Mrtvačnica 21.stoljeća u funkciji od prosinca- stoji boldani naslov u gradskom godišnjaku.
Nakon godina priželjkivanja građani će ovog mjeseca dobiti novu,primjereniju zgradu mrtvačnice na gradskom groblju kako bi dostojanstveno mogli ispratiti pokojnike i odati im počast.Zgrada je vrijedna 9,3 milijuna kuna.
Nakon ovih podataka preskačem ostatak novinskog članka i prebacujem se na komentare građana koji se dive i podržavaju incijativu izgradnje ovog velebnog zdanja. Promišljanjem neplanirano zadirem u domenu politike i gospodarstva stapajući se s onim Alisinim osjećajem u zemlji čudesa. Dopuštam si iskrenost i priznajem da ovaj potez uopće ne razumijem. Jel to suvremena gotika?Meni bi dostojanstven ispraćaj bio da me lijepo spale kraj neke zelene livade ,a zatim pokupe u staklenku i rasprše po Dravi. Kakva divota! Znam,znam to je zabranjeno,ekološki neprihvatljivo,skandalozno! U armiranom betonu leži sva nada suvremenih gotičara koji svojim komentarima i djelovanjem podržavaju stanje opće depresije i beznađa u svijetu koji pati od pomanjkanja ideja. Tad se sjetim svojih bližnjih koji su već otišli na vječna odmarališta i pomislim kako bi oni razumjeli o čemu govorim.Prihvaćam lagano stanje šoka u kojem se nalazim,konstatiram da bih drugačije potrošila 9,3 milijuna kuna i zatvaram novine.Nije to za mene,nikako.
Dan je zapravo divan za razvijanje mogućnosti poslovnih strategija jer to je ono što već 45 dana okupira moju pažnju i iziskuje pozamašne kreative napore tako da nemam vremena i nadahnuća za meni svojstvenu dramatičnu poetiku i analiziranja.Krijem slatku tajnu u svom srcu. Zaljubila sam se u svoj posao.Iz njega izvire sav moj nemir,prpošnost i ljepota koja se ogleda na mom cjelokupnom biću.Možda se tematski ne uklapam u razvojnu strategiju ovog grada ali u meni na neki način sve želi pjevati pa slobodno mogu zaključiti : živa sam!
Ogledam se u krajolicima tvojih očiju,maslinici moji neobrani.
Dopusti mi da prošetam njima niz tvoje obraze,da se pretvorim u zrnca soli na usanama.
Neka poljupci tvoji žare moje srce,dovijeka.
Ovim stihovima obilježavam svoju prvu godišnjicu bloganja koja je bila 1.studenog.
Kako vrijeme leti ljudi moji.
Post je objavljen 07.11.2013. u 10:49 sati.