umrijeti. Zato sam ja došao da još jednom upozorim: vi imate pravo na odabir, ali nemojte vi biti oni koji će utjecati na odabir drugih. Na odabir vašeg brata ili sestre. Ako žele biti blizu Boga, dajte im. Ako želi biti svećenik, dajte mu svoj blagoslov. Ako ne pije i ne puši, onda to poštujte. Ako ima drukčije navike, poštujte to, drukčiju vjeru, ne vjerujte u ono što on vjeruje, ali poštujte njegov odabir. Nemojte vi biti oni koji će odabrati umjesto drugih, ostavite braću i sestre da odaberu u miru. Nemojte ih pljuvati pa reći: koja je budala odabrala Boga koji ne postoji. Vi nemate dokaza za to, no ja imam dokaz da On postoji, a dokaz je čovjek, njegova kreacija, njegovo djelo, njegova ljubav. Pustite ako čeka svoju ženu, svoju srodnu dušu. Zašto samo osuđujete? Nije li razlog zašto Boga ne vidite u tome što ga ne ljubite? Koliko sam riječi potrošio, ako ne iz ljubavi prema vama, a onda barem zbog ljubavi prema Ocu. Njegova riječ neka ostane u vama, neka vas vodi prema putu spasenja. Zanimljivo je kako zbog grijeha i svojih propusta vi volite osuditi one koji svoj život daruju za vas i ostale. Nisam vam ništa nametnuo, dajem vam izbor, učinite kako vas je volja, ali budite svjesni svojih posljedica, budite svjesni svoje kazne.Ne znam vaše misli. Siguran sam da nisam objasnio sve, a neki bi rado htjeli reci da nisam objasnio ništa. Naime, ja mogu pričati i upozoravati, ali vjera i ljubav kreću od vas. Ako već kažete da ste takozvani vjernici, onda barem poštujte zapovijedi ljubavi. Kako sam ja dao vama izbor, kako je Otac naš dao vama izbor, tako i vi dajte izbor svojim sinovima, kćerima, prijatelju, bratu, sestri. Dajte im izbor. Možda neki među vama razmišljaju o ubojstvu ili samoubojstvu. Molim vas da još jednom odete u crkvu prije nego što po svojem izboru odlučite išta napraviti. Uvijek ima puta, uvijek. Idite stoga u crkvu i porazgovarajte s Ocem. Sve mu recite. Sve svoje probleme. Nije važno jesi li kršten ili nisi, vjernik ili ne, važno je da se obratiš Ocu. Ja vam samo mogu reći kakva će biti kazna ako počinite izdaju. Ne mogu vam iskazati koliko bi lakše bilo spustiti oružje i jednostavno pretrpjeti sve što nas čeka na zemlji. Nakon smrti više nemaš izbora. I nemoj sada reći da ne znaš zašto. Kakvo si ti to dijete kad možeš prolaziti pokraj gladnog brata ili žedne sestre, misleći da te se ne tiče njihovo stanje? Pokušaj si predočiti kako bi tebi bilo da se nađeš u njihovoj situaciji i da moraš moliti kakvu dobru dušu da ti se smiluje. Ljubi bližnjega svoga. Da si samo jednom prije nego što si porekao sve moje riječi, da si samo jednom prije toga porazgovarao s Ocem, ne bi imao potrebu za čitanjem ovih redaka. On bi ti sve ovo već usadio u srce. No, sad je kasno za takav razgovor. Ali, molim te, počni novi koji će ti pružiti riječ koju tražiš.
