Bilo je sasvim ugodno sjediti u prvom redu, među slavodobitnicima Zelenog cvijeta, koji Turistička zajednica Hrvatske dodjeljuje u raznim kategorijama turističkom mjestima kontinentalne Hrvatske za turistička postignuća. Već sama činjenica da smo godinama osvajali neka od prvih mjesta, za grad kojega se ne doživljava naročito turistički atraktivnim, značajno je priznanje. Ovoga je puta nagrađena doista originalna ideja i ostvarenje te ideje, da se izradi originalan nakit od replika novčića pronađenih na tlu Siska iz kovnice stare Siscije. Iznimno uspješna, originalna i maštovita izrada nakita nije mogla biti neprepoznata tim više što Hrvatska doista ima problema sa originalnim suvenirima. Mero, Spomenka, Jasna i Željko Vrbanus su pokazali kako se efikasno ideje pretvaraju u konkretizirane projekte i ja im i na ovaj način iskazujem priznanje. Svima Siščanima preporučam naš nakit, koji nije preskup, a kojega sa velikim interesom primaju kao poklon naši gosti, a naročito gošće. Navalite ljudi u Muzej!
Priznajem, bio sam malo zavidan Čehoku koji već treći puta osvaja za svoj Varaždin 1. mjesto kao najuređeniji veći grad. Iako smo u dosta kategorija bili četvrti, to nas ne smije zadovoljiti i ostaje nam posao da se iduće godine plasiramo na čelne pozicije npr. za našu šetnicu, koju ćemo u idućoj godini završiti do Vidikovca i hortikulturno urediti na novi način. Stvarno mislim da tu možemo jurišati na 1. mjesto. Nema razloga da nemamo kandidate i u uređenoj okućnici, balkonu, ili ulici. Uz projekte koje spremamo, vrijedni turistički potencijal Siska će zasigurno biti prepoznat i šire.

Pet je ujutro. Dobro vrijeme za planiranje. Prelistao sam «Jutarnji», koji dobro prati događanja u Gradu. Dominira tekst s jučerašnjeg sastanka sisačkog i zagrebačkog gardskog vodstva i dobro su uhvaćeni naglasci s presice Bandića i mene. Obvezali smo se ugurati i grad Sisak u jednotarifni zagrebački sustav, kako bi i Siščani s jednom kartom putovali do Zagreba i po Zagrebu, a možda i po Zagrebačkoj županiji. Bit će to velika stvar za sve naše studente i učenike, ali i brojne zaposlene koji svakodnevno putuju iz Siska u Zagreb i obrnuto. Treba vidjeti još sa HŽ-om, ZET-om i Autoprometom, Čazmatransom i Slavijatransom kako bi se dobio doista integrirani sustav prijevoza. Nadam se da ćemo uspjeti i da će i ta poduzeća pronaći svoj poslovni interes u ovom bez sumnje, važnom projektu za građane Siska, a možda, što također pokušavam gurati i za građane Petrinje. Zadovoljan sam što se na djelatan način ipak počinje ozbiljavati projekt koji mi se čini od presudne važnosti za Sisak, a to je njegovo čvrsto povezivanje sa okruženjem na svim područjima, naročito sa Petrinjom i Zagrebom. Čudi me da je do sada ostala neprepoznata važnost ovoga koncepta. Naime u mom sam programu upravao ta dva povezivanja prepoznao kao ključna sidra svih naših programa. Milijunska metropola sa jedne strane i povezani gradovi Sisak-Petrinja (5. po veličini konurbacijska cjelina u Hrvatskoj) idealan su prostor za razvoj i metropole i te konurbacije. Zagreb postaje definitivno preskup za industriju, ali i za stanovanje, a mi imamo sve uvjete za prihvat i jednoga i drugoga. Naravno, da naša reindustrijalizacija podrazumijeva čistu industriju i modernu tehnologiju. Predmnijevam mogući kvalitativni skok, koji je prije tridesetak godina od turopoljskog gradića Velike Gorice načinio 6. grad po broju stanovnika u Hrvatskoj (a i po gospodarskom potencijalu). S našim urbanim potencijalima, (koje V.Gorica nije imala), sa odličnim smještajem, infrastrukturom, prekrasnim krajolikom i Sisak i Petrinja mogu postati odličan izbor za život i rad i stvarno poželjna destinacija. Samo treba puno, puno raditi.

