petak, 04.11.2016.
41. STANICA – Najslavnija izreka na svijetu
Toliko žrtava uzalud, toliko pokušaja, toliko neuspjelih stvari. U jednome trenu imaš sve, a u drugome opet nemaš ništa.Odrekneš se puno toga i napraviš nešto, a na kraju to ne ispadne onako kako si ti sebi zamišljao. Imao si predmete koji su nosili svoje vrijedne uspomene, no, kaneći ih sačuvati, gubiš već na početku. Jer ti to ne možeš sačuvati. Izgubit ćeš, ostaju samo sjećanja i jaka bol. Žalost. Koliko li ti je tek žao kada ne uspije nešto u što si uložio mnogo vremena i rada, mnogo truda? Odrekneš se mnogočega toliko puta samo da to završiš, a na kraju ništa. Kao da je sve bilo uzalud. Da si uspio to napraviti, drugi bi te hvalili, divili bi ti se. Je li to žalost za izgubljenim predmetom ili uspjehom koji si njime mogao postići? Jesi li spreman za nastavak svoga puta? Teški udarci, a odmora nema. Snovi mi se ruše. Sutrašnji je dan još gori, a ti ga baš očekuješ s tom slutnjom. Strah od neuspjeha, nada u spasenje, izvlačenje posljednjeg korijena zdravog razuma od ovoga svijeta. Znaš vjerojatno i sam koliko ima slavnih izreka na ovome svijetu: ne radi ovo, ne budi ono, misli ovako, onako i tako dalje i izgovarali su ih velikani. No evo izreke kojoj vrijednost nije veća od drugih i nikada neće biti, ali je nijedna ne može poreći. Uzalud ti sve te rečenice i sav tvoj nauk ako ne kreneš djelima stvarati. Jer djelo je ono što čini razliku, djelo nije temelj, ne, pa ni zid ni krov. Jer temelji neće izdržati potres, zidovi neće izdržati vjetrove i tornada, a krov neće izdržati gromove i tuču kada budu po njemu udarali. Ali djelo će biti žrtva koju ti činiš prema drugima, a ta će žrtva katkad biti i bolna, kadšto i vječna. S mukom napisane riječi pune suza. Ozlijeđene oči, ali ruka piše i piše u nadi da ćeš krenuti moliti i izbaciti oružje iz svoje kuće, jer to ti oružje neće pružiti zaštitu, ne, to će te oružje usmrtiti i dokrajčiti, a molitva neće. Sa što više tuge i upornosti budeš molio, to će uslišanije one biti, sa što više radosti i veselja budeš molio, to će one omiljenije biti.A gdje su tvoje molitve? Još uvijek čekaju vlak koji vozi u grad zvan Žalost, jer nikamo drugamo ne mogu poći. One čekaju da ih pošalješ nekamo drugamo i, što ih više pošalješ zajedno sa svojim djelima i žrtvama, to će ti bolje biti, vjeruj mi. Zato sljedeći put, kad se nezgodno udariš, nemoj odmah sve psovati, nego izdrži i napravi svoju žrtvu. Pomozi mami, tati, prijatelju, prijateljici, svomu bližnjemu makar ti se ne dalo i evo tvojeg djela. Pomoli se navečer barem najpoznatiju i najveću molitvu i evo i molitve. I od toga trena tvoj će život postati patnja, ali ne u smislu da patiš, nego da živiš i vjeruješ. Da konačno živiš svoj život.