I dalje si nevjeran, nisi dobio tražene odgovore, ljut si i pun gnjeva, iznenađen i pun sumnje. Zar misliš da me Crkva kontrolira, zar misliš da me tuđa vjera kontrolira? Ja ovo radim iz ljubavi, a sve ostalo nije važno, to moraš shvatiti. Otac dolazi, on te ljubi i voli, pokaj se, ispovjedi, pričesti, polako počni razgovarati s njime.Ne moraš ići na mise, nego kod kuće padni na koljena i polako moli ono što želiš. I ne vjeruj čovjeku, pa ni meni ne vjeruj. Znaš kad ćeš znati da lažem, da te varam, da samo ismijavam religiju? Onoga trena kad me ljudi uzvise i počnu klicati moje ime, onoga trena kad me budu htjeli za kralja, onoga trena kad mi budu ljubili noge, kad ja budem sudio i bio iznad zakona… Tad bježi od mene i moli se Ocu jer samo uz Boga ti ćeš biti slobodan ili slobodna, samo ćeš uz njega doživjeti čudo nad čudima. Kad grijeh konačno nestane, sve suze konačno prestanu, sva nepravda mine, upravo tada vjera i ljubav donose pobjedu. Ako odabereš Boga, iskreno ću ti reci, čekaju te bol i patnja na zemlji i neprestana borba, ali to je cijena koju ćeš biti spreman sam platiti jer ćeš ugledati Oca, a tad ćeš vikati: Oče, vidio sam te i prije. Onaj tko je uzvišen bit će ponižen, a onaj tko je ponižen bit će uzvišen. Narod i ljudi i dalje psuju i sude kamenjem, ali nisu svjesni da je to grijeh, da je to onaj zločin koji su toliko osuđivali. Jer čovjek lako kaže: mrzim tog ubojicu, da mi se pruži prilika, ubio bih ga. Nije li pritom i on ubojica, nije li pritom i on postao ono što je toliko mrzio? Oni koji mrze postaju mržnja, oni koji ljube, postaju ljubav. Pitaš me kako početi ljubiti samo Oca. Pomoli mu se, reci mu sve što te muči. I nemoj svake večeri moliti za istu stvar, jer Otac čuje, nije on gluh. Svake večeri sjeti se onoga tko te je povrijedio, moli za njega, nemoj sebe uzvisiti pa se smatrati boljim od njega, nego skromno moli. Sigurno se pitaš kako to da netko tako jadan može meni objašnjavati i govoriti što da činim, a ja ću ti reći: dao sam ti odabir, ti odaberi, samo budi svjestan što znači odabrati i što znači misliti da si odabrao. I nemoj se smijati pa pitati odakle mi sad ovo s ubojicama i samoubojicama. Možda je baš tvoj život u pitanju, ja se borim za taj život, želim se boriti da ono što je najvrednije ne izgubiš učas. Provjeri gdje ti je dijete i koliko si siguran da nije među onima koji se sada odlučuju za ubojstvo ili samoubojstvo. U svakom slučaju, gubite obojica.
Oznake: smisao života, vjere, vjera, patnja, smisa
subota, 24.09.2016.
Uvodna STANICA - Poziv na putovanje
Sjedni. Vlak samo što nije krenuo. Pričekat ćemo ostale da pronađu svoje mjesto pa ćemo krenuti. Nešto ti moram reći prije nego što krenemo. Ne boj se. Samo sjedni i slušaj. Pričat ću ti o životu, njegovu smislu, o svijetu u kojemu živiš. Govorit ću ti o vječnoj borbi između dobra i zla. Došlo je vrijeme promjene. Vrijeme koje će promijeniti sve što diše na ovoj zemlji. Vrijeme je da se ti promijeniš i da nakon ovoga putovanja i moje smrti naučiš da te samo Bog može spasiti od sotone. Ja sam bezvrijedan. Bog sve radi preko mene zato što sam plakao. Puno puta zbog tebe i ovoga svijeta. Od početka svijeta brat i sestra samo pate. Ovo više nema smisla. Moram razotkriti one koji ti lažu. Moja je dužnost tebi reći da sotona vlada najmoćnijim ljudima na ovome svijetu. Oni upravljaju medijima. Oni truju hranu, vodu, zrak i sve proizvode kojima se koristiš. Jesi li svjestan toga da više nećeš moći doći do hrane ako se trgovine zatvore. Ti si ovisan o njima. Oni proizvode filmove, serije, glazbene emisije koje imaju samo jednu svrhu: tebe zabaviti i učiniti što glupljim i bezvoljnijim. Njih nije briga kako ćeš ti završit. Oni stvaraju svijet u kojem nasilje ima ravnu cestu. Oni potiču muškarce i žene da rade zabranjene stvari pod maskom da je to sve u redu. Društvo