„Za molitvu Očenaša potrebno je biti u miru s braćom“, rekao je tijekom mise u kući sv. Marte papa Franjo. Papa je istaknuo kako vjerujemo u Boga koji nam je izuzetno blizu i koji nije anoniman, to nije „kozmički Bog“. Svetoj misi prisustvovali su suradnici Kongregacije za odgoj te suradnici Vatikanskih muzeja, a koncelebrirao je kardinal Zenon Grocholewski.

„Molitva nije magija, već prepuštanje Očevom zagrljaju. Molitva Očenaša je središte današnjeg evanđelja, Isusove pouke i današnje papine homilije (Matej 6,7-15). Isus nam savjetuje da u molitvi ne rasipamo riječi, ne stvaramo buku, buku svjetovnosti, buku taštine“, ističe Papa te upozorava kako molitva nije magija niti se njome izvodi nešto magično.

„Neki idu kod vračeva koji nad ljudima izgovaraju mnoštvo riječi kako bi ih ozdravili. I to je poganstvo. Isus nas pak uči da k Njemu ne dolazimo s puno riječi, jer On zna sve. Prva je riječ u molitvi „Oče“, ona je ključ molitve. Bez izgovaranja ove riječi, bez osluškivanja ove riječi ne može se moliti“, istaknuo je papa.

„Komu se molim? Svemogućem Bogu? Predaleko je. Ne osjećam ga. Ni Isus ga nije osjećao. Komu se molim? Kozmičkom Bogu? To je danas uobičajeno, zar ne? … moliti se nekom 'kozmičkom Bogu'. Ova naša površna (light) kultura nam donosi taj politeistički pristup molitvi… Ali ti se moraš moliti Ocu! Otac je snažna riječ. Moraš se moliti onome tko te rodio, tko je tebi osobno dao život. Ne 'svima': kad govoriš 'svima' upadaš u anonimnost. Tebi. Meni. Moliti se treba onome tko prati tvoj životni put, poznaje cijeli tvoj život i zna sve o tebi. Sve ono što je dobro, i ono što nije baš dobro. On zna sve. Ako ne započinjemo svoju molitvu s ovom riječi, izgovarajući je ne samo usnama već ponajprije srcem, ne molimo kršćanski“.

„'Oče', to je snažna riječ, riječ koja otvara vrata“. U trenutku žrtve, rekao je Papa, Izak primjećuje da nešto nije u redu, jer „nedostaje janje“, no Izak se pouzdaje u svojeg oca, i „svoju brigu polaže u očevo srce“. 'Oče', to je ona ista riječ koju je izgovorio i „onaj sin“ koje je otišao sa svojim dijelom baštine, u trenu kad se htio vratiti kući. A otac, „vidjevši ga iz daljine, potrča prema njemu“, te mu se baca oko vrata, „padajući na njega od ljubavi“. „Oče, griješio sam“: to je ključ svake molitve, rekao je Papa, „osjećati se ljubljenim od Oca“.

„Imamo Oca. On nam je jako, jako blizu. I grli nas… Sve naše brige… prepustimo ih Ocu: On zna što nam je potrebno. Ali Oče…što? Oče moj? Ne, već: Oče naš! Jer ja nisam sin jedinac, nitko od nas to nije. Ako ne mogu postati brat, teško ću postati sin ovog Oca, naime On je otac – svih. Moj, svakako, ali i Otac drugih… Otac moje braće. Zato, ako nisam u miru s braćom, ne mogu Njemu reći 'Oče'.

Sad je jasno zašto je Isus nakon pouke o Očenašu rekao da Otac neće oprostiti naše krivnje ako mi ne opraštamo drugima. „Teško je opraštati drugima, doista teško, jer u sebi ponekad ne možemo nešto prežaliti“. Mislimo kako ćemo odgađanjem oprosta uzvratiti 'uslugu' onima koji nam nisu učinili dobro.

„Ali ne, ne može se moliti s neprijateljem u srcu, s braćom i neprijateljima u srcu – nije moguće moliti. Ovo je uistinu teško, da – teško, nimalo lako. Neki će reći: 'Ja ne mogu reći 'Oče' u molitvi, jednostavno mi ne ide ta riječ'. Shvaćam tu teškoću. Drugi će reći: 'Ne mogu reći 'naš' jer ovaj mi je napravio ovo, onaj ono…' Ali ne ide to tako! Neki kažu: 'Neke ljude bi čovjek najradije poslao u pakao, zbog onog što su učinili.' Istina, to nije lako. No Isus nam je obećao Svetog Duha, on nas uči iznutra, iz srca, kako reći 'Oče' i kako reći 'naš'. Molimo danas Duha Svetoga da nas nauči tu riječ 'Oče', da nam pomogne da izgovorimo 'naš' pomirujući se sa svim svojim neprijateljima“.

Izvor: it.radiovaticana.va
Prevela i prilagodila: Anđela Jeličić

Izvor: Laudato.hr