POVIJEST BOŽIĆNIH JASLICA

12.12.2005., ponedjeljak

SAM SLIKU POSUDIO OD PRIJATELJA STJEPANA MOŠKATELA IZ ROMSKOG KATEKIZMA - HVALA

Neizostavni božićni biljeg - jaslice pobožna su inscenacija motiva Kristova rođenja pomoću pejsažnih kulisa i pomičnih figura-kipića. Postavljaju se prema vlastitom planu. Središte je Dijete Isus, koje leži u jaslicama, uza nj Marija i Josip, zatim pastiri, anđeli, ovce i druge životinje... Počesto su uprizoreni i drugi događaji s tim u vezi: navještenje Marijino, traženje prenočišta, bijeg u Egipat, dolazak triju kraljeva... pa i prizori iz običnog ljudskog života.

Začetak ovoga običaja podizanja jaslica neki vide u čuvanju i čašćenju relikvija (ostataka) betlehemskih jaslica u bazilici S. Maria Maggiore u Rimu. Ova marijanska crkva je podignuta u 5. stoljeću, poslije Efeškog koncila (431. godine), za pape Siksta III. (432-440), na spomen proglašenja vjerske istine da je Marija Bogorodica. Nešto kasnije je u bazilici podignuta podzemna kapela u obliku betlehemske špilje s "relikvijama" jaslica. Tada se uobičjalo da Papa svake godine slavi božićnu polnoćku upravo na tom mjestu. No nema nikakvih daljnjih podataka, da bi se baš otuda i otada običaj postavljanja jaslica širio po crkvama.

Češće se navodi druga tvrdnja: da je začetnik jaslica sv. Franjo Asiški, osnivač franjevačkog reda. U njegovom životopisu stoji da je 1223. sa svojom subraćom živopisno slavio polnoćku u šumskoj pećini kod Greccia. Do oltara je postavio jasle sa slamom i uz njih privezao živoga magarca i vola. Kod bogoslužja je Franjo zanosno govorio (nije služio misu, jer nije bio svećenik, nego samo đakon), a ljupka legenda dodaje da mu se kod podizanja ukazalo Dijete, Isus, pomilovalo ga po obrazu i nestalo. Podrobnija istraživanja, međutim, pokazuju da ni Franjo ni franjevci nisi imali vidniju ulogu kod nastajanja običaja s jaslicama po crkvama.

Pravi korijen i izvor jaslica je u molitvenom razmišljanju, meditaciji kršćana srednjega vijeka. Svi učitelji meditacije svjetovali su pobožnim dušama da si što življe predstave betlehemsku štalicu (ili "špilju") i sve što se u njoj događalo. (To je doba kada se naglašeno oživljavaju događaji Isusovih prvih godina zemaljskog života!). Poticali su ih da u duhu posjete Isusove jaslice, ondje se zadrže, mole i klanjaju. Nizozemski augustinac Joannes Mauburnus (+1501) duhovno i duhovito savjetuje da kod tog meditativnog "obilaska" Betlehema uzmu Dijete u naručaj pa ga malo i "poninaju".

No samo izabranici su u stanju sve (d)oživjeti "u duhu". Većini je vjernika i za meditaciju potreban vanjski, vidljivi oslonac. Tako u europskim područjima toga doba (15. stoljeće) često nailazimo na male posteljice, jaslice ili kolijevke s kipićem djeteta - Isusa. Bio je to jedan od kućnih pobožnih predmeta, kao što su inače raspelo i krunica, pred kojim su se vjernici molili. Kao predmet pobožnosti takve su zipke bile i u samostanima. I redovnice bi kipiće Dijete Isusa pobožno opremale i častile. Tu je, dakle, jedan od korijena današnjih božićnih jaslica.

