utorak, 11.10.2016.
17. STANICA – Kako napraviti savršen svijet
Svijet bi bio savršen kad ne bi bilo novca, a tada ne bi bilo ni zla ni patnje, sve bi tada nestalo. Ili bi ljudi izmislili nešto drugo samo kako bi povrijedili Oca. Kako bismo mi bez novca, to ne možemo zamisliti. Narode, to je samo papir, shvatite to već jednom. Dajte ga maloj djeci i ona će ga vjerojatno poderati. Pametno, zašto ne? Nismo mi ništa pametniji.A mi zbog toga istog papira krademo, lažemo, varamo, ubijamo čovjeka, brata ili sestru, samo zbog papira. Na ovome svijetu novac nam treba da ne budemo gladni, da imamo odjeću, zdravlje. Zdravlje se ipak, kao ni sreća, ne mogu kupiti novcem. Možete pokušati, ali, vjerujte mi, ono što dobijete bit će samo bolno iskustvo. Kada bismo svi imali skromne kuće za sebe i djecu, kada bi postojala samo jedna marka automobila male brzine, kada bi se odjeća proizvodila za sve, od kvalitetnog materijala koji se može lako oprati, kada bi svatko imao svoj vrt i proizvodio svoju hranu, kada bismo u školama učili samo o Bogu i osnovne stvari za život, kada ne bismo toliko proizvoda bacali u smeće, toliko resursa trošili uzalud… Uđite u bilo koju veliku trgovinu i sve što vidite, sve će to propasti, sva hrana, voda, a milijarde će opet gladovati. Vi želite brže, bolje, kvalitetnije, ali zaboravljate da postoje pravila, iz dana u dan zaboravljate na Boga pa počinju svađa, nesporazum, mržnja i nakraju dolazi smrt. Kada bismo se umjesto učenja medicine samo svaki dan Bogu molili da budemo zdravi, vjeruj mi, bolesti ne bi bilo. Kada bi droge, alkohol, cigarete zauvijek nestali, kada bi ljudi samo odabrali Gospodina i poštovali njegovu riječ, tada bi ovaj svijet bio savršen. Vi ćete poreći ove moje riječi, vi ćete reći da nisu istinite. A upravo zbog te nevjere vi ćete reći: živi dakle bez novca ako možeš, imaj obitelj i othrani je bez novca. Ponavljam, nema u ovome moje osobne koristi; ako lažem, gorjet ću u paklu, ali ovo do tebe nikada neće doći. Ako do tebe stigne ova riječ, onda budi siguran, Otac se osobno pobrinuo za to. Prije sam rekao da ćete poreći moje riječi. Jeste li odmah reagirali, jeste li odmah rekli da lažem? Koliko sumnje ima u vama, dvostruko toliko grijeha ima u vama. Najgora i najgluplja stvar na ovome svijetu jest rat u kojemu ljudi uzalud umiru. Ljudi izgube ljubav i život, a onda neki zaključe kako bi opet trebalo biti rata. Pa hajdemo opet. Ako jednom nije bilo dosta, vjeruj mi, nikada neće biti dosta. Game over. Kraj svijeta. Sami sebe ćete uništiti. Polagano to već radite a da i niste svjesni. Toliko se hrane baca, toliko se životinja ubija, toliko se odjeće baca, toliko se vode troši, milijun marki, milijun vrsta robe. Novac je stvoren da pravi siromašne i bogate. A da konačno nestane novca, možete li zamisliti svijet u kojemu vladaju mir i ljubav. Ne pričam o raju, nego o našoj zemlji, o našemu zemaljskom životu. Resursi su potrošeni, okoliš je zagađen, tvoja braća i sestre umiru uzalud. Možeš se praviti da njih nema, možeš proći pokraj njih kao da ih nisi vidio, ali, vjeruj mi, kako ti sada napraviš, tako će biti i na tvome suđenju; neće te niti pogledati, nego će te poslati u pakao. On postoji, ne budi lud. On postoji. I tvoje ime pripada njemu, tvoj život odlazi knjemu, k vatri mržnje i grijeha. Ljubav će im pomoći, neće ih novac spasiti. Novac može pomoći samo na dan-dva, ali spasiti ih može samo tvoja ljubav, ništa više, ništa manje.
Oznake: rat, svijet, vjera, isus, bog, marija, smisao zivota
