Čuo sam priču o dječaku koji je vlakom putovao kući. Uvijek su mu prilazili stariji dječaci i ismijavali te ga pokatkad i izudarali. Dalek je, jako dalek put bio do njegove kuće. Jednog dana nije imao novca za kartu, ali je svejedno ušao u vlak i krenuo. Odjednom mu priđoše stariji dječaci koje on zapravo i nije poznavao, a njima je samo bilo dosadno. Provocirali su ga, smijali mu se, jer nije psovao kad je pričao, jer nije vrijeđao ime nebeskog Oca, nije blatio svoju braću i sestre. Tjerali su ga da psuje Boga, no on nije htio. Fizički su bili jači od njega pa je morao sjediti i trpjeti sve njihove riječi i uvrede. Nakon nekoga vremena vrati se osoba zadužena za provjeru karata te konačno prekine nasilje starijih dječaka, ali, budući da nije znao tko je prvi počeo ni tko je kriv, on sve zajedno oštro kazni te im očita lekciju o tome kako se pristojno ponašati. Na kraju shvati da dječak nema kartu, pa ga na pola puta izbaci te ostavi samoga da pješke ide kući. Ostali su se dječaci smijali te puštali snimke na mobitelu, snimke psovanja i provociranja. Evo mojeg mišljenja o toj priči. Da ja nekoga volim i poštujem, nekoga tko me stalno vrijeđa i ponižava, dovodi me u neprilike, čini me manje vrijednim? Ne, nemoguće, vratit ću mu istom mjerom i gore, pa čak ću, ako treba, i šakama riješiti stvar, možda i nožem. Čuješ li ti ove rijeci, je li to rješenje svega? Naravno da nije. Mržnja stvara mržnju. Jedina prava istina jest ova: blago tebi kada te netko toliko ponižava i vrijeđa, blago tebi ako te poradi Gospodina umanjuju. Vjeruj mi, koliko god nelogično to bilo, ti zapravo samo možeš rasti u Očevim očima. Ti se možeš nazivati djetetom nebeskim jer dokazuješ da ljubiš unatoč svemu, jer ne odustaješ od nebeskog Oca. Drugo je pitanje je li spomenuti dječak trebao ući u vlak bez karte.Naravno da nije jer, vjeruj mi, čim ti riskiraš, čim se dovodiš u napast, ti gubiš jer samo izgubiti možeš. Dobitak ne postoji kada grijeh piše pravila, kada radiš nešto, a znaš da nije ispravno. Osoba koja te ponižava i ta ista osoba kojoj si ti jednako vratio, ako iznenada sutradan umre, što onda? Ništa. Nažalost, pamtit ću dokraja života sva zlodjela i zle riječi koje sam rekao. To je život. Ne, to nije život, to je svijet, a svijet je ono mjesto koje smo mi sami sebi izgradili na ovoj zemlji, ono što nam kaže kako govoriti, kako se oblačiti, kako se ponašati, u koga vjerovati, pa čak i koga je odobreno ubiti. To zapravo ne postoji jer mi nemamo pravo suditi, mi nemamo pravo ubiti.Ali eto svijet i oni koji vladaju njime pišu pravila. Što kad droga bude legalna, kad legalni budu istospolni brakovi, kada bude legalno ljudsko meso, kad bude dostupno najprije samo nekima, a onda svima? Što kad alkohol bude dopušten svima pod krinkom da to nije više alkohol, nego obični sok? Cigarete su već odavno prešle taj prag, a samo ubijaju, samo uzimaju živote. Važno je da država zaradi i u tom je slučaju cigareta dopuštena, ali što više pušite, to više umirete ne samo tjelesno nego i duhovno. To je odavno postala droga, odavno je to samo ovisnost od koje ljekarne zarađuju, od koje liječnici zarađuju, a vi samo umirete. Nalazite primjere onih koji puše, a ne umiru tjelesno. Hajde, pronađite mi onoga koji duhovno nije umro od cigarete. Takav čovjek ne postoji. Ako se ponovno pojavi takva osoba, onda se moram bolje ponašati prema njoj. O tvojem načinu života ovisit će koliko će molitava biti poslano za spas tvoje duše, koliko će ljudi nastaviti živjeti tvojim primjerom. Koliko će svijeća biti zapaljeno na tvojemu grobu, koliko će biti onih kojima je žao što si preminuo. Sve ovisi o tebi, hoćeš li slušati pjesme i sanjariti ili ćeš živjeti uz Oca nebeskoga ili ćeš ipak na samome kraju umrijeti uzalud. Mržnja uzrokuje bol, bol uzrokuje mržnju, istina je skrivena. Zašto? Zato što čovjek zna samo mrziti, zna se samo smijati i osuđivati. Čovjek odavno više nije sposoban ljubiti. Blago onomu koji ljubi a da tu ljubav nije dobio. On će postati izvor ljubavi. Vama je to teško vjerovati jer ste umorni, puni boli i patnje. Stoga ćete lakše psovati nego hvaliti, lakše ćete mrziti nego moliti, lakše ćete osuđivati nego opraštati jer vaše srce ne zna što je prava ljubav. To je poklon od Oca koji smo odavno dobili, a nikada ga nismo otvorili.
Post je objavljen 09.10.2016. u 10:48 sati.