subota, 29.10.2016.
35. STANICA – Dječak koji nije bio bolestan
Bio jednom dječak kojega su svi samo ismijavali i zafrkavali. U školi nije imao mira. Proživio je osam godina pakla. Učitelji se nikada nisu trudili miješati se u njegove probleme. Za sve probleme u razredu, za sve što se dogodilo odmah je krivica pala na njega. Dječak nije imao nikakvih jakih osobina, nije bio posebnog izgleda. Čistu odjeću nije imao, što je bio samo povod većem ismijavanju i odbijanju. Nakon nastave stariji bi ga klinci iz drugih razreda zadirkivali putem kući koji je morao proći pješke. Uzimali bi mu knjige i bacali ih po putu ili čak po njemu. Imao je dug put kući. Kad je došao kući, roditelja nigdje nije bilo. Ne mare oni za njega. U kuhinji je uvijek bilo starog kruha. Kad bi roditelji bili u kući, znao bi se pobuniti na neke stvari i tada bi dobio velike batine i uvijek iste riječi od svoje majke: Smeće jedno, od svega srca žalim što sam te rodila. Da sam te bar bacila u kantu za smeće, tamo kamo i pripadaš. Ti nisi ljudsko biće, nego smeće, smeće. To mu je rekla vlastita majka koju je nevjerojatno, ali istinski od svega srca jako volio, a i oca je volio. Ta ipak mu je bio otac. Nikada ih nije prijavio, nikada nikomu nije pričao o njihovu nemaru prema njemu. Nije se nikada nikomu požalio kako ga maltretiraju i ostavljaju samoga. Zašto? Zbog toga što ih je volio. Eto i takvo biće vlastita majka naziva smećem. Nakon završetka osnovne škole roditelji su mu poginuli na autocesti. Negdje daleko.Nije znao ni gdje će, ni kada će biti sprovod pa i nije mogao doći. Netko bi već očekivao da dijete završi u ludnici, netko bi očekivao da će postati teški ubojica. Ali ne. Ostao je priseban, normalan. Uspio je naći posao kao konobar. Nije imao prijatelja, nije imao roditelje i nitko od cijele rodbine nije htio čuti za njega. No našao je utjehu u alkoholu, cigaretama i drogama. Ništa mu više, osim toga, nije trebalo, i nakon nekoliko godina konačno je pronašao tri prijatelja s kojima je odlazio na tulume svake večeri. Tamo je uživao u alkoholu, cigaretama i, naravno, u velikoj količini droge. Njegovi su prijatelji bili narkomani i psovači, ali on nikada u životu nije psovao. Čudno, nije nikada psovao, pa nije htio ni početi. Konačno je stekao prijatelje i za njega je to bilo novo iskustvo. Danju bi radili, a noću bi sve potrošili na zabavama. No nakon godinu dana dvojica su se teško razboljela i umrla. Razlog je bio jasan: tolika konzumacija droga, alkohola, cigareta. Bilo je samo pitanje vremena. Na zabavi je prišao prijatelju i pitao hoće li zajedno otići na njihov sprovod. Ovaj je to odbio rekavši da ih nikada nije smatrao pravim prijateljima te da ih je jedva poznavao. Nije htio otići. Jesi li ih ti uopće pravo poznavao, upitao ga je. Zapravo nisam, rekao mu je i on odustane od odlaska na njihov sprovod.
