nedjelja, 06.11.2016.
43. STANICA – U ovome trenu netko pati
Oče, zašto tvoja djeca toliko pate? Tu patnju i bol prenose na svoju djecu i tako sve do zadnjeg. Imaš mnogo problema, svaki dan te netko živcira pa nešto opsuješ. Ali, kad dođe pravi problem, onda sama smrt pokuca na vrata jer se vi radije ubijate nego da se nosite s velikim problemom. Pušenje je problem koji ste vi stvorili. Prije sam mislio da je u redu. Ako je po zakonu da mora valjati. Ali otkad sam primio zrno razuma u svojem srcu, shvatio sam da ljudi od pušenja umiru. Ljudi pate i umiru. Nemojte nikada zapaliti cigaretu. Da je barem ukinu zauvijek. Vi ste izgubljen narod, moraš biti lud da bi zapalio ono što će te ubiti. Nikakve koristi nemaš. Samo te ubiti može, ništa drugo i nemojte misliti da ste vi onaj srećković koji puši dvije kutije na dan pa da će biti zdrav. Snosit ćete posljedice kad-tad. Ja je nikada nisam zapalio i nikada neću. Zašto? Baš zbog tog zrna razuma koje sam primio i koje se proširilo kroz sve žile moga tijela. Želim biti prihvaćen, no istina je da ću služiti Ocu pa makar me se odrekli. Takav je moj put, to promijeniti ne mogu. Moram odživjeti ovaj život. Barem nekako biti primjer drugima. Makar i obolio i umirao od neke bolesti, taj ću poziv morati prihvatiti.
Jako je kasno. Skoro pa će jedan sat. Koliko samo moram pisati, koliko samo moram strpljenja imati kako bi ova knjiga konačno bila napisana, kako bi končano bila završena. Da sam samo veći vjernik, bolji čovjek, ne bih se toliko pitao zašto Očeva djeca pate i umiru. Zašto to više ne prestane? Zašto grijeh vrijedi više nego ljudski život? Grijeh će ubiti život, ali vjera će uništiti grijeh. Tvoja će te vjera spasiti. Evo ti kratka molitva. Izmoli je radi mene i sebe, radi sve djece koja pate, a ne znaju zašto. Patimo jer to dopuštamo, jer ni ja ni ti ništa ne poduzimamo u vezi s tim. Nije Otac taj koji je dopušta. Mi smo ti. Napravi prvi korak u pomaganju onima koji pate i pomoli se za njih: Isuse, spasi sve ljude na ovome svijetu, očuvaj ih od smrti grijeha, ne daj da umiru, nego da ljube. Da žive, ljube i vjeruju da ćes ti doći i prikupiti sve na svijetu jer je voliš i ljubiš, jer ti u njih vjeruješ, makar oni u tebe ne vjerovali. Usadi zrno razuma u njihova srca i u moje srce.
Oznake: hvaljen isus, isus, bog, marija, sveci, sveti josip, vjera, krscani