Još si daleko od prave vjere, ali, ako počneš ljubiti Boga iznad svega, ako barem kreneš malo ljubavi i pažnje pokloniti svojoj vjeri, svojim bližnjima, konačno bi se mogao vratiti na put spasenja. Patnja je, kao što sam već rekao, sastavni dio života i svi mi moramo proći kroz nju, tijekom našeg života mi moramo pobijediti tu patnju, savladati naš strah i dokazati da smo vjerna djeca oca našega. Od toga trenutka mogao bi drukčije gledati čovjeka, a možda i on tebe. Krenuvši možda upravo od tebe, ovaj bi se svijet mogao promijeniti. Ovo nije izlizana riječ, ovo je istina. Krenuvši od tvoga srca, moglo bi se dogoditi da patnja nestane zauvijek. Nemoj misliti jesi li prvi, nego je li tvoj brat uopće na putu, je li tvoja sestra uopće krenula. Ako konačno budeš počeo ljubiti, tad će grijeh nestati i moja i tvoja žrtva napokon će ispuniti svoj cilj. Napokon će dobiti smisla.Ako si nesretan, ako si sam, potraži Isusa Krista i, vjeruj mi, on će te naći. Moli se njemu, iskrenim srcem razgovaraj s njime. Nemoj samo uzalud žaliti jer ćeš tada i uzalud živjeti. Nemoj ni za čime žaliti jer ništa, osim gubitka Isusa krista, vjere i ljubavi, nije vrijedno žaljenja. Mnoge riječi ponavljam jer sam potpuno siguran da je ti ovu knjigu više nećeš čitati cijelu. Ovo mi je jedina prilika ne da te nešto naučim, nego da ti to usadim u tvoje srce i o tvoju pamet. Nešto što naučiš, lako zaboraviš, ali nešto što uđe u tvoje srce i pamet, ostaje zauvijek. Ja ću i dalje pokušavati izgubljeno dijete vratiti na pravi put, makar me ono i dalje vrijeđalo i ponižavalo.
Oznake: smisao zivota, smisao vjere, snaga, nada
subota, 29.10.2016.
35. STANICA – Dječak koji nije bio bolestan
Bio jednom dječak kojega su svi samo ismijavali i zafrkavali. U školi nije imao mira. Proživio je osam godina pakla. Učitelji se nikada nisu trudili miješati se u njegove probleme. Za sve probleme u razredu, za sve što se dogodilo odmah je krivica pala na njega. Dječak nije imao nikakvih jakih osobina, nije bio posebnog izgleda. Čistu odjeću nije imao, što je bio samo povod većem ismijavanju i odbijanju. Nakon nastave stariji bi ga klinci iz drugih razreda zadirkivali putem kući koji je morao proći pješke. Uzimali bi mu knjige i bacali ih po putu ili čak po njemu. Imao je dug put kući. Kad je došao kući, roditelja nigdje nije bilo. Ne mare oni za njega. U kuhinji je uvijek bilo starog kruha. Kad bi roditelji bili u kući, znao bi se pobuniti na neke stvari i tada bi dobio velike batine i uvijek iste riječi od svoje majke: Smeće jedno, od svega srca žalim što sam te rodila. Da sam te bar bacila u kantu za smeće, tamo kamo i pripadaš. Ti nisi ljudsko biće, nego smeće, smeće. To mu je rekla vlastita majka koju je nevjerojatno, ali istinski od svega srca jako volio, a i oca je volio. Ta ipak mu je bio otac. Nikada ih nije prijavio, nikada nikomu nije pričao o njihovu nemaru prema njemu. Nije se nikada nikomu požalio kako ga maltretiraju i ostavljaju samoga. Zašto? Zbog toga što ih je volio. Eto i takvo biće vlastita majka naziva smećem. Nakon završetka osnovne škole roditelji su mu poginuli na autocesti. Negdje daleko.Nije znao ni gdje će, ni kada će biti sprovod pa i nije mogao doći. Netko bi već očekivao da dijete završi u ludnici, netko bi očekivao da će postati teški ubojica. Ali ne. Ostao je priseban, normalan. Uspio je naći posao kao konobar. Nije imao prijatelja, nije imao roditelje i nitko od cijele rodbine nije htio čuti za njega. No našao je utjehu u alkoholu, cigaretama i drogama. Ništa mu više, osim toga, nije trebalo, i nakon nekoliko godina konačno je pronašao tri prijatelja s kojima je odlazio na tulume svake večeri. Tamo je uživao u alkoholu, cigaretama i, naravno, u velikoj količini droge. Njegovi su prijatelji bili narkomani i psovači, ali on nikada u životu nije psovao. Čudno, nije nikada psovao, pa nije htio ni početi. Konačno je stekao prijatelje i za njega je to bilo novo iskustvo. Danju bi radili, a noću bi sve potrošili na zabavama. No nakon godinu dana dvojica su se teško razboljela i umrla. Razlog je bio jasan: tolika konzumacija droga, alkohola, cigareta. Bilo je samo pitanje vremena. Na zabavi je prišao prijatelju i pitao hoće li zajedno otići na njihov sprovod. Ovaj je to odbio rekavši da ih nikada nije smatrao pravim prijateljima te da ih je jedva poznavao. Nije htio otići. Jesi li ih ti uopće pravo poznavao, upitao ga je. Zapravo nisam, rekao mu je i on odustane od odlaska na njihov sprovod.
