Mislim realno, u četrdesetoj godini nemam posao, a ni ideju što bih zaozbiljno mogla početi raditi , imam dugova taman da bi mi bilo vrijeme da ih počnem vraćati ,živim sa bivšim mužem s kojim sam u reanimacijskoj vezi i maštam o nekom divljem seksu sa strancem ili susjedom,nema veze,može biti i neka žena.
Pročitah sad ovo gore i mislim si:" Pa kak jedna žena može tak razmišljat " ?
Uz limenku Holsteina i dobar skunk udaram citat sama sebi kroz debatu kakvu god poželim voditi sama sa sobom i zidovima koji sigurno imaju uši. Ne predajem se ,ne daj se genaracijo- tepam sebi , tipkam, otpijam , ispuhujem i očekujem rezultate dok se lomim između srca ,razuma i krize srednjih godina.
Mislila sam da mogu dalje nastaviti ali kao da sam došla do točke loma.Trebam zrak,slobodu,novac i svoj prostor. Trebam i njega ali ne mogu sažvakati ,progutati neke stvari,mogu jedino glumiti i to radim.Glumim i glumit ću jer bi me istina previše ugrozila, a to mi trenutno ne odgovara.
Želim slobodu koju sebi daje i to mogu dobiti i za neko vrijeme to bi mi moglo biti dovoljno.
To je jedino što želim pa zamišljam Mel Gipsona kako urla prije smaknuća Freeedoom !!!!!!
Da, malo je predramatično al tako me puca.
Voli me ,ne voli ,volim ga ,ne...
Što ću biti kad odrastem ? Gdje bih mogla živjeti !? Kako će to djeca prihvatiti ?
Ne mogu zamisliti da oko moje djece prtlja neka njegova ženska ! Zašto sam još uvijek ljubomorna ? Mislim da ga više ne volim.
-Hej mili da ti podgrijem ručak za večeru ? -upitam, pocrvenim od prijetvornosti i otpijem još malo cuge ...
-Da,draga -otpije i on uzdah.
Razumijemo se u ne izgovorenom.
U sitnim satima naša isprepletena tijela vapit će za dodirom nekog drugog , otuširat ćemo se odmah potom i okrenuti svaki na svoju stranu kreveta gdje nas nitko ne vidi.Proći će još jedan dan u gomili dana pred nama kad čekamo nove prilike na horizontu dok nas prividno živima drži zajednički san koji nismo nikad ostvarili .
Istina nas može osloboditi samo moramo pričekati pravi trenutak da bude izgovorena.
Tko smo ,što smo kad nas nitko ne vidi
17 lipanj 2016komentiraj (3) * ispiši * #
