Mrtvačnica 21.stoljeća u funkciji od prosinca- stoji boldani naslov u gradskom godišnjaku.
Nakon godina priželjkivanja građani će ovog mjeseca dobiti novu,primjereniju zgradu mrtvačnice na gradskom groblju kako bi dostojanstveno mogli ispratiti pokojnike i odati im počast.Zgrada je vrijedna 9,3 milijuna kuna.
Nakon ovih podataka preskačem ostatak novinskog članka i prebacujem se na komentare građana koji se dive i podržavaju incijativu izgradnje ovog velebnog zdanja. Promišljanjem neplanirano zadirem u domenu politike i gospodarstva stapajući se s onim Alisinim osjećajem u zemlji čudesa. Dopuštam si iskrenost i priznajem da ovaj potez uopće ne razumijem. Jel to suvremena gotika?Meni bi dostojanstven ispraćaj bio da me lijepo spale kraj neke zelene livade ,a zatim pokupe u staklenku i rasprše po Dravi. Kakva divota! Znam,znam to je zabranjeno,ekološki neprihvatljivo,skandalozno! U armiranom betonu leži sva nada suvremenih gotičara koji svojim komentarima i djelovanjem podržavaju stanje opće depresije i beznađa u svijetu koji pati od pomanjkanja ideja. Tad se sjetim svojih bližnjih koji su već otišli na vječna odmarališta i pomislim kako bi oni razumjeli o čemu govorim.Prihvaćam lagano stanje šoka u kojem se nalazim,konstatiram da bih drugačije potrošila 9,3 milijuna kuna i zatvaram novine.Nije to za mene,nikako.
Dan je zapravo divan za razvijanje mogućnosti poslovnih strategija jer to je ono što već 45 dana okupira moju pažnju i iziskuje pozamašne kreative napore tako da nemam vremena i nadahnuća za meni svojstvenu dramatičnu poetiku i analiziranja.Krijem slatku tajnu u svom srcu. Zaljubila sam se u svoj posao.Iz njega izvire sav moj nemir,prpošnost i ljepota koja se ogleda na mom cjelokupnom biću.Možda se tematski ne uklapam u razvojnu strategiju ovog grada ali u meni na neki način sve želi pjevati pa slobodno mogu zaključiti : živa sam!
Ogledam se u krajolicima tvojih očiju,maslinici moji neobrani.
Dopusti mi da prošetam njima niz tvoje obraze,da se pretvorim u zrnca soli na usanama.
Neka poljupci tvoji žare moje srce,dovijeka.
Ovim stihovima obilježavam svoju prvu godišnjicu bloganja koja je bila 1.studenog.
Kako vrijeme leti ljudi moji.
Get Lucky
07 studeni 2013komentiraj (4) * ispiši * #
