GDJE JE NESTALO DOŠAŠĆE?

30.11.2007., petak

Ovih dana u našim gradovima uočit ćemo velike gužve na ulicama i u trgovinama dok su glavni prolazi i trgovi već bogato okićeni raznim zimzelenim, crvenim i blještavim dekoracijama. Svima je jasno da se nešto događa, a svi znaju i što: približava nam se Božić, blagdan rođenja Gospodinova! Svima je jasno da dolazi Božić, međutim malo tko misli i na subjekt tog blagdana te se mnoštvo bezglavo troši u tričarijama božićnog slavlja: nesputanom kupovanju i uljepšavanju.

Kapitalistički zakoni već su duboko prevladali tradicijama i običajima te bi nam priče naših baka i djedova o načinima pripreme za Božić sad više zvučale kao prave bajke kojima se divimo i koje nam pobuđuju maštu nego kao nešto što je zaista bilo i još uvijek živi u nekim pitomijim krajevima naše ekumene. Od svega toga ostala je samo nostalgija, kod onih koji su to proživjeli svjesno, a kod drugih mlađih generacija ta nostalgija živi podsvjesno kao dio povijesnog ljudskog iskustva i memorije.

Što je došašće?

Prilika je stoga da se u ovom trenutku podsjetimo što je to došašće. Vjerujem da mnogi deklarirani katolici niti ne znaju da ono postoji, još manje da se tako zove. To čini tragediju cijele naše liturgijske godine koja bi svojim porukama “jakih vremena” zaista mogla predstavljati stup našeg duhovnog života i rasta.

U došašću razmišljamo o Kristovu dolasku među ljude. Otuda i njegovo ime. Krist dolazi s određenim razlogom i poslanjem, a mi smo pozvani da u ovom razdoblju priprave na slavlje tog dolaska usmjerimo svoju intelektualnu, emocionalnu, socijalnu i duhovnu pažnju na etičke i vjerske imperative kojima nas je On sam poučio dok je hodao ovom zemljom. Krajnji cilj jesu događaji vezani uz pashalni misterij. Tako Božić svoju punu vrijednost dobiva tek u Uskrsnuću!

Sve je, dakle, u došašću okrenuto Kristovom rođenju, ali ne kao da se već dogodilo, već kao događaj koji čekamo. Iz tog razloga, naše biće trebalo bi biti u stavu meditacije pred tim velikim otajstvom. Vrijeme je to sabranosti, preispitivanja svojih postupaka i zbivanja oko nas, vrijeme zalaganja i kršćanskog poduzetništva, ali sve to u ozračju nade, radosti, vjere, ljubavi… To nije vrijeme tjeskobe i očaja već vrijeme radosnog iščekivanja.

Jedna od najjačih biblijskih slika došašća jest lik i djelo Ivana Krstitelja koji je došao “pripraviti put Gospodinu”. On nam svojim propovijedima, u kojima je naglašeno obraćenje, pokazuje što nam je činiti u ovo sveto vrijeme. Potrebno je obratiti se i učvrstiti svoju vjeru. Čovjek to čini u svojoj dubini i zato mu je potrebna sabranost i promišljanje. Međutim, u današnjem vremenu, on sve više postaje stranac samom sebi jer ne poznaje svoju nutrinu, ne prepoznaje svoju iskonsku vrijednost kao čovjeka. On kao da više voli živjeti negdje na površini, od mjesta do mjesta, ne nalazeći luku u kojoj bi osjećao sigurnost. Iz tog razloga, a u vremenu došašća na poseban način, čovjek živi daleko od svog adventskog zadatka gubeći se u zbrci svakodnevne propagande i komercijalizma.

Kako živimo došašće?

I ove ćemo godine u Hrvatskoj bzabilježiti rani početak “božićne priprave”. Naime, na nekim lokacijama božićni i novogodišnji simboli već su se pojavili. Razlog tome nije teško pronaći, ali se postavlja pitanje poznaje li takav marketing ikakve granice? Njegova je moć, naprosto, nevjerojatna jer ne podilaziti njegovim zahtjevima znači ne iskoristiti ogromnu i nezamjenjivu priliku autoreklame. Božić, u tom smislu postaje samo sredstvo ekonomske propagande, a njegov pravi smisao ostaje samo slovo na papiru. Tako nestaje došašće.

