Sestra Veronika, redovnica klauzurnog reda klarisa, obilježila 50. obljetnicu polaganja svečanih zavjeta

"Najveća mi je želja da u životu ispunim ono što sam Bogu obećala..."

Sestra Veronika Ivančić, redovnica klauzurnog reda klarisa jučer je u požeškom samostanu obilježila 50. obljetnicu polaganja svečanih zavjeta. Svi koji bolje poznaju ovu 78-godišnju klarisu reći će da je jedinstvena, prenosi Večernji list.

– Kako god zna držati krunicu, časoslov i sklopljene ruke, isto tako jednako uspješno barata kistom za bojanje, čekićem, motikom, tačkama i drugim alatima.

Čudio sam se tome, a onda su mi druge sestre počele nabrajati što je popravila, napravila ili obnovila. Ali ona je isto tako uspješna i s iglom i koncem, heklaricom. Bog je u tako malu posudu stavio toliko bogatstvo. Hvala vam s. Veronika što znate Božje darove prenositi drugima i služiti zajednici – kazao je preč. Nikola Jušić, koji je predvodio obljetničko slavlje.

Rođena u Hercegovini, u malom selu Grabovica pokraj Buškog jezera, Iva Ivančić koja je poslije uzela redovničko ime Veronika odmalena je željela postati časna sestra. Iako klarise nije vidjela nikada u životu sve do dolaska u samostan, svoju je želju ostvarila u 24. godini.

– Kada sam se rodila, tata je već imao 53 godine. Mama mi je umrla dok sam bila mala pa se o kućanstvu brinula starija sestra. U tim poratnim godinama nismo imali ni župnika, a kada je on došao, njemu sam rekla za svoju želju.

On mi je nudio nekoliko samostana u koje bih mogla poći, ali tek kada je spomenuo klarise, rekla sam da bih htjela tamo poći iako o njima nisam mnogo znala – kaže s. Veronika koja je prije odlaska u samostan u Samobor 1960. godine tati i bratu pomagala u izgradnji obiteljske kuće.

Upravo to iskustvo u građenju kuće poslije će joj pomoći i u samostanu jer, kada su u Zagrebu dograđivali samostan i gradili kapelu, ona je bila ta koja je stalno bila s majstorima i pomagala im. I kada je prije 13 godina zajedno s još četiri sestre došla u Požegu, trebalo je opet graditi.

– Najveća mi je želja da u životu ispunim ono što sam Bogu obećala. Vjerujem da će me dobri Bog primiti u svoje okrilje – ističe sestra Veronika koja, kao i njezine sestre, živi iza rešetaka bez televizora, mobitela i interneta. Izvan samostanskih zidina izlaze samo kada moraju liječniku ili kada idu na izbore glasovati.

Izvor: Večernji list i fejs KS-a.