Nakon mjesec dana postao je hladna osoba. Sve mu je bilo dodijalo: posao, cigarete, alkohol, droga i djevojke. Sve mu se zgadilo. Dao je otkaz i otišao kući. U međuvremenu se od neizlječive bolesti razbolio njegov prijatelj te su mu doktori rekli da ima još tjedan dana života. Kazali su mu da će umirati u strašnim bolovima koje oni ne mogu spriječiti. On je htio da mu odmah ugase život, no, prema zakonu, nisu mu to mogli dopustiti. Njega nije bilo briga za njegovu bolest koju je dobio, no uplašio se da se i on neće uskoro razboljeti i umrijeti. Možda je već i bio bolestan. Brzo je otišao napraviti pretrage cijelog tijela, obavio je sve moguće preglede. Morao je saznati što je s njegovim zdravljem. Bio je konobar. Vino i pivo je pio kao vodu, u alkoholu je tražio utjehu. Kad je doktor reče mu: Zdravijeg organizma i tijela u životu nisam vidio, imate pluća sportaša i najzdravije srce koje sam ikada pregledavao. On ode. Ne, nemoguće da sam zdrav, kako je to moguće, pomislio je. Pa ja sam nakon miješanja svih tih otrova već trebao biti mrtav. Kako to da pucam od zdravlja. Tek je sada shvatio da se uopće ne osjeća bolesno. Nije se niti mogao sjetiti je li se ikada osjećao bolesnim. Stavio je na kušnju svoje zdravlje, popio razna alkoholna pića. Bio je jako pijan, ali mučnine nije bilo. Nije niti povraćao. Glava ga uopće nije boljela, takve bolove zapravo nikada nije osjećao. Zadnji dan prije prijateljeve smrti odluči ga posjetiti. Kada je stigao, vidio je da spava pa mu vikne ime da ga probudi. Ovaj nije reagirao. On ponovno vikne. Ovaj se konačno probudi i pogleda ga pogledom koji ovaj nikada neće zaboraviti u životu, sve do smrti. Tek sada vidje njegovo blijedo, beživotno lice. Gotovo mrtve oči nisu bile krvave, nego samo bijele iznutra, a pocrnjele izvana. U ustima je gotovo sve bilo raspadnuto. Pogleda ga i upita: Tko si ti? Kloni me se. Pa ja sam tvoj prijatelj, odgovori mu on. Nastala je tišina. Gotovo minuta, a onda je odjednom počeo vrištati. Kao glasan vrisak, ne kao da gori iznutra, bol koja je neopisiva riječima. Potom sklopi oči i ponovno vrisne iz svega glasa. Uletješe doktori i počeše uključivati sprave za oživljavanje. Gotovo je, sad će umrijeti, reče jedan. Molim, zar niste rekli za tjedan dana, rekli ste da će umrijeti za tjedan dana, a to je sutra, rekao je podignutim glasom. Ne, to je danas. Kada ste vi dobili tu informaciju? upita ga jedan od doktora. Ostao je u sobi, vrisak je prestao. Suze su mu izašle iz očiju, a oči pocrnješe do kraja. Ruke su stisle pokrivač i krv mu izađe iz nosa. Umro je od jedne rijetke bolesti nikada viđene. Zna se razlog. Cigarete, alkohol, droga. Sami otrovi.
