Na blagdan Tijelova trojica prijatelja iz Zagreba - Romano Posavec, Josip Varga i Stjepan Kajba biciklima su krenuli na „hodočašće“ u Međugorje. Prije puta otišli su u crkvu sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu. Nakon svete mise primili su blagoslov od svećenika i krenuli ka Međugorju. 04. 06. U popodnevnim satima doputovali su u Međugorje.

Za početak, možete li se predstaviti našim čitateljima?

„Mi smo tri prijatelja iz Zagreba. Ne dolazimo iz neke određene molitvene zajednice, mi smo jednostavno zajednica prijatelja koje okuplja druženje, odlasci na svetu misu i molitva. Kada smo u početku planirali ovo hodočašće bilo je puno više naših prijatelja koji su bili sigurni da idu, ali kako se bližio blagdan Tijelova i naš polazak, brojka se smanjivala, tako da smo ostali nas trojica. Tijekom svih ovih dana naši prijatelji su nas zvali i jako im je krivo što nisu krenuli s nama na jedno prekrasno hodočašće“, kazali su nam ovi dečki koji su bili jako vedri, puni duha i nisu izgledali nimalo umorno.


Kako je došla ideja za biciklističko hodočašće u Međugorje?

„Ja sam više puta hodočastio u Međugorje sa svojom obitelji. Jedne prilike na Brdu ukazanja osjetio sam Gospin poziv da moram napraviti još nešto više. Tako sam prošle godine dobio ideju za pješačkim hodočašćem u Međugorje. Tim pješačkim hodočašćem želio sam zahvaliti Bogu i Gospi na mojoj obitelji koju su mi darovali. Na put sam krenuo 1. lipnja 2012.i stigao 13. lipnja na svetog Antu. Na tom putu bilo je jako puno kušnji i poteškoća ali me molitva gurala naprijed i dovela do Međugorja. Naravno na tom putu je bilo i čudesnih stvari od Boga kojim mi je samo pokazao koliko nas ljubi koliko nam želi biti prijatelj. Svojim prijateljima sam pričao o svome hodočašću pa smo tako došli na ideju za ovaj put, malo drugačiji zbog bicikala ali jednako lijep i zanimljiv“, kazao nam je Romano.

Kako je prošao vaš put?

„Naš put počeo je svetom misom na Svetom Duhu gdje smo primili blagoslov od svećenika i krenuli na naše hodočašće. Do večeri smo stigli do Grabovice gdje smo i prenoćili. Ljudi koji su nam izašli u susret bili su divni i jako im se zahvaljujemo. Drugi dan stigli smo do Gračaca. Najljepši trenutak našeg puta dogodio se u Udbini u crkvi Hrvatskih mučenika, gdje smo osjetili veliku snagu Duha Svetoga. Treći dan naša postaja bila je Sinj, i tu se dogodilo nešto također posebno. Naime, kako nas je putem pratila kiša govorili smo kako će nam Gospa Sinjska darovati sunce kada stignemo tamo. I to se uistinu dogodilo. Bili smo okupani suncem i zahvaljujemo Majci Božjoj na tome. I na samome kraju "pala" je i dionica Sinj - Međugorje. U Ljubuškom nas je dočekao jedan prijatelj koji nam je našao smještaj u Međugorju. Po dolasku u Međugorje nismo se odmah odmarali nego smo krenuli na Križevac jer smo se tako zavjetovali da je Križevac posljednja postaja“, dodao je Stjepan.

Što za vas znači Međugorje?

„Međugorje je jedna oaza mira i oaza ljubavi. Tu nam dragi Bog i Gospa pokazuju koliko nas vole, koliko nas žele u svojoj blizini i koliko nam žele biti prijatelji. Ovdje je zaista prekrasno. Sve ljude koje sretneš, svi su samo s osmjehom na licu i svi su prijateljski raspoloženi. Tu dolazimo skupiti snagu, "napuniti baterije" i puni Duha se vratiti doma. Naša svjedočanstva iz Međugorja koja pričamo ljudima potiču ih na dobro. Uz nas počinju ići na svetu misu, moliti se i biti bolji. Ako samo jednu osobu potakne i promijeni naše svjedočanstvo to je veliki uspjeh. Poslije hodočašća vidiš kako stvari idu nabolje i puno se lijepoga dogodi.“

Kada slijedi povratak u Zagreb?

„Povratak u Zagreb je sutra u večernjim satima. Sutra po nas dolazi naš veliki prijatelj. Prvo ćemo s njim otići na Križevac gdje ćemo provesti vrijeme u molitvi i pjesmi uz gitaru. Nakon toga slijedi večernji sveti program u crkvi sv. Jakova u Međugorju, koji završava nečim posebnim a to je Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.“

Za kraj što možete poručiti svim našim čitateljima te svima onima koji pomišljaju krenuti na ovakva hodočašća?

„Možemo im poručiti da krenu na ovakva hodočašća jer ona su jedan pravi "filter", jedno pravo pročišćenje čovjeka koje ga čini čistim i jakim“, dodao je na kraju Josip.

Momci su nam na samom kraju obećali da će u isto vrijeme doći i iduće godine ali u puno većem broju i da ćemo imati više vremena za razgovor i druženje. Mi im od srca želimo sve najbolje, divimo se njihovoj snazi i vedrini i čekamo ih i iduće godine u našem i njihovom Međugorju.

Izvor: www.medjugorje-info.com