u kojem moraš piti, pušiti pa se čak i drogom koristiti samo da bi bio prihvaćen. Je li bolje ljubiti Boga i biti sam, trpjeti da ti se smiju svaki dan, da te nazivaju glupanom ili je bolje da te svi vole a tjeraju te da mrziš Boga i Isusa. Ja znam što si odabrao. Odabrao si grijeh jer je to mnogo lakše. Ako ti brat dođe i počne pričati o Isusu, ti ćeš ga brzo otjerati, ali ako počne pričati o drugima i ogovarati ih, ti ćeš ga poslušati dokraja i, naravno, pridružiti mu se u ogovaranju. Ovo što ti sad govorim jako je važno. Ja neću dobiti drugu priliku. Nakon što pročitaš ovu knjigu i vlak stane na zadnjoj stanici, ja odlazim. Meni ulaze novi gosti. Moja je dužnost i njima sve ispričati. Vrijeme je da se sazna tko vlada ovim svijetom. Što su vam radili? Koliko su vam mozak isprali? Sotona je pronašao savršene ljude za svoj posao. Učinio ih je bogatima, moćnima i slavnima. Mene slabog čovjeka Bog pak odabire da piše knjigu i da otvorim svoje srce. Od 16. godine više nisam osjećao potrebu za zabavom. Nisam imao želju za alkoholom, cigaretama, drogom. Plakao sam jer ne razumijem. Zašto da izlazim i zabavljam se kad na drugome kraju svijeta jedno dijete plače? Plače jer mu je majka umrla. Pred njezinim očima prvo silovana pa ubijena. Tko meni daje pravo da se zabavljam dok to dijete toliko pati. Ali to nije samo jedno dijete. Njih je milijun. Svaki dan nasilje, mržnja, psovanje, krađa, ubijanje. Zar sam ja doista jedini koji se osjeća ovako jadno i bespomoćno. Zar sam toliko jadan da joj jedini na cijelome svijetu hoću pomoći, a ne mogu jer ne znam kako? Zašto mi suze idu na oči kad čujem da su djeca ubijena, da im nitko nije dao priliku da žive u roditeljskom zagrljaju. Osjećam bol i muku. Svakodnevno se u Americi baca na tone hrane, a na drugom kraju svijeta ljudi umiru od gladi. Govore nam da nema dovoljno za sve. U oči nam lažu. Ne moraju, naravno, svi imati sve, važno je da svi imaju onoliko koliko im je potrebno da mogu živjeti normalan život. Krivo vas uče u školama. Uče vas gluposti. Evolucija ne postoji, postoji samo Bog. Najgore od svega jest to što ne mogu reći da treba ukinuti škole. Školovanje je potrebno, ali sistem je toliko pokvaren da sotona radi s tobom što god hoće, a oni od kojih tražite zaštitu propali su u grijehu. Sotona vlada politikom, hranom, vodom, zrakom, obrazovanjem, medijima. Želi te što prije odvojiti od Boga i ubiti. Želi te odvesti u pakao. Ja te ne mogu spasiti. Samo bog te može učiniti. Ti se upravo sada nalaziš u paklu. Ako mi ne vjeruješ, pogledaj van kroz prozor. Vidiš li vani anđele i Boga? Naravno da ne vidiš. Vidiš li kako se guraju, svađaju, varaju, kradu? Čuješ li kako psuju? Tamo vani ja ne vidim ništa dobro, ne čujem ništa dobro. Nemoj se pitati zašto Bog sve to dopušta. Nije Bog taj koji krade, laže i ubija. To ste vi. Nije Bog kriv, nego svi vi. Vi ste ti koji ubijaju, pljuju po drugima. Za sve krivite Boga. Neće bog podignuti pištolj i upucati brata ili sestru. To će napraviti čovjek. Sotona nas je sve zaveo. Koju korist imate od cigarete? Samo vas ubija, a vi je i dalje pušite pod izlikom da vas ona smiruje. Govorite da poznajete ljude koji puše dvije ili tri kutije na dan i zdravi su. Tješite se i sami sebi lažete. Znači, po vama, cigarete su zdrave i normalne. Spolni odnosi sa svima normalna su stvar. Važno je imati zaštitu. A što kad bih ti ja rekao da zaštita ne postoji? Da vaša zaštita donosi bolest goru nego AIDS. Bolest koja nastaje u grlu i koju većina liječnika uopće ne poznaje. Možda i znaju, ali, jednostavno, neće nikada reći. Ako bih vam rekao da vas sve potajno drogiraju, proglasili biste me ludim. Ako su Isusa mogli proglasiti krivim i ubiti ga, kako onda neće mene koji nisam dostojan ni spomenuti njegovo ime? Kako onda mene ne bi mogli prikazati ludim? Sotona će dati sve od sebe da zaustavi