Već cijelo desetljeće živimo u istoj zgradi na istom katu,a samo sam jednom uhvatio priliku da nasamo razgovaram s njom.Bilo je to na jednom hand made sajmu u gradu prošle godine,kad sam sakupio hrabrosti da joj uputim nekoliko nesuvislih rečenica.Iako nije bila pretjerano pričljiva zainteresirala me i od tada sam je promatrao,često kradomice sa svog balkona ,a ponekad sa terase svog omiljenog birca u gradu.Nije pretjerano izlazila ,imala je neke faze lutanja kad bi onako punkerski uglađena šetala korzom sa toplim pecivom i kavom u rukama pogleda usmjerenog prema stablima u parku ili nebu posutom oblacima.Što sam je više promatrao to sam bio sigurniji da je ona definitivno moj tip,žena koju bih trebao imati kraj sebe,zauvijek.

Sjećam se kako se te večeri nešto prelomilo u meni u trenutku kad je vidio kako dolazi doma.Čuo sam da ima neke gorice u Močilama i svoj vrt jer se svaki dan od kako je počelo ljeto pa čak i ranije, jer bilo je tu rotkvice i salate ,vraćala uvečer sa košarom punom različitih plodova lijepo i uredno posloženih ,a često bi pokraj toga stajao buket suncokreta,ruža,nevena i kopra.

Bila mi je tako lijepa ,opuštena i uvijek pomalo odsutna.Počeo sam u glavi slagati priče,često sam izlazio iz stana van kako bih je kao slučajno sreo na stubištu jer sam je vidio da dolazi no nikada joj ništa nisam uspio ni dobaciti ni reći i to me je izluđivalo jer sam se osjećao potpuno nemoćan naspram njene nezainteresiranosti.Nisam mogao spavati zbog toga, bio sam siguran da čujem kako diše preko tih zidova i od toga bih postao nestrpljiv,razdražen i banalan ali nisam si mogao pomoći,želio sam je imati, baš nju ,svoju tajanstvenu susjedu da postane moja draga.

Kao vrhunac svoje napetosti pamtim jedno jutro prošli tjedan kad je otvorila vrata da ostavi smeće ispred stana ,a njen razmaženi mačak šmugnuo joj je van što sam odmah iskoristio kao priliku da ga dočekam pred svojim stanom i promatram je kako nonšalantno ide po njega u onim sexy ženskim boksericama i topiću bez grudnjaka preko kojeg su se nazirale bradavice.Mirisala je po pasti za zube i prvom gutljaju svježe skuhane kave. Zabacujući kosu na leđa sramežljivo mi se zahvalila,uzela svog mačka i zbrisala u stan.Stajao sam još neke vrijeme na vratima oduzet i ukopan,zatim sam zaključao vrata i otišao van.

I sad prije neki dan jednostavno sam joj odlučio pozvoniti na vrata s idejom da mi ne radi net, a moram si hitno provjeriti mail.Dok sam joj iznosio tu ideju ona me gledala odsutno, svojim velikim bademastim očima i dok se meni crvenilo razlijevalo po licu,koraknula je u stranu i pustila me u svoj stan natopljen dimom mirisnih štapića.

Ponudila mi je stolicu kraj prozora i okrenula laptop prema meni-"dalje valjda sam znaš" -progugutala je s minijaturnim osmjehom na licu i vratila se rajčicama iz svog vrta kojima se zabavljala prije nego što sam došao.Bila mi je tako slatka u tim vrućim crvenim hlačicama na bijele točkice ,svijetlo plavom topiću s mašnicama na ramenima ,a ispod onaj trokutasti crni bikini i i divlja kosa ukroćena u punđu. Nisam se mogao dovoljno sakriti iza njenog mini laptopa i neometano je promatrati no barem nije vidjela da slinim i sve ono što mi se događalo malo niže u gaćama.


-I čime se baviš inače?-upitao sam s jednim okom na njoj ,a drugom na tipkovnici pokušavajući ukucati svoju mail adresu.

-Trenutno kuham juhu od rajčica i baš si razmišljam kako bi baš mogao ostati da zajedno iskušamo ovu recepturu koju mi je još nekad davno moja prabaka dala,može?

Nakon pogleda koji mi je nakon toga uputila nisam imao razloga da joj prigovaram i ne skrivajući oduševljene predložio sam da pronađem prigodnu glazbenu kulisu koja odgovara trenutku pa sam joj na youtubeu pustio Tom Waitsa, a zatim se ponudio da joj pomognem.

Dok je ona lagano miješala rajčicu meni je predložila da usitnim začinsko bilje. Peršun,češnjak,papar,chilli ,pa u sve to umiješan njen miris.Vidio sam da je pred kraj u juhicu dodala maslinovo ulje i smeđi šećer prije nego što sam ubacio narezane začine.Miješali smo jedno vrijeme zajedno tu mirisnu juhicu sve dok nije izvukla svoju ruku ispod moje i krenula prema ormariću da dohvati zdjelice.Dodala je na stol dvopek, papar i narezanu mozzarellu s bosiljkom .Kad smo napokon sjeli uhvatila me za ruku ,nešto kratko promrmljala nakon čega smo polako i nježno srkali juhicu kradući uz smijeh jedno drugom sir i kruh.Razgovarali smo o umjetnosti,o slikarstvu ,o nama kao slobodnim umjetnicima,zadrhtao sam kada mi je pokazala svoju keramiku ,o pogledu na svijet,o hrani ,o navikama o našoj juhici od rajčica koju smo zajedno skuhali,ona i ja.

Poželio sam je poljubiti u znamenku na potiljku i raspustiti kosu,razvezati bikini i nježno rukama prelaziti preko njenog tijela no želio sam da ona prva krene i da mi da neki znak.

Nakon što je pospremila stol, pogledala me je duboko u oči postavljajući mi neočekivano pitanje: Mogu li nju sada malo onako istući po guzi kao i svoje prijateljice koje povremeno dovodim u stan.Prije nego sam uspio reagirati ili bilo što reći osjetio sam njene toplo međunožje kako se spaja s mojim preponama.Mislim da je nepotrebno opisivati što se dalje događalo no siguran sam da sam iznova zavolio život u tom trenutku i znao sam da nikada neću zaboraviti taj vatreni okus juhe od rajčica ni nju ni taj neobičan dan.

Već je dugo nisam vidio ni sa svog balkona ni u gradu,kao da je nestala, prolazim kraj njenog stana pet puta dnevno u nadi da će otvoriti vrata, pogledati me ,reći nešto ali nje jednostavno nema,bit će da je otputovala negdje, možda na more?!

Iz očaja sam počeo slikati njen portret na kojem je okružena rajčicama,trebat ću puno crvene boje i neki dobar stari rokenrol....