Čujem plač djeteta. Po koji put si ga već udario, gurnuo? Ono jadno ne razumije zašto. Nisi ni ti razumio kad su tebe gurali. Kada li će to prestati? Tek tada kad i ti nestaneš. Možda i prije, možda ako konačno vratiš u sebe Očevu ljubav koju si zamijenio velikim grijehom. Ne trošite riječi uzalud, ne trosite dane uzalud. Ne, dan, dan ne postoji, tjedan, mjesec pa ni godine ne postoje. Postoji samo jedno, a to je vaš život koji prolazi. Sate, dane, mjesece, kalendare…, sve su to ljudi izmislili kako bi se snalazili u prostoru i vremenu. Ljudi su zapravo izgubljeni u prostoru i vremenu. Ne postoje metalci, štreberi, reperi, pankeri. Postoje samo ljudi, jedan narod, jedna obitelj, jedan čovjek, jedan Otac, jedan sin Isus Krist. Riječ Isusa Krista. Vi ste razdijelili ljude, napravili podjelu, za vas postoji više vrsta ljudi ili zapravo njihovih osobina, grijeha. Ima onih koji uče i onih koji ne uče. Ima onih koji ne žive, a hodaju jednako kao ti i ja svaki dan. Postavljamo si pitanje čemu živjeti. Osam godina školovanja da ne bi ništa znao o sebi ili svojoj vjeri, da ne bi ništa znao o svojim bližnjima. Vi ste sramota i ako sebe smatrate boljim od svoje braće i sestre, ako se smatrate boljima od većine ljudi. Jer vaša braća i sestre umiru od gladi, a vi bacate hranu u smeće, pijete i trošite vodu koliko želite dok se neki bore za nju svaki dan. Pamti riječi istine: tko malo ima, mnogo cijeni, tko mnogo ima, malo cijeni jer cijena nije ono što ćete platiti, nego vrijednost koju vaše srce ne razumije i grijeh koji razumije. Ima li smisla živjeti izgubljen u prostoru i vremenu? Dan, noć, dan, noć, prolazi život, a mi se stalno krećemo: posao, birtija, kući, posao, birtija, kući ili posao, trgovina, kući, posao, trgovina, kući. Ima li ljudsko tijelo cijenu? Nema jer tko na svoje tijelo stavlja cijenu i sebe smatra vrjednijim od svoga bližnjega, vrjednijim od drugoga čovjeka, taj će gorjeti vatrom grijeha, taj ne samo da neće vidjeti Oca nego neće moći niti govoriti, niti slušati. Gluh i slijep će se gušiti u vodi od vatre. Bit će istodobo paljen i udaran, i tako bez kraja. Strašna je kazna. Umire mi srce od pomisli da je ikada itko zasluži. Otac vas je stvorio i on će vam oduzeti vaše živote. Na kraju krajeva, neće to učiniti on, nego vi sami sebi.
Učinite dakle nešto sa svojim životom, krenite od sebe, napravite nešto što nikada do sada niste pokušali, zavolite ga, počnite ga živjeti. Molite se, idite u Očev dom, okupljalište vjernika. To su pravi nazivi za crkvu, a ne velika građevina sa zvonima unutar. Koliko puta moram objašnjavati što je život, nešto što ste dobili a da niste zaslužili. Samo te Očeva ljubav drži na zemlji, a ne neko čudo ili neki slijed događanja. Proći će i ovaj takozvani dan. Što si učinio s njime? Koliko si grijeha proizveo? Ova je priča našla svoj završetak na drugom planetu, koji svjetlost nikada nije vidio niti će je ikada vidjeti. Proći će svjetlost tvoga života i ugasiti se. Mnogo toga radiš da bi je što prije ugasio. Ubijaš, ismijavaš, ne vjeruješ, pljuješ po vjernicima, ne ljubiš, ne živiš. Nema čovjeka koji tebe razumije ni čovjeka koji će tebi vjerovati kada budeš govorio istinu u omjeru jedan prema petsto jer previše lažeš, a premalo ljubiš. Vidio sam sliku s djecom koja nose košare pune odsječenih glava, a jedno od njih čak je drži u ruci i nosi. Kakva je to zemlja u kojoj čovjek ubije čovjeka a da ne razumije koliki je grijeh počinio. Kad su mala djeca, slatka su, kad krenu u prvi razred, psuju Oca našega sto na sat jer nisu svjesna koliki grijeh čine, koliki grijeh proizvode. Kad sam bio mali, igrao sam igricu na kompjutoru i više puta opsovao Mariju, majku Sina otkupitelja svih nas. Niti sam znao igrati niti sam razumio kakav grijeh činim, nisam bio svjestan svojih riječi i tuge koju sam time izazvao. Ja sam čovjek bez posjeda, ni za slugu me ne možeš uzeti. Imao sam sve, sada nemam ništa. Davno sam rekao ne previše ozbiljno, ali opet istinito: ne mogu ti ljubav dati jer je ni sam nisam primio. Ponižavali su i mene više puta, kako da ti šaljem ljubav šaljem kada se borim sa svojim grijehom onih koji mi zlo nanose. Očiju punih suza pokušavam se naći u ovome svijetu. Imaš li još ljubavi za svoj život, za život svoga bližnjega? Ti imaj ljubavi ili, jednostavno, reci kako je moguće da ovakav čovjek vrijeđa mene ili da govori ljudima kako da žive i u što da vjeruju. Ne znam, ali znam da ćeš jednog dana umrijeti i stajati pred Ocem svojim koji će te poslati tamo gdje svjetlosti nema, gdje ljubavi nema. Molim te kreni moliti, da znate samo koliko je jaka molitva. Molili bi dan i noć. To je kao pjesma, predivan lijek koji nam Bog daje da možemo napokon ozdraviti i uz Isusa Krista spasiti brata i sestru svoju. Molite krunicu, to je pjesma ljubavi i savršenstva. Što je više budete molili lakše će ići i postat će za vas kao zrak koji dišete. Makar probajte, nemate šta izgubiti.
Post je objavljen 15.11.2016. u 22:59 sati.