PAJALIĆ, Jasenka, novinarka i urednica u Obrazovnom i dječjem programu Hrvatskoga radija, urednica emisija Mali radio vjeronauk i Znanjem do zdravlja, profesorica hrvatskoga jezika i komparativne književnosti, aktivna vjernica laikinja (Zagreb, 23. 11. 1952.)

Odrastanje. Njezini su roditelji Mirjana, djevojački Rončević, i pokojni Milan Pocrnić. Iako su oboje porijeklom iz Like, iz perušićkoga kraja, upoznali su se u Slavoniji, kraj Donjeg Miholjca, gdje je majčina obitelj imala veliku pustaru „Vereš Majur“. Majka je u Vukovaru prije 2. svjetskog rata izučila „damenšnajderaj“, a tijekom rata živjela je s roditeljima na pustari. Otac je kod „Hrvatskoga radiše“ u Zagrebu izučio za majstora stolara. Vjenčali su se na Svijećnicu 1946. godine u Zagrebu. Iako oboje potječu iz obitelji s mnogo djece, dugo nisu mogli imati svoje dijete. Jasenka je rođena nakon što joj se majka zavjetovala u svetištu Majke Božje Trsatske na Trsatu. Ostala je kći jedinica. Otac joj više nije živ, umro je 1998. godine. A majka joj je živa. Srčana je bolesnica i smještena je u Domu umirovljenika Maksimir gdje je našla svoj drugi dom i doživjela mnoge lijepe trenutke. Iako Jasenka nema braće ni sestara, ima mnogo rođaka, svoje sestrične i bratiće, i s mamine i tatine strane. Jako su povezani, vole se i njeguju dobre obiteljske odnose. Djetinjstvo joj je bilo radosno i zeleno. Sve livade, potoci, ptice i cvijeće koji su okruživali njihovu kuću i dvorište bili su Jasenkini. I danas bez zelenila ne zna živjeti. Njena se ulica zvala Svetošimunska, što svojedobno nije bilo primjereno, pa su je poneki državni službenici u šali znali zvati „drugarica Šimunska“. Kuća im je bila smještena uz istočnu stranu Maksimirske šume. Taj je dio grada tada bio prilično nenaseljen, pa Jasenka nije imala društva za igru. Zato je stalno izmišljala neke svoje igre. Mama joj je, kaže, znala reći da je samo budali dosadno i to je zapamtila za cijeli život.

Kada je imala četiri godine producenti iz Jadran-filma angažirali su je, kao dijete koje se lijepo izražavalo, za ulogu pastirice u filmu „Opsada“. Tada je dobila svoj prvi honorar, no više od toga značila joj je mala tkana torbica koju su joj darovali.

Iz vjerskoga života. Krštena je u župnoj crkvi sv. Jeronima u Maksimiru. Kuma joj je bila Vukovarka Katarina Bošnjaković, udana Grgoković. Brinula se za Jasenku i bila je prva koja ju je usmjerila prema molitvi, vjeri i Bogu. Uvijek ju je poticala i bila joj veliki autoritet. Više se, kaže, bojala nje, nego ispovijedi kod župnika Blaževića u crkvi sv. Jeronima. U župu je rado išla i na vjeronauk jer je tamo bilo puno djece pa su se znali dugo igrati i ljuljati u župnom dvorištu. Pokraj njezine osnovne škole bila je crkva Kraljice svete krunice u kojoj djeluju oci dominikanci, i u koju je išlo mnogo njenih prijatelja iz škole, pa je išla i ona. Znali su i zaigrati ping-pong, organizirati maškare i neke druge lijepe sadržaje.

U župi sv. Jeronima kasnije joj je, nakon 2. vatikanskog koncila, vjeroučitelj bio dr. Josip Ladika. Ti su joj vjeronauci, ističe, bili nešto posebno i ostavili su dubok trag u njenom životu. Jasenka naglašava da njezin život bez dr. Ladike ne bi bio ovaj život. On joj je produbio vjeru, a uz njega je stekla i mnoge prijatelje s kojima je i danas povezana. U to je doba, sjeća se Jasenka, bilo popularno ići i na misu u crkvu sv. Katarine subotom navečer ili nedjeljom u crkvu Ranjenog Isusa ispod nebodera na Trgu bana Jelačića. Bila su to mjesta na kojima su se okupljali mladi katolici pa im se znala pridružiti i ona.