On izađe van i shvati da je izgubio svu trojicu prijatelja. Svijest mu se vratila i spoznao je istinu, ali ju je odnio sa sobom u grob. Još istog dana srce mu je stalo. Strašan organizam, a samo ti srce odjednom stade. Jadan život, ali istinit jer sebe možemo pronaći u njemu.Nismo li mi oni koji piju i puše misleći da ćemo biti takvi sretnici da se nikada nećemo razboljeti. Vjeruj mi, duša će uvijek patiti. Takve sreće nisi da se ona ne razboli. Razboljet će se svima. Droga nije nikakva iznimka, ne postoje lakše i teže; postoji samo grijeh, a on te ubija, polagano, ali sigurno. Nije psovao, nije griješio u smislu mržnje, nije krao, nije lagao. Samo je patio i patio i onda uživao i uživao pa je doživio strah spoznaje viđen u pogledu svojega prijatelja. Nikada se neće znati što je bilo s organizmom, jesu li se nalazi pomiješali, je li se dogodilo neko čudo koje je zaslužio patnjom i nepsovanjem. Evo formule života: zbroji svoj život pa vidi svoj rezultat. Bol x bol + uživanje + uživanje: sa spoznajom i strahom. Zanima te rezultat: rezultat je beskonačan.
Oznake: smisao zivota, smisao vjere, isus, bog, snaga vjere
srijeda, 19.10.2016.
25. STANICA – Strah od sramote
Koliko sam mnogo proučavao, koliko sam puno vidio, koliko još pitanja imam? Na kraju dana shvatim da ta pitanja nisu važna, ja na njih ne mogu naći odgovor, ali mogu sam sebe zapitati je li ovo uopće važno za mene, moj život i moju vjeru. Strah je opasna stvar. Možemo ga shvatiti kao dobru i lošu stvar. Strah Božji dobra je stvar jer, ako se bojite grijeha, bojite se kazne zbog grijeha. Onda je to dobra stvar. Vjerovali ili ne, to je ljubav. Na taj način pokazujemo da Oca najviše poštujemo, da ga slušamo, da ispunjavamo njegove riječi. No strah može biti koban, strah se može pomiješati s ohološću, škrtošću, zavišću, bludnošću, neumjerenošću u jelu i piću. Mogu vam navesti definiciju, mogu podijeliti strah.Vjerojatno bih mogao ispisati pet stranica, ali to ne želim. Ti moraš shvatiti da onoga trena kad se bojiš, kad si u strahu, upravo tada si na granici između grijeha i sramote. Taj je strah koban. Kad se bojiš, ti pokazuješ nevjeru, pokazuješ Ocu da se ne oslanjaš na njega, nego na grijeh. Evo ti upozorenja: nemoj misliti, ako kažem da se osloniš na Oca, da ti možeš odmah sve svoje prodati i staviti novac na kladionicu i, ako izgubiš, onda okriviš mene i riječi istine. Ovo je istina, ne izazivajte Oca. Što mi vrijedi pisati pravila koja nitko ne slijedi. Sva su pravila u Bibliji, sva ćeš pravila naći u životu Sina Oca našega, ali najlakše ćeš ih naći u svome srcu. Kad se bojiš, kada strah od grijeha uđe u tebe, imaj povjerenja u njega. Reci mu: Oče, nisam dostojan da ti se molim, nisam dostojan Tvoje ljubavi, ali je moje srce slabo i u velikome strahu. Čuvaj me, molim te, od zla, od mene samoga, od moga grijeha, od loših odluka, podari mi vjere i hrabrosti da te mogu ljubiti i da mogu činiti onako kako mi Ti kažeš, jer si Ti ljubav i svjetlo vjere. Obasjaj moj život i put kako bih pronašao put Tvoga Sina i tako stigao do vrata raja. Jošvažnije, podari mi razum, ali i mojemu bratu i mojoj sestri tako da imamo ljubav za našega bližnjega, kako bi nam se mogli pridružiti i kako bismo zajedno mogli krenuti na put spasenja.
Oznake: smisao zivota, smisao vjere, smisao boga
