srijeda, 07.12.2016.
KOJA JE PRAVA LJUBAV? JEDINA ISPRAVNA LJUBAV?
Prava ljubav, jedina za koju se isplati umrijet i patit cijeli zivot je ljubav prema Isusu Kristu. Mislite da postoji prava ljubav na zemlji? Kazem vam ne postoji. Prava ljubav jedino moze biti uzajamna. Njegova je jedina savrsena. Ljubav prema sinu i presvetom Ocu. Duh Sveti neka vam daje snagu da i njega vjecno ljubite i rijecima u sebi cuvate. Pazite se mrznje, ogromna je. Preuzela je sve na zemlji. Kad dodje vrijeme sve sto bude zavedeno mrznjom mora biti uklonjeno. Zato morate oprostiti svima koji su vas povrijedili. Mozete vi biti zaljubljeni u djevojku ali ako ona vas ne voli, nista ne osjeca prema vama. To nije ljubav. Makar joj i rekli svoje osjecaje. Ako ona nista prema vama ne osjeca to jednostavno nije prava ljubav. Naprotiv Isus nad nikada ne ostavlja potpuno same. Ako ga prihvatimo uvijek ce nas voljeti sta god mi ucinili. I dogodit ce se to da ljubav prema njemu nece biti ona prava ali onda cemo mi biti krivi jer smo mi ti koji ga nece voljeti. Zapamti. Nemoj ovo nikada zaboraviti jer je cista istina. Isus te uvijek voli. Pa covjece sjeti se muka njegovih, boli njegove. Zasto, o zasto zemljo draga ti to zaboravljas. Kako pljujes i mrzis Isusa koji je samo zbog tebe, da tebi govorim. Zbog tebe je dosao i umro na krizu. Kad bi osjetio samo sekundu te boli. Umro bi od nje, ne bi je podneo. Postoje oni koji su molili Isusa da prenese svoju bol ali prije toga da im da snage da tu bol nose na sebi. Krvarili su, padali su i njemu zahvaljivali jer znaju sada koliko nas on prevoli. Ljubav prema njemu jedina je ispravna ljubav ovoga svijeta. Njega najvise moramo voljeti jer nitko ne dolazi ocu nego po sinu njegovom Isusu Kristu. Ja molim dragog Boga da po zagovoru i milosdju sina svoga Isusa Krista on ovu rijec ucini tebi pozeljnom, jakom. Da udje u tebe i da ne mozes prestati citati. Da nikad ne zaboravis sve sto procitas. Da se svaki dan sjetis njegove boli i snage koji tu on daje. Zbog svega ovoga napisano. Djecaci znajte da ljubav prema djevojci moze biti prelijepa stvar, djevojke znajte da osjecaji i ljubav prema djecacima moze biti prelijepa. Ali samo ako je obostrana, jedino ako ti zbilja njega volis zbog onoga sto je, ne samo sto ima. Ako nije obostrana ljubav. Ako jedan od vas samo laze i zeli bludnost i uzitke tijela. Onda je to veza osudjena na propast. Ako ste samo privlacni jedno drugom zbog tijela a ne duse, unutarnjih vrijednosti i duha. Ta veza bez Boga i Isusa ce propasti. Zato ti govorim. Odrekni se mrznje jer iz propale ljubavi ce nastati toliki gnjev. Da ces gorjeti od mrznje i tuge i sotona ce te uzeti ksebi. Zavoli tu osobu za ono sto je. Prihvati ju u dobru i zlu ali samo Isusa i Boga ljubi iznad svega. To je zakon, to je istina, to je put do Raja. Neka te dragi Bog blagoslovi i sin Isus vjedno vodi a zagovor presvete majke Marije cuva u svemu sto radis.
Oznake: koja je vjera ispravna, koja je prava ljubav
petak, 28.10.2016.