Obrazovanje. Išla je u Osnovnu školu Antuna Gustava Matoša koja je bila smještena odmah uz Dinamov stadion u Maksimiru. Veliki dio nastave tjelesnog zato je imala na stadionu, a s prozora učionica često su gledali utakmice. Zatim je pošla u II. gimnaziju u Križanićevoj ulici, u prirodoslovno-matematički smjer. Oduvijek je bila odlična učenica. Bila je znatiželjna i voljela je učiti. Privlačile su je prirodne znanosti, željela je otkrivati svijet, uzor joj je bila Marria Curri. No, jako je voljela i kazalište i puno je čitala. Kada je došlo vrijeme upisa na fakultet, upisala je kemiju na PMF-u kao prvi studij, a paralelno je upisala hrvatski jezik i komparativnu književnost. Na kraju su prevagnule komunikacija i društvene znanosti. Danas joj se čini da je to bila dobra odluka.

Posao. Na Hrvatski radio došla je 1974. godine kao suradnica u Obrazovnom i dječjem programu. Također je kao novinarka surađivala u Školskoj knjizi u časopisu „Modra lasta“ i u još nekim drugim časopisima.

Njezino prvo radno mjesto bilo je u časopisu „Modra lasta“ 1979. i 1980. godine. Od 1980. zaposlena je na Hrvatskom radiju u Obrazovnom i dječjem programu u kojem je i danas. Godinama je bila urednica Programa za djecu.

Sudjelovala je u mnogo različitih emisija. Godine 1991. godine kao dio Ratne radio-škole pokrenula je emisiju Mali radio vjeronauk koja se emitira i danas. Prvi radijski vjeroučitelj, njezin stalni suradnik, bio je sada pokojni don Luka Depolo, urednik dječjega mjesečnog lista „MAK“ - Mali koncil. U to je vrijeme on iz nedjelje u nedjelju pričao i „Priču za laku noć“ Hrvatskoga radija. Jasenka je pripremala i uređivala mnoge emisije: Kompas, Uho, Ulice i trgovi, Našoj djeci u inozemstvu, Ratna radio-škola, Božićni radio-kviz, Uskrsni radio-kviz, Priča za laku noć, Zagrli svijet, Hvaljen Isus i Marija, Obrazovni ponedjeljak, Putujemo Hrvatskom, Susreti i portreti, Put pod noge, Znanjem do zdravlja.

Zbog posla često putuje pa je imala prilike susresti divne ljude, upoznati druge zemlje i kulture. Posebice se rado sjeća nagradnih putovanja s „Tribusom“ i don Lukom Depolom te nagradnih putovanja s pobjednicima vjeronaučnih olimpijada.

Obitelj. Iako jako voli djecu i obiteljski način života, Jasenka žali što nema svoju obitelj. Ili je, kaže, možda ima u svojem srcu. Bila je u braku koji nije uspio. Imala je prekrasnu djevojčicu, jako su se voljele i bile su sretne. No malena se razboljela i Gospodin ju je pozvao k sebi. Danas je Jasenkina kći Natalia među anđelima, a Jasenka mora živjeti bez nje. Jako joj nedostaje i boli je to što joj kćeri nema, no zahvalna je Gospodinu za svaki trenutak koji su provele zajedno, za njihovih 9 i pol godina. Natalia je Jasenkino najveće blago.

Laički angažman u Crkvi. Pripada zagrebačkoj župi Majke Božje Lurdske kojoj se posebno utječe. U najtežim trenucima, tijekom hodočašća u Lurd, osjetila je njezinu pomoć i zaštitu, i vjeruje da ju je ona spasila. Nedjeljom rado odlazi na misu i kod sv. Franje Asiškoga na Kaptol. Tamo se okuplja mnogo njenih prijatelja. Jasenkin angažman u Crkvi vezan je upravo uz prijatelje, pa ga naziva i "prijateljskim pastoralom". Pomažu jedni drugima na razne načine, a na njihovim kavicama nakon nedjeljne mise nastale su i mnoge ideje za emisiju Mali radio vjeronauk. Tamo je Jasenka doznala da "Anđeosko srce" pomaže djeci u Beninu i želi izgraditi sirotište za djevojčice, da je fra Darko napisao novu knjigu, da je prijatelj Stjepan otkrio još neke zanimljivosti o životu Side Košutić i slično.

Osobno. Ne zna što bi bez svojih prijatelja. Iako često nemaju dovoljno vremena za druženje, zaključuje kako je lijepo znati da su negdje blizu, da postoje. Voli šetati i voli svoju cvjetnu gredicu u vrtu. Plavo kao more, zeleno kao smrča, ljubičasto kao lavanda..., boje su na kojima se odmara njezina duša kada je umorna. Voli i dobru glazbu, s godinama sve više klasičnu.

Autor: Tanja Baran

Izvor: Laudato.hr