U nastojanju da izbjegnem sebe
tu nejasnu i labilnu sjenu
nepomirljivu sa granicama
vlastitog postojanja
kroz žudnju u pogledu stranca
prolazim kroz vrata oborena
kroz ogledala zamagljena
u misterij onkraja da se
razlijem polovima
koji svoje suprotnosti stapaju
na rahlim granicama snošljivosti
u središtu mene
gdje pretvaram blato u zlato
dok mi život curi kroz pješčani sat
Alkemija
08 svibanj 2014komentiraj (2) * ispiši * #