34. STANICA – Važnost nedeljne mise
Počela je nedjeljna misa. Kao i obično mladih nema puno. Čudno je što ne dolaze, dosadna im je misa, nezanimljiva. Sjediti i slušati svećenika sat vremena, to je svima dosadno. No nije istina da je dosadna. Onaj koji ljubi Boga slušat će njegovu riječ, pjevat će, moliti se, pričestiti se. Nemoj pokušati ljubiti Isusa pa reći pokušao sam. Ne. Ti ga ljubi. Nakon toga sve se mijenja. Saznat ćeš istinu da je on tebe ljubio i ljubi te svaki dan do kraja tvog puta. Jedan svećenik, još vrlo mlad, imao je misu u 7 h. Uvijek je gledao koliko mladih ima pod njegovom misom. Naravno. Nijedna osoba mlađa od 18. U gradu ostaju do 6 h. Ne mogu oni i u grad i na misu ujutro. Bolje im je ostati spavati kod kuće. No već duže vrijeme primjećivao je da dječak od 7 godina dolazi na njegovu misu. Dolazio je na svaku njegovu misu, nijednu od njegova dolaska nije propustio. Svećenik se pitao gdje su mu roditelji, možda oni idu na drugu misu. No u razgovoru sa svećenikom koji je imao misu u devet sati saznao je čudnu stvar. Taj dječak ide i na misu u devet sati. Ide svaki dan na sve mise. Nevjerojatno. Pa da su svi takvi, grijeha ne bi bilo. Ali što je sa školom, s njegovim obvezama, zapitao se svećenik. Sljedeći put na završetku mise pozove dječaka pa ga upita: Zanima me zašto ideš na sve mise svaki dan, gdje su ti roditelji? Oni su mrtvi, odgovori dječak. Stradali su u prometnoj nesreći dok su dolazili po mene, bio sam kod tete i sad kod nje živim i molim se Bogu da opet ožive i budu sa mnom. Svećenik je bio iznenađen. Ne bi nikada pomislio da će dobiti ovakav odgovor. Dječak je išao na mise, dakle znao je za život i uskrsnuće Isusa. Ali kao da je krivo shvatio. Svećenik mu je pokušao objasniti da se oni neće vratiti i da bi on morao nastaviti živjeti svoj život bez njih. Ti nisi sam, ima milijune djece koja nemaju roditelje, milijune njih koji su ostali bez svojih roditelja, ali ovakvog djela, ići na toliko misa kako bi oni oživjeli i opet mogli biti s njime, toga se još nijedno nije sjetilo. Nikada. Dječak je ipak sve porekao. Nije vjerovao u svećenikove riječi. Bio je čvrsto uvjeren da će opet biti s njima. Ljutito je otišao. Svećenik je bio nezadovoljan, nije mogao utjecati na dječaka, nije mu mogao pomoći. Mali je imao vjeru, vjeru, ako bude dolazio na mise, da će mu se roditelji vratiti. Na svojoj misi dječaka više nije vidio. No, nakon tjedan dana saznao je da je dječaka pregazio automobil i da je umro na licu mjesta. Nevjerojatno. Ovakav kraj. Zbilja, sad je bio s njima. Ne, nije bilo samoubojstvo, nego nesreća. Siromašan je bio i ostao. Da nije ni život zaslužio. Kakav je to život, pomislio je svećenik. Odrasti bez oba roditelja, bez prave ljubavi, jer roditeljska se ljubav može zamijeniti, ali ne dokraja. Bol zauvijek ostane u srcu. Toliko je djece bez roditelja, neki su ih odbacili, neki nemarom izgubili, neki zbog grijeha drugih. Glavni razlog i jest grijeh. Drugi ne postoji. Ljudi ih ne žele, ostave ih same na ulici da umru od gladi. Zašto oni ne mogu krenuti na put života u normalnim uvjetima za život? Zašto toliko boli? Kada ih svijet osudi, onda su si kao sami krivi. Kada postanu kradljivci, ubojice, njih se krivi za sve. U zatvor s njime! Ubio je petero ljudi. Čudovište! On, sigurno, ide u pakao. Ipak, i taj je ubojica, vjerovali ili ne, i taj je ubojica nekad bio malo dijete, nitko se neće pitati kako je živio, kako su se drugi odnosili prema njemu, nego gledati samo ono što je nakraju napravio. Ovo nije priča sa sretnim završetkom, ovo nije bajka s izmišljenim likovima. Ovo je realnost života, moga i tvoga. Ovo je upozorenje vjere i ljubavi. život je dragocjen i neuništiv, ali ga je lako izgubiti. Dokle god ne bude promjena, oni će gubiti živote i drugi s njima i tako sve do zadnjega života, vrijednog i dragocjenog. Radije bih umirao cijeli život nego vidio dijete koje ne zna da ga netko neizmjerno ljubi cijeli život. Imaš oca. Sama riječ otac znači nebeski roditelj. A kada konačno stigneš do njega, ugledat ćeš i svoje zemaljske roditelje. Svoju obitelj. Braću i sestre. I krvlju povezane i nepovezane. Nikada nisi bliži ocu nego kad si bolestan, kad trpiš i patiš. Upravo tada moraš vjerovati u zdravlje, ali ne tjelesno, nego duhovno.
Oznake: što je smisao života, tko je bog, koja je vjera ispravna
