Dogodio se taj neočekivani reset u domeni srca. U nastojanju da sačuvaš podatke trudiš se zapamtiti moje ruke sakrivene u ljubičastom moheru ispod kojeg namiguje onaj svileni negliže kojeg voliš
Pogledom loviš plave uvojke koji padaju preko ogoljelog ramena i privučen nekom silom upijaš mi kosu kao da mirišeš krhki cvijet kojeg će svakog trenutka slomiti rani mraz svitanja. Ne marim više za rumene zore ,na grudima tvojim utjehu tražim, moj šamanski bubanj da me smiri, aritmija ,drhtim, al ne zbog požude ,spajanja naših tijela, uzajamnih dodira, iz nekih sasvim drugih razloga negdje duboko u meni histerično pršti tamburin
Ne želim si priznati da je ovaj život u kojem su se ispreplela naša iscrpljena tijela i naše raskomadane duše najbolje što smo mogli dobiti od vječnosti, kao dvoje. Zagrljajem kao na odru položeni ,ispraćamo nešto što se zvalo ljubav jer vatra se ugasila, u domu topline nema ,ni sigurnog mjesta da se sklonimo od svijeta. Zagrljaj to je koji ne priziva milost opraštanja i nade već sluti neizgovoreno zbogom ,suludi kraj
Nadilazimo tugu ambicijom jer znamo da je odvojenost samo iluzija smrtnika , mi smo otkrili tajnu kako preživjeti ispraznost bivanja: Radom ! Ne dvojim da ćemo preživjeti glad, dobro je za nas što se ne može živjeti od ljubavi jer bi nas već davno sahranili. U dobru i zlu, u zdravlju i bolesti ,dok nas smrt ne rastavi, svakog na njegovoj strani kreveta, ne plačem glasno ,djeca još nisu zaspala
Nestajemo u ponorima naših paralelnih svjetova , osjećam neko olakšanje što odlaziš jer nečeg je bilo premalo, a ostalog previše, sva moja nastojanja usmjerila sam u namjeru da uhvatim ravnotežu no još uvijek nakon svih ovih godina lelujam kao nespretni klaun koji želi plesati po žici, ispod mene više nema mreže i s nekim olakšanjem slobodno padam
Okus soli na usnama gasi svjetiljke ispod mojih vjeđa dok ispijam miris tvog tijela naiskap, pitam se kako da bez tebe nakon svih ovih godina budem potpuna
keramika,2014.
Potpuna
12 studeni 2017komentiraj (13) * ispiši * #
