...opraštanje,opraštanje....buncala sam u vrućici od koje su mi odumirali udovi bacajući me u neko poznato lebdeće stanje .Tko bi rekao da se s temperaturom 39,5 možeš osjećati tako high. U glavi su mi se danima rojile različite misli od kojih su mnoge bile svjesno samo ozljeđivanje. Iako znam da to sve dolazi od tamne strane, one neke sjenke koja odjevena u moje slabosti pokušava preuzeti kontrolu nad mojim životom nisam joj se uspjela oduprijeti .Zavela me.Njena kosa nije skrivala ljubomoru,njene ruke odavale su posesivnost,njene usne šaputale su laži,njene su grudi požudno mamile ,njeno srce kucalo je za osvetu,njeno urokljivo oko tražilo je zadovoljštinu na licima zaprepaštenih stranaca.Počela je koračati ispred mene,sve brže i uskoro je više nisam mogla slijediti.Srušila sam se u krevet.Ljutnja i tuga uhvatile su me pod ruku prividno mi pružajući oslonac kojeg nisam željela pustiti.Ogorčenje je postalo moje drugo ime.
Zabrinula sam se za sebe.Kažu da koliko ti svjetla dolazi u život toliko sa njim dolazi i tame.Pretpostavljam da bi me to trebalo utješiti iako trenutno u tome ne pronalazim nikakav smisao ,a kamoli utjehu.Moji prijatelji ezoterici rekli bi da se vjerojatno čistim od otpada ,karmičkih repova i duhovno rastem.Meni je sve to skupa izgledalo strašno ,pomalo demonski.
Neki tanašan glasić šaputao je o opraštanju ,dok sam samu sebe pitala kako se to radi.Možda samo treba donijeti odluku, a onda proces započne sam od sebe?Kako izgleda život kad ti je duša spokojna?
Neki dan pogledala sam film Repeaters .Dobar film ,poučan...
Hibernacija
25 veljača 2013komentiraj (4) * ispiši * #
