Proteklih dana kad se sve ovo zahuktalo oko referenduma,Hey Joe performansa,obiteljskog zakona i osobnih previranja shvatila sam zašto se ne zanimam za politiku iako mi prema natalnoj karti može postati unosna profesija no s obzirom na ostale položaje planeta u trenutku mog rođenja,postoji mogućnost da ubrzo,s obzirom na situaciju diktiranu od političkih organizacija organiziram neki pokret otpora koji bi iz tihe revolucije mogao prerasti u krvavi okršaj s dobrim planom i naoružanjem.U slučaju predaje branila bih se pacifizmom.

Moram priznati da me sve ovo duboko dira kao domoljuba i čovjeka s vrlo liberalnim pogledom na svijet.Meni se u glavi samo vrte brojevi i objašnjenje nadležnih da demokracija košta.Koliko bi socijalnih problema riješio taj novac da je usmjeren u druge svrhe a ne u svađu oko terminologije koja neće riješti ni jedan jebeni problem u ovoj državi.Podijeli pa vladaj. Strašno sam revoltirana zbog rasipništva netolerancije,mržnje,siromaštva i gluposti.

Vrli novi svijet.Moja razmišljanja su podijeljena.Mislim da neću izaći na referendum.Dok se bavimo tko će koga gdje i kako će se to zvati u pozadini se odigrava neka druga drama koju ćemo premijerno gledati za nekoliko mjeseci vrlo aktivni u sporednim ulogama no ništa više od diktatom vođenih marioneta.Strašno me sve to umara jer se svom snagom odupirem potrebi da se bunim i urlam a taj otpor je strašno zamoran i uzima danak mojem životu.

Borim se sa osjećajima koji me prožimaju u danima kada emocije doslovno cure sa zidova otapajući ledena ostrva u kojima sam zazidala sebe kako bih se zaštitila od suočavanja sa istinom koja me svakodnevno siluje i zlostavlja bez imalo milosti.Uzaludno je zapomaganje.Život poprima svoj pravi oblik.Ono što treba da se rodi moraš prihvatiti,bez filozofiranja i izmotavanja.Poniranje u bit vlastitog postojanja.Suočavanje sa sobom.

Tu su i oni drugi prijatelji,obitelj,poznanici.Spremam se na genocid.Onaj osjećaj kad pojedine ljude koji su ti značili staviš gdje im je mjesto,u mjesto koje ne postoji,zauzmeš stav i pomiriš se da si istovremeno i pobjednik i gubitnik u istoj priči.Dalje svojim putem ideš sam.

Nikako sebi nisam mogla dokučti termin frigidna kučka .Čisti oksimoron.Jedinka sam koji uči iskustvenim doživljajima.Praktično, to je vrlo uznemirujuć i zahtjevan pojam pogotovo ako se kosi sa karakternim osobinama,vrlinama i vizijom.Vrat mi je ukočen i borim se sa nesanicom,uzbuđena sam i ne mogu spavati pa gledam televizijski program do jutra ili pušim u kuhinji.

Poj muza uznemiruje mi san kao i činjenica da se moj život mijenja kako na materijalnoj tako i na duhovnoj razini.Blagoslovljena sam na milion načina i zahvalna.Snivam, nježno uronjena uz miris sandalovine i pečenih jabuka s cimetom i narančama.Sutra zapravo ne postoji.

Ovaj cijeli život je jedan san.
Moj san je razigran...

The Rolling Stones sing Time is on my side in 1964. This song was used in the movie "FALLEN" with Denzel Washington as its Soundtrack.

Uvod klipća obavezno pogledati zbog pojašnjenja cjelokupne situacije...

Mrtvačnica 21.stoljeća u funkciji od prosinca- stoji boldani naslov u gradskom godišnjaku.

Nakon godina priželjkivanja građani će ovog mjeseca dobiti novu,primjereniju zgradu mrtvačnice na gradskom groblju kako bi dostojanstveno mogli ispratiti pokojnike i odati im počast.Zgrada je vrijedna 9,3 milijuna kuna.

Nakon ovih podataka preskačem ostatak novinskog članka i prebacujem se na komentare građana koji se dive i podržavaju incijativu izgradnje ovog velebnog zdanja. Promišljanjem neplanirano zadirem u domenu politike i gospodarstva stapajući se s onim Alisinim osjećajem u zemlji čudesa. Dopuštam si iskrenost i priznajem da ovaj potez uopće ne razumijem. Jel to suvremena gotika?Meni bi dostojanstven ispraćaj bio da me lijepo spale kraj neke zelene livade ,a zatim pokupe u staklenku i rasprše po Dravi. Kakva divota! Znam,znam to je zabranjeno,ekološki neprihvatljivo,skandalozno! U armiranom betonu leži sva nada suvremenih gotičara koji svojim komentarima i djelovanjem podržavaju stanje opće depresije i beznađa u svijetu koji pati od pomanjkanja ideja. Tad se sjetim svojih bližnjih koji su već otišli na vječna odmarališta i pomislim kako bi oni razumjeli o čemu govorim.Prihvaćam lagano stanje šoka u kojem se nalazim,konstatiram da bih drugačije potrošila 9,3 milijuna kuna i zatvaram novine.Nije to za mene,nikako.

Dan je zapravo divan za razvijanje mogućnosti poslovnih strategija jer to je ono što već 45 dana okupira moju pažnju i iziskuje pozamašne kreative napore tako da nemam vremena i nadahnuća za meni svojstvenu dramatičnu poetiku i analiziranja.Krijem slatku tajnu u svom srcu. Zaljubila sam se u svoj posao.Iz njega izvire sav moj nemir,prpošnost i ljepota koja se ogleda na mom cjelokupnom biću.Možda se tematski ne uklapam u razvojnu strategiju ovog grada ali u meni na neki način sve želi pjevati pa slobodno mogu zaključiti : živa sam!

Ogledam se u krajolicima tvojih očiju,maslinici moji neobrani.
Dopusti mi da prošetam njima niz tvoje obraze,da se pretvorim u zrnca soli na usanama.
Neka poljupci tvoji žare moje srce,dovijeka.


Ovim stihovima obilježavam svoju prvu godišnjicu bloganja koja je bila 1.studenog.
Kako vrijeme leti ljudi moji.