petak, 04.11.2016.
41. STANICA – Najslavnija izreka na svijetu
Toliko žrtava uzalud, toliko pokušaja, toliko neuspjelih stvari. U jednome trenu imaš sve, a u drugome opet nemaš ništa.Odrekneš se puno toga i napraviš nešto, a na kraju to ne ispadne onako kako si ti sebi zamišljao. Imao si predmete koji su nosili svoje vrijedne uspomene, no, kaneći ih sačuvati, gubiš već na početku. Jer ti to ne možeš sačuvati. Izgubit ćeš, ostaju samo sjećanja i jaka bol. Žalost. Koliko li ti je tek žao kada ne uspije nešto u što si uložio mnogo vremena i rada, mnogo truda? Odrekneš se mnogočega toliko puta samo da to završiš, a na kraju ništa. Kao da je sve bilo uzalud. Da si uspio to napraviti, drugi bi te hvalili, divili bi ti se. Je li to žalost za izgubljenim predmetom ili uspjehom koji si njime mogao postići? Jesi li spreman za nastavak svoga puta? Teški udarci, a odmora nema. Snovi mi se ruše. Sutrašnji je dan još gori, a ti ga baš očekuješ s tom slutnjom. Strah od neuspjeha, nada u spasenje, izvlačenje posljednjeg korijena zdravog razuma od ovoga svijeta. Znaš vjerojatno i sam koliko ima slavnih izreka na ovome svijetu: ne radi ovo, ne budi ono, misli ovako, onako i tako dalje i izgovarali su ih velikani. No evo izreke kojoj vrijednost nije veća od drugih i nikada neće biti, ali je nijedna ne može poreći. Uzalud ti sve te rečenice i sav tvoj nauk ako ne kreneš djelima stvarati. Jer djelo je ono što čini razliku, djelo nije temelj, ne, pa ni zid ni krov. Jer temelji neće izdržati potres, zidovi neće izdržati vjetrove i tornada, a krov neće izdržati gromove i tuču kada budu po njemu udarali. Ali djelo će biti žrtva koju ti činiš prema drugima, a ta će žrtva katkad biti i bolna, kadšto i vječna. S mukom napisane riječi pune suza. Ozlijeđene oči, ali ruka piše i piše u nadi da ćeš krenuti moliti i izbaciti oružje iz svoje kuće, jer to ti oružje neće pružiti zaštitu, ne, to će te oružje usmrtiti i dokrajčiti, a molitva neće. Sa što više tuge i upornosti budeš molio, to će uslišanije one biti, sa što više radosti i veselja budeš molio, to će one omiljenije biti.A gdje su tvoje molitve? Još uvijek čekaju vlak koji vozi u grad zvan Žalost, jer nikamo drugamo ne mogu poći. One čekaju da ih pošalješ nekamo drugamo i, što ih više pošalješ zajedno sa svojim djelima i žrtvama, to će ti bolje biti, vjeruj mi. Zato sljedeći put, kad se nezgodno udariš, nemoj odmah sve psovati, nego izdrži i napravi svoju žrtvu. Pomozi mami, tati, prijatelju, prijateljici, svomu bližnjemu makar ti se ne dalo i evo tvojeg djela. Pomoli se navečer barem najpoznatiju i najveću molitvu i evo i molitve. I od toga trena tvoj će život postati patnja, ali ne u smislu da patiš, nego da živiš i vjeruješ. Da konačno živiš svoj život.
Još si daleko od prave vjere, ali, ako počneš ljubiti Boga iznad svega, ako barem kreneš malo ljubavi i pažnje pokloniti svojoj vjeri, svojim bližnjima, konačno bi se mogao vratiti na put spasenja. Patnja je, kao što sam već rekao, sastavni dio života i svi mi moramo proći kroz nju, tijekom našeg života mi moramo pobijediti tu patnju, savladati naš strah i dokazati da smo vjerna djeca oca našega. Od toga trenutka mogao bi drukčije gledati čovjeka, a možda i on tebe. Krenuvši možda upravo od tebe, ovaj bi se svijet mogao promijeniti. Ovo nije izlizana riječ, ovo je istina. Krenuvši od tvoga srca, moglo bi se dogoditi da patnja nestane zauvijek. Nemoj misliti jesi li prvi, nego je li tvoj brat uopće na putu, je li tvoja sestra uopće krenula. Ako konačno budeš počeo ljubiti, tad će grijeh nestati i moja i tvoja žrtva napokon će ispuniti svoj cilj. Napokon će dobiti smisla.Ako si nesretan, ako si sam, potraži Isusa Krista i, vjeruj mi, on će te naći. Moli se njemu, iskrenim srcem razgovaraj s njime. Nemoj samo uzalud žaliti jer ćeš tada i uzalud živjeti. Nemoj ni za čime žaliti jer ništa, osim gubitka Isusa krista, vjere i ljubavi, nije vrijedno žaljenja. Mnoge riječi ponavljam jer sam potpuno siguran da je ti ovu knjigu više nećeš čitati cijelu. Ovo mi je jedina prilika ne da te nešto naučim, nego da ti to usadim u tvoje srce i o tvoju pamet. Nešto što naučiš, lako zaboraviš, ali nešto što uđe u tvoje srce i pamet, ostaje zauvijek. Ja ću i dalje pokušavati izgubljeno dijete vratiti na pravi put, makar me ono i dalje vrijeđalo i ponižavalo.
Oznake: smisao zivota, smisao vjere, snaga, nada
