Eto, baš sam se zapustio što se bloga tiče.Ali tako je to, šljaka se dosta i na više frontova, pa navečer padam u nesvjest, a malo sam i bećario i skitao. U Saboru je bilo najuzbudljivije u petak, kad se na kraju sjednice vodila žilava i teška bitka sa rigidnom i nasilnom sviješću HDZ – ovih perjanica demokracije protiv ranije, konsenzualno dogovorenih članova Vijeća HRT-a, specijalno protiv Suzane Jašić. Njen je krimen što se usudila na sjednici Vijeća čiji je član, primijetiti da atak Hebranga na HTV spada u poltičku prethistoriju. Bio je to povod da se jurne na osvajanje HTV. Da nije bilo Sanadera, koji je jasno prepoznao da bi njegovi dečki i cure na taj način Europsku perspektivu pretvorili u mučnu prepirku i da bi osvojeni HTV bio bumerang, tko zna kako bi se stvari sada odvijale. Ipak, dobro je prošlo. Ali Hebrang i hebranzi još uvijek nisu voštane figure u nekom muzeju. Tu su i to ne treba zaboraviti! Ipak daleko su od velike političke živahnosti i na sigurnom su putu u ništa.
Nakon Sabora, jurnjava u Sisak. A tamo obrnuto , siguran put u vječnost. Večer poezije VELIKOG VLADE GOTOVCA u gradskoj knjižnici. Tu su mu supruga Simona, odani prijatelj Čedo Prica Plitvički, dubok i misaon, izvanredna Tea Rimaj i Borko sa ulomcima. Lijepo, slobodarski, misleno, etično, odgovorno, rodoljubno, domoljubno, univerzalno i humano. Razmišljam o mojim susretima s Gotovcem. Nije ih bilo previše i uglavnom smo surađivali politički. Zašto naša knjižnica ne bi npr. nosila naziv po tom pjesniku, filozofu esejisti... «Narodna knjižnica i čitaonica «Vlado Gotovac» Sisak»! Što mislite o tome? Čitajte Gotovca!
Iza toga stadion i Segesta. Muko moja! Subota Opatija, danas Osijek! Ali pričat ću vam o tome jednoga dana.
Post je objavljen 17.10.2005. u 21:45 sati.