utorak, 25.10.2016.
31. STANICA – Što je sreća?
Jedan vrlo moćan i bogat čovjek nikako nije mogao shvatiti što je to sreća. Živio je u današnjemu okrutnom svijetu i morao je sam shvatiti što to znači, koja je definicija sreće. Pročitao je knjiga i knjiga o tome što je sreća, ali mu još uvijek nije bilo jasno. To je kad zajedno živiš s ljudima koji te vole i poštuju, kad, jednostavno, sve ide kako treba i kad uvidiš pravu ljepotu života. To je za njega, jednostavno, bilo neshvatljivo, nikada nije iskusio sreću. Jednom dok je šetao gradom, vidio je siromašnog dječaka kako sjedi na klupi u parku. Bio mu je zanimljiv pa ga je neko vrijeme promatrao. Tako siromašan, o čemu on može razmišljati? Samo se po odjeći moglo vidjeti koliko je siromašan. Ipak on tako velika ugleda nije htio prići dječaku i pitati ga. Dječak je nakon nekoliko minuta počeo plakati. Sad mu je bilo još čudnije o čemu li razmišlja. Dječak primijeti da je čovjeku koji je prošao pokraj njega ispao novčanik pa mu ga je podigao i, baš kad mu ga je i htio vratiti, neka djevojka sa strane vikne: Lopov! Čovjek se okrene i vidi svoj novčanik u dječakovim rukama, približi mu se, zada mu dva teška udarca, baci ga na pod i pljune na njegovo lice. Tada on i djevojka odoše dalje, a dječak je ostao ležati na podu. Kakva nepravda, zamisli se škrtac. Mogao je novčanik ostaviti na podu i poslije samo pokupiti novac, mogao je samo ostati sjediti, ali ne, on mu je pokušao vratiti novčanik pa je dobio nezaslužene batine i još mu je čovjek pljunuo na lice. Toliko nepravde nije zaslužio da mu se ovako sve vrati. Škrtac brzo dođe do dječaka, izvadi bez razmišljanja najljepšu maramu koju je uvijek nosio sa sobom te obriše dječakovo lice, uspravi ga te mu da dovoljno novca za smještaj i hranu. Dječak od stida ne kaza ništa. Nije znao da je starac sve vidio. Mislio je da je, jednostavno, kao pošten čovjek došao i pomogao mu, ali ipak nakraju uspije reći: Hvala Vam. Škrtac ode i odjednom kao bolesno njegovo srce počne kucati sve jaše i jače, kao da gori u plamenu ponosa i ljubavi. Gotovo se uplaši ovoga osjećaja, nikada ga dosada u životu nije iskusio. Oči mu se otvore. Sve je počeo gledati drukčije. Cvijeće, vodu pa čak i ljude, sve je vidio drukčijim očima. Pun zadovoljstva i mira. I konačno shvati: to je sreća, prava sreća. Iskreno se nasmijao i otišao kući kao bolji čovjek, a takav je i zauvijek ostao. Sreća se ne krije samo u tebi nego u svakom bratu i sestri što ih ljubiš i voliš. Ako ljubiš Isusa Krista, tada tvoj život prolazi putem patnje, ali, vjeruj mi, ti to nećes niti primijetiti. Sreća će se nastaniti u tebi, bez novca, bez bogatstva, ti ćeš biti ispunjen unutarnjom srećom. Ljubi i vjeruj i tada ćeš uvijek biti sretan, ali bori se za sve ljude da budu sretni, neka im bude jasno da sreća bez ljubavi i vjere nigdje ne postoji. Samo onaj koji čuva riječi istine u sebi, uvijek će naći sreću i uvijek će je imati.
Oznake: smisao života, isus, bog
