Crosacro

CRO SACRO - popularna duhovna glazba u Hrvatskoj
Slavko Nedić

Cro sacro, odnosno popularna duhovna glazba (ili, kako se u početku zvala, duhovne šansone) kao glazbeni je stil nastao je sredinom 60-tih godina. Među mladima se u to vrijeme javlja sve veće zanimanje za transcendentalnu stvarnost. Jedni se opredjeljuju za Krista i Crkvu, dok se drugi okreću Dalekom Istoku, tražeći ondje smisao života. Ohrabreni okretom Crkve na Drugom vatikanskom koncilu, mladi Katoličke crkve u Hrvata, kao i ostalih zemalja, pokušavaju prilagoditi liturgiju (Misu) svojim zahtjevima i željama te se uvode pjesme novijeg i živahnijeg glazbenog izričaja. U početku su to bili prepjevi crnačkih duhovnih pjesama a kasniju i vlastite pjesme. Pjesme su bile u duhu glazbe koju su slušali, izvođene su obično uz akustične i električne gitare, elektronske orgulje i bubnjeve. Tako nastaje specifična vrsta duhovne glazbe, koja je nosila raznolike nazive - duhovna šansona, spiritual song, negro spiritual, beat ili sacro rock, ovisno o stilu izvođenja i uzoru nastanka. Među prvima takvu glazbu su u Crkvu unijeli mladi bogoslovi (studenti teologije - budući svećenici) koji osnivaju nekoliko sastava - "Žeteoci", "Prijatelji", "Kristofori", "Jukić" i "Zora". U svim se gradovima diljem Hrvatske osnivaju skupine koje na misama izvode sličnu glazbu. Tako nastaju "Quo vadis" i "Jordan" u Zagrebu, "Orlandovi dječaci" kasnije "Veritas" i "Mala braća" u Dubrovniku, te "Dominik" u Splitu. Mnogi, posebice mlađi svećenici s oduševljenjem prihvaćaju takav način slavljenja mise s mladima, uvjereni da djeluju u duhu vremena. S druge pak strane, Crkva takav način pjevanja na misi službeno ne prihvaća, smatrajući ga neprikladnim i nedostojnim. Takav stav se vuče i do danas tako da se za ovu glazbenu vrstu može slobodno reći da je siroče bez oca i majke. Naime za Crkvu je previše zabavna a za estradu previše crkvena.

Sedamdesete godine označavaju nastojanje oko definiranja te glazbene vrste kao samostalne cjeline u sklopu crkvene duhovne i liturgijske glazbe. S obzirom na miješanje tih dvaju pojmova, dolazi do prvih sukobljavanja između mladih i stručnih strukovnih crkvenih institucija. Nije, naime svaka pjesma s duhovnim tekstom duhovna skladba prikladna za izvođenje u crkvi i na Misi, a upravo se to često događalo. No, bilo je kvalitetnih skladbi, kako tekstualno, tako i glazbeno. Zbog nepostojanja kordinacije između "sukobljenih" strane, a počesto i obostranog nedostatka dobre volje, stajališta su dugo ostala čvrsto razdovojena. Početkom sedamdesetih pokreće se smotra glazbenog stvaralaštva mladih, nazvana - KATOM, na čijem temelju 1979. godine nastaje najprije Festival duhovne glazbe Zagreb koji kasnije mijenja ime u "Uskrs fest" festival duhovne glazbe s najvećom tradicijom. Zahvaljujući nesebičnom zalaganju i upornosti brojnih pojedinaca i institucija, stvoreni su čvrsti temelji razvoju toga glazbenoga smjera. Duhovna glazba je svake nedjelje izvođena uživo, a Uskrs-fest i neki drugi zajednički koncerti omogućili su da popularna duhovna glazba u Hrvatskoj dobije jednu kvalitetniju, ozbiljniju i profesionalniju dimenziju. Druga značajka tog razvoja je procvat glazbeno-duhovne diskografije, posebice zaslugom zagrebačkih nakladničkih kuća "Kršćanska sadašnjost" i "Glas koncila". Hrvatska glazbeno-duhovna diskografija počinje 1969, kada grupa "Žeteoci" objavljuju LP "To nije tajna", koji se ubraja među prve dugosvirajuće (LP) ploče u Hrvatskoj. Do početka osamdesetih objavljeno je samo još nekoliko singlica (Vis "Prijatelji" 3, zatim "Žeteoci" i "Zora" po jednu) te nekoliko božićnih ploča i kaseta. Osamdesetih godina dolazi do procvata glazbeno-duhovne diskografija te svake godine izađe, ovisno o razdoblju od 3 - 5 ploča i kaseta. Spomenimo samo neka imena ("Jukić", "Milovan", "Runolist", "Kyrios", "Karizma", "Kefa", "Veritas", "Dominik", "5 D", "Emanuel", "Makovci", "Mladi Mala braća", "Zbor Gospe od zdravlja", fra Šito Ćorić, "Ujaci", "Electro spiritus" i drugi).

Nezaobilaznu ulogu u razvoju i širenju duhovne glazbe pored diskografije predstavlja i tiskanje odgovarajućeg notnog materijala. Spomenuo bih samo neke značajnije pjesmarice: "Jutro života", prva pjesmarica novijih duhovnih skladbi koju je sastavio Josip Pustički, "Ta svjetla", skupine "Prijatelji" (priredio ju je fra Petar Kinderić), "Hrvatske narodne popijevke" fra Šite Čorića. Sredinom osamdesetih načinjena je pjesmarica "Svi slavimo Gospodina" a krajem devedestih "Služite Gospodinu u veselju".

U godinama neposredno prije i za vrijeme političkih previranja Hrvatskoj duhovna glazba doživljava procvat i ekspanziju. Pojavljuju se nova imena kao "Fides", Luka, Željka Marinović, fra Ivan Matić, "Nebeski grad", "Adonai", "Psalmi", "Sinaj", Zvonko Palić, "Kristina", "Eshaton", "Božja slava bend", "Sve boje ljubavi", "Kerigma", "The Seekers" i drugi. Sve aktivnije djeluju i Čedo Antolić, "Electro spiritus", "Kefa" kasnije "Most", ponovno se okuplja "Zbor Gospe od zdravlja". U tom razdoblju duhovnom glazbom se više ili manje počinju baviti i neka imena hrvatke estrade koji su svoje početke imali vezane uz duhovnu glazbu. Glazbeno gledajući Cro sacro je poprište raznolikih glazbenih stilova - od šansone i zabavne glazbe do različitih smjerova rocka (pop-rocka, neoklasičnog rocka, heavy metala, disca, funkyja, techna...), ovisno o stilu i uzoru glazbenog nastanka. Aranžersko-produkcijska kvaliteta postaje sve bolja te danas pojedina imena duhovne glazbe (posebice angažiranjem profesionala) zvuče jednako kvalitetno kao i njihove svjetovne kolege.