ponedjeljak, 21.11.2016.
54. STANICA – Posebna poruka za tebe
Odmah na početku da ne bude zabune: najjadnije sam biće na ovome svijetu, nisam dostojan Oca svoga, nisam zaslužio živjeti, bližnjega sam svoga otvorenim očima odgurnuo od sebe i, da danas počnem bolovati od strašne bolesti, ne bih bio iznenađen jer nisam dostojan ničega. Zašto vam to govorim? Zar vi doista mislite da ste veći od najvećeg grješnika ovoga svijeta? Koja će ti biti sramota kada on prije vas uđe u raj? Tko vam daje pravo da budete bahati i da loše govorite protiv moga i vašeg Oca. Ne brinite se, čuo sam ja vašu riječ da je najjadniji onaj koji ide na mise, a psuje svaki dan, da je najjadniji onaj koji Crkvi daje puno novca, a okolo uništava obitelji. Nisam ovo trebao niti pisati. Odrekao sam se svoga života zbog ljubavi prema Ocu i vama teškom mukom pišem ove riječi jer znam unaprijed koliko će mi se smijati, koliko će biti malo onih koji će me poslušati, koji će poslušati riječi istine, a istinu cijeli život zaobilazite jer se bojite. Bojite se što će od vas ostati kada vam po istini budu sudili. Oni koji misle da će ući u raj, ti ljudi već sad umiru i idu prema paklu. Kažeš mi: Zašto si se odrekao života? Ja to od tebe nisam tražio. Nisi tražio riječima, ali tvoja duša vrišti od boli, ja je iz dana u dan čujem kako te moli da činiš jedno, a ti uporno radiš drugo. Grijeh te toliko preuzeo da te iznutra skroz uništio. Potrebno je čudo da se spasiš ili možda samo jedna molitva, ona najveća. Pišem da tebi pomognem. Važno je da postoji nešto što je ispravno pa da se svi svađamo oko toga. Ma važno je samo da jerazumiješ i kreneš živjeti. Da ti napokon kreneš na onaj put na kojemu još korak nisi napravio. Onaj koji se smatra najvećim, uvijek će biti najmanji jer u poniznosti tražimo vjeru i ljubav, u skromnosti tražimo pravoga vjernika, a ne u bahatosti, samouvjerenosti i prokletim lažima. Ja sam dijete vjere kao i ti. Ti čitaš riječi koje sam ja napisao, ne čitam ja tvoje. Nije li ti to dovoljno? Svi smo mi djeca vjere, a vi ste oni koji moraju shvaćati istinu. Vjeruj srcu svome dok i njega nisi izgubio i nemoj više vrijeđati svoju vjeru jer ona ne postoji, ne postoji za one koji je smatraju mrtvom kao što će mene i tebe smatrati mrtvim kada umremo, kada nas više ne bude bilo na zemlji. Već sad vidim ljude koji će mi se smijati, koji će me vrijeđati zato što sam odabrao vjeru. Već sad mogu plakati, ali ne za svoj život ili zato što ću umrijeti, nego zbog njihova grijeha i njihove sigurne propasti.
Oznake: što je smisao života, isus krist, bog, vjera, patnja, mrznja, muka, Bolest, bol duše
