petak, 30.09.2016.
6. STANICA - Izgubljeni brat i sestra
Kada izgubite nešto, shvatite koliko vam je to bilo važno, počnete zaliti što niste više cijenili ono što ste imali. Prepoznata rečenica, ali što vrijedi što je poznata. Mi uporno zaboravljamo na našu obitelj, na naše prijatelje, na naše bližnje.Vjerujte mi, vi ne znate što osjeća drugi čovjek. Pa makar živjeli s njim ili s njom pedeset godina, nećete znati sve. Obitelj je vrijedna, ali i rijetka pojava. Koliko ima vas koji se ne slažete s bratom, koliko ima vas koji niste oprostili sestri, koliko ima vas koji više ne razgovarate s prijateljem, a, kad on ili ona umre, tad će opet u modi biti prva rečenica, opet će biti u top 5 pitanje zašto ne oprostiti. Razmisli, kad bi tražio oprost, koliko je to teško, koliko je to patnje i boli. Ne znam situaciju, ali znam da ne postoji ništa što se ne može oprostiti.Ako ti ne oprostiš, neće ni Otac tebi. Zato pazi, ma koliko god zla čovjek čini, on je i dalje čovjek, on je i dalje dijete Božje. Nemojte zaboraviti da je ljubav najveći izvor snage.Ako nemate brata ili sestru, sigurno imate nekoga koga poznajete cijeli život. Pazite se dana kad vas taj čovjek bude trebao, a vi budete u svojim problemima pa mu ne pomognete. Tog dana ćete izgubiti brata ili sestru. A što je s onima koje susrećemo na ulici? Vidio sam staru ženu koja je upitala moje prijatelje za put, a oni joj nisu niti pokušali pomoći.A ja, u grijehu, samo sam šutio, ali, da budem iskren, uopće nisam ni čuo njezino pitanje. Što pak kada Otac naš ne čuje naša pitanja. Oče, zašto ovo dopuštaš, zašto ja nemam ono, ja sam bolji ili jači, trebao bih imati još toga… E, kad se to dogodi, onda je Otac kao kriv, a, kada sinovi i sestre ne pomažu jedan drugome, što onda? Kažem ti, jadan je onaj koji traži onu stvar koju nije spreman dati, crn je njegov put. Što to znači? To znači da smo mi ludi i izgubljeni jer, kako možemo sada otjerati bližnjega, a onda, kad mi budemo stari, očekivati pomoć? Kako mi možemo očekivati hranu ako je nismo ni psu htjeli baciti? Kako mi možemo očekivati život kada ga nismo dali za bližnjega svoga? Je li sad jasno, događa se to da mi želimo nešto što sami nismo spremni dati. Roditelji, razgovarajte sa svojom djecom. Ako vam kažu da sve je u redu, imaju li šest godina, lažu, imaju li 18, opet ti nešto lažu, imaju li 21, opet lažu, jer one duboke probleme neće nikada izreći. Onda im vi recite: idi na misu ili samo hodi pred oltar i reci Isusu svoje probleme, reci ih Ocu svojemu. Zašto znam da lažu? Zato što svi imaju probleme, pa ih, naravno, imaš i ti. Sjeti se dubokih i teških problema. Nisi li i ti nečiji sin? Nisi li ti nečija kći? Zar ne bi dakle volio da tvoje probleme čuje Otac i da ti pomogne.Ako to budeš držao u sebi, to će te ubiti ili, što može biti gore, da uništiš svojim životom još njih stotinu, a vjeruj mi da hoćeš. Meni je gorko, jednako kao i Ocu, izgubi li život samo jedan ili njih stotinu jer, vjeruj mi, s jednim uvijek odlazi stotinu drugih. Savjetujem ti da svoje probleme ispričaš Ocu, otvori svoje srce, razgovaraj sa svojom djecom i nauči ih da jednog dana i ona čine isto tako kako ne bi bilo ludih i izgubljenih, nego samo vjernih i ljubljenih.
Oznake: smisao života