Prava sisačka nedjelja, iako netipična. Vesna dežurna, Mirna u Zagrebu ovaj vikend, Ana u svom filmu. Jutro na kavi s mladim, pametnim ljudima. Anita se sprema na preuzimanje posla u Sisačkoj razvojnoj agenciji «SIGMA» i razgovaramo o tehničkim detaljima, ali i o projektima s kojima valja započeti što prije.Treba ih smjestiti, ekipirati, sutra na sudu registrirati, i krenuti. Očekujem ovaj tjedan i suosnivače i ta važna institucija brodi prema nepoznatim mogućnostima. Sretno!
Zatim ne mogu odoljeti danu. Fotkam po Kontrobi i uživam. Jesen je tu posebno lijepa. Baš guštam otkačen od polutame, provincijalnog političkog podzemlja, memljivog, zagušljivog, gramzljivog i ljigavog. Ima vremena i sutra ponovno tamo u polusvijet bez ideja, ostrašćenih cinika i beskrupuloznih sitnih fakina.
Poslijepodne čitam i uživam u sjajnoj knjizi dr. Mirele Slukan Altić: «Sisak-povijesni atlas», gospođe koju sam propustio upoznati, ali koja sigurno zaslužuje priznanje ovoga grada. Osim što je stručna, čini mi se da je Sisak i zavoljela. Koliko malih, dobrih stvari i gušta u jednom danu!

Taman kad sam smožden svratio na sat kući, već pomalo i izmučen od kojekakvih natezanja, jer stvari baš i ne idu ponekad onako kako želiš, i kad sam poželio malo mira, morao sam nazad. Naime, očekivali su me na otvorenju Likovne radionice Stjepka Rupčića. Kad tamo pravi mali šok. Nekoliko stotina ljudi se okupilo na jednom kulturnom događaju. Fantastično! A i jutro sam započeo s mailovima o budućoj kulturnoj politici grada i programima, sa vrlo optimističnim i bogatim sadržajima.
Rekoh to i na otvaranju. Bez kulture i kulturnog i umjetničkog stvaralaštva zajednica ne živi. Proizvodeći materijalna dobra ona preživljava, a tek ona duhovna dobra i ljepota daju joj život. Zato je poduhvat Rupčićevih za svaku pohvalu i podršku. Rekoh i to da me ne čudi da se takva radionica otvara u kući Rupčićevih. Moja generacija zna mamu, od koje smo u knjižnici posuđivali svoje prve slikovnice, Karla Maja, Dumasa, a kasnije bome i Kafku i Dostojevskog; tata Šampi nas je učio pjevati i uživati u pjesmi, sestra Dada je natprosječno dobro svirala klavir. Zato razumijem što se u toj kući nije otvorila ni birtija, ni trgovina bižuterije ili jeftine koneske robe niti još jedna pekara. Vidim već i mlade i stare kako vlastitim rukama streme lijepome. Pa neka im je svima sa srećom. Bit će ih manje na Rokiću, a više sa osmjehom na licu.Sisak se ipak budi! I lakše se diše, kako reče netko.

Braćo blogeri! Eto, zavapih nakon jučerašnje božje nepravde na utakmici Segesta- Hajduk. Prvo, najboljem našem momčiću Garbi da bezvezni žuti karton, zatim dosudi sumnjivi slobodni udarac za Hajduk i oni povedu s 1:0. Onda mi, bolji u drugom poluvremenu izjednačimao. Onda se završi regularna utakmica. Onda zvijezde Hajduka, kluba čiji je mjesečni proračun veći od Segestinog godišnjeg u produžetku izgledaju umornije od naših klinaca-amatera i ne mogu dati gol. Naravno sudac dodjeli drugi žuti (crveni) našem milom dečku i Segesta zadnjih 20 minuta igra s igračem manje. I onda 2 minute prije kraja drugog produžetka, sudac ponovno dosudi slobodni udarac i Hajduk pobjedi 2:1. Eto, tako je to bilo. Bome smo se uzrujali.
Otišao sam dečkima u svlačionicu i čestitao na borbenosti i dobroj, dobroj igri. A moralni smo pobjednici.
Inače uživao sam zajedno sa 6-7 tisuća ljudi u igri, a bio sam ponosan i na dobru organizaciju. Sa vodstvom Hajduka smo dogovorili suradnju na organizaciji proslave stote godišnjice Segeste. Bit će to vjerojatno atraktivan turnir uz sudjelovanje Hajduka, Dinama, Reprezentacije Hrvatske i Segeste. A možda uskoro od Hajduka dobijemo i neko pojačanje.
Jučerašnja tekma je bila odlična i valjda će probuditi poljuljano samopouzdanje i Segesti omogućiti povrat forme.

