srijeda, 28.09.2016.
4. STANICA - Bog je važniji od znanja
Idemo dalje. Nastavljamo s našim putovanjem. Slijedi nova riječ, nova priča, priča o bezvrijednom znanju. Priča o ljudima koji posjeduju veliko znanje, a nisu ga uspjeli iskoristiti jer je grijehu dovoljan tek jedan čovjek da bi drugoga ponizio i uvrijedio do krajnjih granica. Kao primjer uzmimo Einsteina i Teslu. Oni su, došavši na zemlju, trebali iskoristiti sve svoje znanje za bolju budućnost. No zbog grijeha svakoga pojedinog čovjeka iskorišten je tek 1 % njihova znanja. Na kraju krajeva, može se reći da su rođeni u krivom vremenu i prostoru kao i svi dobri i pametni ljudi ovoga svijeta koji su htjeli pomoći drugima, koji su htjeli razviti i unaprijediti svijet, koji su imali čista srca, ali su uništeni zajedno sa svojim znanjem i snovima. Zamislite kako bismo danas živjeli da su svi znanstvenici prema kojima su se ljudi sramotno odnosili, da su svi oni uspjeli iskoristiti svoje znanje za dobrobit ljudi, za razvoj tehnologije i slično. Gradovi bi drukčije izgledali, automobili, pa čak i odjeća na ljudima izgledali bi drukčije. Da im je dana poštena šansa u vrijeme mira i ljubavi, oni bi unaprijedili sve do krajnjih granica sa Svemogućim. Možda je i to razlog njihove propale budućnosti. Kao što već rekoh, spriječio ih je grijeh ljudi i okolina u kojoj nisu imali uvjeta za rad. Ti su ljudi uništeni sa svojim vizijama i idejama, kao da su imali pogled u budućnosti u vremenu koje nije bilo spremno za njih. No oni su, možemo reći, odigrali svoju ulogu, unaprijedili su dovoljno da bismo mi sad imali ono što nam je suđeno imati. Nije pošteno. Nisu mogli imati i živjeti normalan život zbog znanja koje su imali. Svejedno, oni bi umrli na isti način jer su njihova imena uveličana toliko da više neće biti zaboravljena. Neki od njih nisu dobili zaslužene nagrade i priznanja koja su zaslužili. Ali čovjek njima i ne može dati nagrade koje su zaslužili. Jedino je važno kakvi su ljudi bili i kako su završili. Ja ne posjedujem njihovo znanje, ali imam jednako vjere kao što su oni imali visoke kvocijente inteligencije. Ja razlikuje mživot od grijeha, a grijeh od samoga čovjeka koji živi zatvorenim očima, a spava i sanja otvorenim očima. Razlučujem vizije i strah koji me lovi te će me jednoga dana uloviti. Strah se nalazi u meni. Strah koji mi ne dopušta da činim ono što moram. Je li tako i njima bilo, jesu li se i oni takvo osjećali, ne znam. Premala su ljudska vjera i ljubav da bi se zajedno spojili i zauvijek uništili grijeh. Pa čak i ja sa svojom vjerom živim s tek poluotvorenim očima jer me strah ulovi i riječi unište. Riječi onih koji ljudi koje gledam svakog dana i grijeh onih koji su mi ga prenijeli bez moga znanja i dopuštenja. Poslije je to dopuštenje sve lakše jer je grijeh nemoguće odbiti. Preslab je čovjek za to. Nažalost, preslab. Uništili su me ljudi koji pokušavaju napraviti jednu od milijun stvari, a to je da znanje, ono pravo znanje o Gospodinu našemu, sakriju i da to postane bezvrijedno u ovome i budućem životu.
Oznake: smisao života, smisao