Nakon mjesec dana postao je hladna osoba. Sve mu je bilo dodijalo: posao, cigarete, alkohol, droga i djevojke. Sve mu se zgadilo. Dao je otkaz i otišao kući. U međuvremenu se od neizlječive bolesti razbolio njegov prijatelj te su mu doktori rekli da ima još tjedan dana života. Kazali su mu da će umirati u strašnim bolovima koje oni ne mogu spriječiti. On je htio da mu odmah ugase život, no, prema zakonu, nisu mu to mogli dopustiti. Njega nije bilo briga za njegovu bolest koju je dobio, no uplašio se da se i on neće uskoro razboljeti i umrijeti. Možda je već i bio bolestan. Brzo je otišao napraviti pretrage cijelog tijela, obavio je sve moguće preglede. Morao je saznati što je s njegovim zdravljem. Bio je konobar. Vino i pivo je pio kao vodu, u alkoholu je tražio utjehu. Kad je doktor reče mu: Zdravijeg organizma i tijela u životu nisam vidio, imate pluća sportaša i najzdravije srce koje sam ikada pregledavao. On ode. Ne, nemoguće da sam zdrav, kako je to moguće, pomislio je. Pa ja sam nakon miješanja svih tih otrova već trebao biti mrtav. Kako to da pucam od zdravlja. Tek je sada shvatio da se uopće ne osjeća bolesno. Nije se niti mogao sjetiti je li se ikada osjećao bolesnim. Stavio je na kušnju svoje zdravlje, popio razna alkoholna pića. Bio je jako pijan, ali mučnine nije bilo. Nije niti povraćao. Glava ga uopće nije boljela, takve bolove zapravo nikada nije osjećao. Zadnji dan prije prijateljeve smrti odluči ga posjetiti. Kada je stigao, vidio je da spava pa mu vikne ime da ga probudi. Ovaj nije reagirao. On ponovno vikne. Ovaj se konačno probudi i pogleda ga pogledom koji ovaj nikada neće zaboraviti u životu, sve do smrti. Tek sada vidje njegovo blijedo, beživotno lice. Gotovo mrtve oči nisu bile krvave, nego samo bijele iznutra, a pocrnjele izvana. U ustima je gotovo sve bilo raspadnuto. Pogleda ga i upita: Tko si ti? Kloni me se. Pa ja sam tvoj prijatelj, odgovori mu on. Nastala je tišina. Gotovo minuta, a onda je odjednom počeo vrištati. Kao glasan vrisak, ne kao da gori iznutra, bol koja je neopisiva riječima. Potom sklopi oči i ponovno vrisne iz svega glasa. Uletješe doktori i počeše uključivati sprave za oživljavanje. Gotovo je, sad će umrijeti, reče jedan. Molim, zar niste rekli za tjedan dana, rekli ste da će umrijeti za tjedan dana, a to je sutra, rekao je podignutim glasom. Ne, to je danas. Kada ste vi dobili tu informaciju? upita ga jedan od doktora. Ostao je u sobi, vrisak je prestao. Suze su mu izašle iz očiju, a oči pocrnješe do kraja. Ruke su stisle pokrivač i krv mu izađe iz nosa. Umro je od jedne rijetke bolesti nikada viđene. Zna se razlog. Cigarete, alkohol, droga. Sami otrovi.
On izađe van i shvati da je izgubio svu trojicu prijatelja. Svijest mu se vratila i spoznao je istinu, ali ju je odnio sa sobom u grob. Još istog dana srce mu je stalo. Strašan organizam, a samo ti srce odjednom stade. Jadan život, ali istinit jer sebe možemo pronaći u njemu.Nismo li mi oni koji piju i puše misleći da ćemo biti takvi sretnici da se nikada nećemo razboljeti. Vjeruj mi, duša će uvijek patiti. Takve sreće nisi da se ona ne razboli. Razboljet će se svima. Droga nije nikakva iznimka, ne postoje lakše i teže; postoji samo grijeh, a on te ubija, polagano, ali sigurno. Nije psovao, nije griješio u smislu mržnje, nije krao, nije lagao. Samo je patio i patio i onda uživao i uživao pa je doživio strah spoznaje viđen u pogledu svojega prijatelja. Nikada se neće znati što je bilo s organizmom, jesu li se nalazi pomiješali, je li se dogodilo neko čudo koje je zaslužio patnjom i nepsovanjem. Evo formule života: zbroji svoj život pa vidi svoj rezultat. Bol x bol + uživanje + uživanje: sa spoznajom i strahom. Zanima te rezultat: rezultat je beskonačan.
Oznake: smisao zivota, smisao vjere, isus, bog, snaga vjere