Eto, baš sam se zapustio što se bloga tiče.Ali tako je to, šljaka se dosta i na više frontova, pa navečer padam u nesvjest, a malo sam i bećario i skitao. U Saboru je bilo najuzbudljivije u petak, kad se na kraju sjednice vodila žilava i teška bitka sa rigidnom i nasilnom sviješću HDZ – ovih perjanica demokracije protiv ranije, konsenzualno dogovorenih članova Vijeća HRT-a, specijalno protiv Suzane Jašić. Njen je krimen što se usudila na sjednici Vijeća čiji je član, primijetiti da atak Hebranga na HTV spada u poltičku prethistoriju. Bio je to povod da se jurne na osvajanje HTV. Da nije bilo Sanadera, koji je jasno prepoznao da bi njegovi dečki i cure na taj način Europsku perspektivu pretvorili u mučnu prepirku i da bi osvojeni HTV bio bumerang, tko zna kako bi se stvari sada odvijale. Ipak, dobro je prošlo. Ali Hebrang i hebranzi još uvijek nisu voštane figure u nekom muzeju. Tu su i to ne treba zaboraviti! Ipak daleko su od velike političke živahnosti i na sigurnom su putu u ništa.

Nakon Sabora, jurnjava u Sisak. A tamo obrnuto , siguran put u vječnost. Večer poezije VELIKOG VLADE GOTOVCA u gradskoj knjižnici. Tu su mu supruga Simona, odani prijatelj Čedo Prica Plitvički, dubok i misaon, izvanredna Tea Rimaj i Borko sa ulomcima. Lijepo, slobodarski, misleno, etično, odgovorno, rodoljubno, domoljubno, univerzalno i humano. Razmišljam o mojim susretima s Gotovcem. Nije ih bilo previše i uglavnom smo surađivali politički. Zašto naša knjižnica ne bi npr. nosila naziv po tom pjesniku, filozofu esejisti... «Narodna knjižnica i čitaonica «Vlado Gotovac» Sisak»! Što mislite o tome? Čitajte Gotovca!

Iza toga stadion i Segesta. Muko moja! Subota Opatija, danas Osijek! Ali pričat ću vam o tome jednoga dana.

Ne očekujete, ovakav naslov moga posta?!Ipak, pročitajte i vidjet će te da imam razloga za ovaj usklik!
Jedna mala vijest objavljena ovih dana u našim tiskovinama, ma kako da se odnosila na marginalnu skupinu ljudi u jednom malom hrvatskom gradiću, najavljuje moguće promjene u političkom ponašanju naših zemljaka. Naime, prije nekih dva mjeseca, SDP je u Jastrebarskom napustilo, kako su pisale novine, čitavo članstvo i zajedno sa svojim dugogodišnjim predsjednikom prešlo u lokalni HDZ. Riječ je, dakako, o organizaciji SDP koja nije temeljem svojih izbornih «uspjeha» nikada mogla ni primirisati vlast, očigledno u maloj sredini prepoznata kao neozbiljna družina. Što se događalo iza toga? Nekoliko dana iza toga Račanu se najavila skupina mladih, obrazovanih ljudi, koji su izišli na lokalne izbore s neovisnom listom, dobili povjerenje građana i dakako, vrlo utjecajna i važna mjesta u lokalnoj vlasti Jastrebarskog. Ti su mladi ljudi izrazili želju da, sada, kad je SDP oslobođen od dugogodišnjih luzera, uđu u Stranku. Želji je udovoljeno i SDP napokon u Jastrebarskom živi i to, bogme, na vlasti. A što se desilo sa prebjezima u HDZ?! Još su na kvasini, jer ih HDZ-ovci ne žele! Čak, štoviše, stranka im se podijelila, raspolučila, isfrustrirala i međusobno zavadila. «Ne žele nekadašnju crvenu konjicu u svojim redovima». E, pa svaka vam čast HDZ-ovci!
Mala priča, malih ljudi iz maloga mjesta, sluti velike promjene. Naime, još doskora ovaj bi se transfer slavio kao velika pobjeda i dokaz privlačnosti HDZ. Ljude se tjeralo u tu stranku i baratalo se sa stotinama tisuća članova. A sada, evo, neće niti one koji hoće njih. Valjda se i na tim stranama prelazi iz kvantitete u kvalitetu, što bi rekao Marx. A nekvaliteta ima sve manje mjesta čak i u nečemu što je tradicionalno nekvalitetno, tj. u hrvatskoj politici. Zaista dobra vijest za naš politički narod. Prebjezi, zamislite se!