I na kraju:

Božić započinje četrdesetak dana prije službenog početka bez ikakve priprave, Sveti Nikola se pretvara u debelog starca odjevenog u crveno polarno odijelo, crkve se kite već početkom prosinca, a Božić se svodi na bakalar, puricu, božićnu jelku, lampice i razuzdanu zabavu. Do samog Božića čovjek je već umoran od slavlja, a sam blagdan uredno se odrađuje eventualnim odlaskom na misu ili jednostavnim pospremanjem ostataka sinoćnje zabave. Na svu sreću postoji i ono nešto neuništivo unatoč svemu: Božić ostaje blagdan radosti, obiteljske intime i međusobne ljubavi. Kamo sreće da mnogi ljudi osjete tračak tih božićnih emocija. Možda se u pokojoj duši i rodi želja da se vrati na izvor i napoji istinske radosti i ljubavi.

piše: Davor Maltar, na: www.kriz-zivota.com.

- 10:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:

ŽUPNE AKTIVNOSTI:
ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati

Free Web Site Counter

...klikni pa vidi, možda ti se svidi...
VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE
UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL
POVIJEST FATIMSKOGA SVETIŠTA ZAPOČINJE 13. SVIBNJA 1917. GODINE KADA SE, USRED RATNIH RAZARANJA ZA VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA, BLAŽENA DJEVICA MARIJA U MJESTU COVA DA IRIA, U BLIZINI FATIME U PORTUGALU, UKAZALA TROJE MALIH PASTIRA: LUCIJI OD ISUSA, FRANJI MARTU I JACINTI MARTO. GOSPA SE DJECI UKAZIVALA IDUĆIH PET MJESECI, UVIJEK 13. U MJESECU. POSLJEDNJEM UKAZANJU, 13. LISTOPADA 1917, NAZOČILO JE 70.000 LJUDI. KASNIJE SE GOSPA JOŠ DVA PUTA UKAZALA LUCIJI, KOJA JE U MEĐUVREMENU POSTALA REDOVNICA, ZAPOVJEDIVŠI JOJ SLAVLJENJE PET PRVIH SUBOTA U MJESECU. GODINE 1919. GRADI SE KAPELA UKAZANJA, A BAZILIKA SE POČINJE GRADITI 1928. GODINE DA BI BILA POSVEĆENA 7. LISTOPADA 1953. FATIMA POSTUPNO DOBIVA SLUŽBENU CRKVENU POTVRDU KAO MARIJANSKO SVETIŠTE SVJETSKIH RAZMJERA: GODINE 1930. MJESNI BISKUP POTVRĐUJE AUTENTIČNOST UKAZANJA, A 1931. PORTUGALSKI BISKUPI POSVEĆUJU PORTUGAL BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU. GODINE 1942. PAPA PIO XII. POSVETIO JE BEZGREŠNOM SRCU CIJELI SVIJET, A 1951. U FATIMI JE OKONČANA SVETA JUBILARNA GODINA. PAPA PAVAO VI. HODOČASTI U FATIMU NA PEDESETU OBLJETNICU UKAZANJA 13. SVIBNJA 1967, A IVAN PAVAO II. DOLAZI ZAHVALITI FATIMSKOJ GOSPI ZA PREŽIVJELI ATENTAT ISTOGA DANA, 13. SVIBNJA, 1982. TE 1991. GODINE. GODIŠNJE SE U FATIMSKOM SVETIŠTU OKUPI OKO ČETIRI MILIJUNA HODOČASNIKA. UKAZANJA USRED RATNIH RAZARANJA, POBJEDA BEZBOŽNE KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE U RUSIJI UBRZO NAKON TOGA, GOSPINO OBEĆANJE DA ĆE SE RUSIJA OBRATITI, POSVEĆENJE SVIJETA MARIJINU SRCU USRED RATA, ČINJENICA DA JE SADAŠNJI PAPA ODABRAO UPRAVO FATIMU KAKO BI ZAHVALIO ZA ŽIVOT NAKON IZLJEVA MRŽNJE - SVE TO GOVORI KAKO FATIMU TREBA PROMATRATI KAO VELIKU PORUKU MIRA, A PREDUVJET MIRA JE OBRAĆENJE.

Župa Gospe Fatimske - OREHOVICA

30.11.2007., petak

GDJE JE NESTALO DOŠAŠĆE?

DRAGI PRIJATELJI!

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL