Još cca 15 dana i kreće put za Nordkapp. Strah me u vražju mater, ali to je dobro. Bit će naporno, vjerujem da ću i sada više biti gladan nego sit, ali znam da radim(o) pravu stvar. Znam i da dobar dio ljudi ne kuži širu sliku ovog projekta, možda sam i sam kriv za to, ali shvatit će. Ako ne shvate, iskreno, žao mi ih je.

Idući tjedan stiže ostatak Sony opreme koju ću po povratku pokloniti jednoj osobi kojoj će to svakako dobro doći i koja će iz toga izvući maksimum. Ne kako bih ja ispao velik, nego jer imam priliku pomoći, a jako, jako dobro znam kako je to kad vam svi zalupe vratima.

Ekipa iz Gianta je poklonila ovaj vrijedan bicikl kojim ćemo za vrijeme cijelog putovanja pokušati prikupiti što više novaca za uređaj koji jednokratno zrači osobe oboljele od raka dojke.

Nestrpljiv sam, lud, sretan i tužan jer znam da je i mojima teško, ali svi ti rastanci su samo još jedna čvrsta cigla u našem odnosu. Uspio ili ne, znam da se imam gdje vratiti. I to je dovoljno.