Valja se i meni oglasiti o povijesnici zvanoj VELIKI DAN POČETKA PREGOVORA S EU. A što mi se čini važnim?! Pa, ne to da ćemo mi tamo ili čak niti to kako ćemo tamo, već više kako će oni ovamo. Reklo bi se da je igra riječi po onoj nije šija nego vrat. A nije tako. Suštinska razlika jest u tome: da naš ulazak u EU znači politički relevantan čin ili proces, sa svim složenim zakonodavnim i političkim i ekonomskim promjenama, a da njihov ulazak k nama prvenstveno znači kulturološki relevantan čin i proces. Tko će prvi kome? Mi njima ili oni nama? Čini se da je izbjegavanje shizofrenosti moguće jedino u usklađenim koracima približavanja. To znači da nam ne vrijedi niti jedan europski usklađeni zakon, niti jedna europski usklađena procedura, ako dosljedno neeuropski ustrajemo na praksi da se zakoni ne poštuju i da je pri tome to sasvim normalno i intimno prihvatljivo većini ljudi. U ovoj su zemlji hajduci, uskoci, revolucionari i cinici (ne ulazeći u povijesne razloge) dio slobodarskog i kulturnog miljea, a pobuna protiv zakona dio povijesnog pamćenja o povijesnom opstanku. Prešaltavanje na mirnodopske uvjete istinski je kulturni šok za naciju i mi ćemo to itekako traumatično proživljavati. Naime, mi doista nismo shvatili zašto nam je toliko slučaj Gotovina visio nad vratom. Većina misli da to ima veze sa «našom borbom za neovisnost, sa pravednošću Domovinskog rata», sa herojskim etosom i td. i tome slično. A sve je to zapravo potpuno irelevantno i potpuno bessadržajno u nečemu što se zove zakon i poštivanje procedure. Europa počiva na tome. To je najčvršća i zapravo njena jedina poveznica. To je njen temelj i postament. Njeno veličanstvo PRAVNA DRŽAVA potire sve pojedinačne sadržaje. Tko to ne shvati bit ćemu tijesno u europskoj koži.

Kaže mi jedna prijateljica večeras koja nije iz Siska: «Pa što je to s vama? Prvo jazz club, pa izložba Picassa, pa Svjetski i europski kup u akrobatskom rock & rollu! Što ste odlučili biti cool grad?!»
I doista, lijepih događanja u gradu na pretek. Uz ove spomenute, jučer smo otvorili zajedno sa gradonačelnikom Heidenheima, trg s imenom toga nama prijateljskog grada. A danas i vrlo impresivno organizirana proslava Sv.Mihovila u Crncu. Malo selo je napravilo veliku feštu sa sportskim turnirima i pravom malom smotrom folklora. Najzanimljivija mi se činila veslačka utrka sisačkih čamaca «šiklji» od Staroga mosta do Crnca, negdje oko 8,5 km. Iako prva po redu i na brzinu organizirana okupila je 16 ekipa sa 51 sudionikom. Odlučio sam da ju svakako proguramo u program sportskih događanja za iduće godine. Bilo bi dobro da povežemo sve tri gradske rijeke i da iduće godine start bude u Odri. Recimo da bi to mogao biti zanimljiv hrvatski sportski događaj «Kup tri rijeke», jer ako je toliko atraktivna utrka neretvanskih lađa, zašto ne bi bila i ova utrka tradicionalnih sisačkih čamaca?! Iz svih ovih zanimljivih zbivanja koja su rezultat ogromnog truda brojnih pojedinaca, a ne toliko novca i profesionalne organizacije, još jednom potvrđujem važnost oslobađanja inicijative i kreativnosti ljudi. Treba im dati slobodu i tek malo poticaja! Rezultati dolaze sami.