riječ istine, vjere i ljubavi. Svrha mu je da vas zabavi i da vlada. Da preuzme svijet jednom i zauvijek. No, može se truditi koliko god hoće. Bog će na kraju pobijediti. Ali problem je u tome što ćete svi zajedno sa sotonom umrijeti i biti poslani u vatru, vatru koja nikada ne prestaje gorjeti. Nije ova knjiga napisana zato da donese Bogu konačnu pobjedu, nego zato da vas obrati, odvede k Bogu. Svi ste vi djeca Božja, ali ste toliko zavedeni da sotona ima pravo uzeti vašu dušu. Ne znam smijem li uopće razmišljati o raju. Ja sam slab čovjek koji je više od stotinu puta iznevjerilo i izdalo Boga. Nisam ga dostojan, ali on me drži blizu sebe. Mene? Koji ga je toliko puta ismijavao. U meni je golemi gnjev. Ljut sam na sebe jer ne činim više za brata i sestru. Morao bih deset puta više moliti. Jeste li svjesni da će nas Bog sve kazniti. Mora biti jasno da ovo nisu moje rijeći. Ovo su riječi onoga koji te želi imati blizu sebe. Ali kako da te približi k sebi kad ti psuješ svaki dan, ogovaraš druge, a najgore od svega jest to što ti sebe smatraš boljim od drugih. Tjeraš druge ljude u grijeh. To je neoprostivo. I kad je Isus došao, mi smo ga ubili. Pogledajte samo na internetu koliko je onih koji su činili dobro na zemlji. Svi su redom bili ubijeni. Tebe to, naravno, ne zanima. Tebi je samo sutrašnja utaknica u glavi. Ti samo misliš o sutrašnjem filmu, ispitu, seriji, o onome što obući, jesti, piti, gledati, dirati, učiti. Vi ste toliko izgubljeni u današnjem svijetu. Sotona vas je maknuo od prirode. Vi ne znate kako doći do hrane, vode, struje, grijanja, kuće, odjeće. Što kad vam sve to oduzmu? Kad nestane struje, kad sve trgovine budu zatvorene? Vi ste rob sotone. On vama vlada i vladat će sve dok ne naučite da je Isus jedini put do spasenja. Da je on jedini put koji vodi do Boga. Zato vas molim, ispovjedite se, počnite moliti. Ne napamet izgovarati molitve. Molitva je razgovor s Bogom. Pričajte s Bogom. Recite mu iz dna duše sve ono što vas mući. Čitajte Bibliju i idite na svete mise. Pojavit će se oni koji će reći: Zar ja sad ne smijem izlaziti s prijateljima u grad i popiti dva-tri piva. Budi iskren. Nikad neće biti samo dva-tri piva. Nikad to neće biti samo razgovor. To će biti rasprava koja će se pretvoriti u svađu i tebe nakraju ubiti. Ti i dalje nisi svjestan tko stoji pred tobom. Ako odbaciš zadnje riječi upozorenja, nema ti spasa. Ovo je tvoj posljednji vlak.
Nisam došao biti popularan, slavan, bogat. Došao sam te upozoriti da je tvoj kraj blizu. Molim te, odsrca te molim. Pogledaj uokolo. Zar si toliko slijep? Pogledaj što prave od tebe. Pogledaj se u ogledalu. Imaš osmijeh na licu ili ga tjeraš da ti bude na licu. Ja te ne mogu promijeniti, ne mogu te spasiti. To može napraviti samo Bog. Jedino on ima toliko ljubavi u sebi da ti može sve oprostiti i postavit te pokraj sebe. Nemoj stalno bježati od njega. On te zove, hoće da staneš pokraj njega i jednom zauvijek kažeš „ne“ sotoni. Prestani ogovarati, mrziti, pušiti. Počni opraštati i ljubiti. Sotona te želi uvjeriti da on ne postoji. On te hoće uvjeriti da ni Bog ne postoji zato što želi da ti sebe počneš smatrati bogom. Ako nema Boga i sotone, onda ćeš doista povjerovati da si ti bog i to će biti tvoja propast. Onda više nema oprosta. Nema spasenja.
Uskoro krećemo na put do spasenja. Ja ću se boriti za tebe i Boga. Želim te odvesti njemu. On je jedini pravi izvor ljubavi, izvor koji se nikada neće presušiti. Oprosti ako sam te povrijedio. Ja ti nisam dostojan govoriti. Bog me odabrao jer sam mnoge večeri molio da mi pokaže način, način kako da vama pomognem. Sada sam sretan. Ništa na ovome svijetu ne čini me sretnijim od ovoga što sada radim. Hvala ti, Bože, jer si čuo i ispunio moje molitve. Krenimo sada na prvu stanicu.
Oznake: smisao života, smisao, smisao zivota, što je smisao života
