Snimajući dokumentarne filmove i na taj način bilježeći hrvatsku povijest prožetu vjerom i ljubavlju, nagrađivana i istaknuta HTV-ova novinarka i urednica Ljiljana Bunjevac Filipović u razgovoru za Laudato.hr otkrila je ljepotu svoga posla. Kao novinarka i urednica Hrvatske televizije u dokumentarnom programu Bunjevac Filipović radi punih 12 godina, a javnosti je poznata kao urednica u informativnom programu od 1990. do 2000. godine.

Što o vjeri i snimanjima dokumentaraca kaže naša sugovornica Ljiljana Bunjevac Filipović, pročitajte u razgovoru.

Snimili ste film „Manji brat - fra Bonaventura Duda“. Kako ste doživjeli fra Dudu?

Riječ je o drugom filmu u ciklusu svećenika koji su dotakli moj život, prvi sam snimila o fra Zvjezdanu Liniću koji mi je rekao da ne mogu nikako zaobići fra Bonaventuru Dudu i tako je pala ideja o snimanju filma o fra Dudi. Nakon suradnje s njime, oduševljena sam, smatram ga živim svecem. Snimati dokumentarni film o fra Bonaventuri Dudi, živoj stijeni Crkve u Hrvatskoj, bilo je jedno izvrsno iskustvo. Njegov je život toliko kompleksan, da film proleti pred očima. Njegovo životno iskustvo svećenika, bibličara, zamislite čak i glazbenika, jednostavno je veoma živopisno i nadahnjujuće, a istovremeno toliko je skroman i predan Bogu, da je film prekrasan.

Autorica ste filma „Međugorje – Evo ti Majke“. Koje je reakcije ovaj dokumentarac izazvao?

Dokumentarac govori o vjerskom fenomenu i tajnama Međugorja koje već punih trideset godina privlači brojne hodočasnike. Sretna sam što je Hrvatska televizija prodala prava na prikazivanje dokumentarnog filma Međugorje - Evo ti Majke talijanskoj radio televizijskoj kući RAI.

Ugodno sam iznenađena i to je veliko priznanje za mene osobno i za HRT, tim više što je poznato da brojne talijanske televizije posjećuju Međugorje te tamo često snimaju reportaže i filmove. Njihov interes pokazuje da je film uistinu zanimljiv ne samo za gledatelje u Hrvatskoj nego i puno šire.

Ovaj film je na prošlogodišnjem, trećem Festivalu hrvatskih vjerskih dokumentarnih filmova održanom u trsatskom svetištu, osvojio Grand Prix u konkurenciji 12 filmova različitih žanrova, zbog čega sam također sretna.

Na HTV-u je nedavno prikazan i Vaš film „Ljubavnici i luđaci“. Koja je važnost toga filma?

Mene već dugo okupiraju teme hrvatske povijesti i hrvatske emigracije. Filmska priča donosi zašto su Zvonko Bušić-Taik, njegova supruga, Amerikanka Julienne Eden Bušić i još trojica Hrvata - Frane Pešut, Slobodan Vlašić i Petar Matanić, 10. rujna 1976. oteli američki putnički zrakoplov Boeing 727 na letu od New Yorka do Chicaga, što su time željeli postići, zašto su se upustili u tako drastičnu akciju, kako su se nosili s dugogodišnjim kaznama i životom u najtežim američkim zatvorima, ali i o tome koja je tajna njihove ljubavi kad su tijekom 32 godine potpune fizičke razdvojenosti ostali odani jedan drugome. Naime, upravo ova ljubavna priča je nešto novo i drugačije od onog što su drugi očekivali o čemu ovaj dokumentarac govori.

Kojim se vrijednostima vodite u životu?

Kroz život me vode temeljne ljudske vrijednosti, a među njima, parafrazirat ću, ne činite drugima ono što ne želite da vama drugi čine. Čovjek mora imati otvoreno srce za druge i za život. Trudim se živjeti prema Božjim načelima.

Podržavate li građansku inicijativu „U ime obitelji“?

Radosna sam zbog ove inicijative koja je pokazala da su Hrvati za očuvanje istinskih obiteljskih vrijednosti, ali s druge strane začudilo me što se moramo boriti za brak između žene i muškarca koji je tako prirodan i normalan.

Napisao :Marija Pandžić

Izvor: Laudato.hr