Kolijevku s malim Isusom susrećemo i u božićniom igrikazima i igrama, tako omiljenima po i pred crkvama u (ranom) srednjem vijeku. Upravo te duhovne igre ("skazanja") su drugi duboki korijen današnjih jaslica. I ono što smo spomenuli o svetom Franji samo je jedno zrnce od takvih tada vrlo raširenih predstava.

Ono što danas nazivamo jaslicama kristaliziralo se i pojavilo u drugoj polovici 16. stoljeća. A protagonisti i promicatelji toga su - redovnici isusovci. Oni su postavili prve jaslice u današnjem smislu godine 1560. u svom kolegiju u Coimbri (Portugal), a prve jaslice u crkvi načinili 1562. u Pragu. Njihov vrhovni poglavar (general), Claudio Acquaviva izdaje 1591. službeno dopuštenje da se mogu podizati jaslice u isusovačkim kolegijima i crkvama. Njih su zatim slijedili franjevci, dominikanci, augustinci... i mnogi drugi.

Tako je put bio utrt. Početkom 17. stoljeća već su jaslice vrlo raširene i u našim krajevima. Posebno se u 18. stoljeću, u vrijeme nemirnog i raskošnog rokokoa, grade jaslice od figura u naravnoj veličini do vrlo vrijednih minijaturnih od porculana: u crkvama i po feudalnim dvorovima. U toj umješnosti i umjetnosti prednjači Italija (Napulj, Genova, Sicilija).

Sljedeći korak u razvoju jaslica je njihov ulaz u vjerničke domove. Najprije kao ležajčići, kolijevke s betlehemskim Djetetom, a onda sa sve više figurica. Danas je to već uobičajeno i kod nas. Industrija ih proizvodi na veliko: od papira do obojane plastike, i svaki ih može lako nabaviti. A sve više ih susrećemo i drugdje: u školama, izlozima trgovina, dvoranama, na otvorenom... Rješenja su često maštovita i originalna: od umjetničkih do priprostih i kičastih. Najljepše su ipak jaslice koje vjernici prave sami, u svojim domovima zajedo sa svojom djecom.

- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:

ŽUPNE AKTIVNOSTI:
ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati

Free Web Site Counter

...klikni pa vidi, možda ti se svidi...
VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE
UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL
POVIJEST FATIMSKOGA SVETIŠTA ZAPOČINJE 13. SVIBNJA 1917. GODINE KADA SE, USRED RATNIH RAZARANJA ZA VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA, BLAŽENA DJEVICA MARIJA U MJESTU COVA DA IRIA, U BLIZINI FATIME U PORTUGALU, UKAZALA TROJE MALIH PASTIRA: LUCIJI OD ISUSA, FRANJI MARTU I JACINTI MARTO. GOSPA SE DJECI UKAZIVALA IDUĆIH PET MJESECI, UVIJEK 13. U MJESECU. POSLJEDNJEM UKAZANJU, 13. LISTOPADA 1917, NAZOČILO JE 70.000 LJUDI. KASNIJE SE GOSPA JOŠ DVA PUTA UKAZALA LUCIJI, KOJA JE U MEĐUVREMENU POSTALA REDOVNICA, ZAPOVJEDIVŠI JOJ SLAVLJENJE PET PRVIH SUBOTA U MJESECU. GODINE 1919. GRADI SE KAPELA UKAZANJA, A BAZILIKA SE POČINJE GRADITI 1928. GODINE DA BI BILA POSVEĆENA 7. LISTOPADA 1953. FATIMA POSTUPNO DOBIVA SLUŽBENU CRKVENU POTVRDU KAO MARIJANSKO SVETIŠTE SVJETSKIH RAZMJERA: GODINE 1930. MJESNI BISKUP POTVRĐUJE AUTENTIČNOST UKAZANJA, A 1931. PORTUGALSKI BISKUPI POSVEĆUJU PORTUGAL BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU. GODINE 1942. PAPA PIO XII. POSVETIO JE BEZGREŠNOM SRCU CIJELI SVIJET, A 1951. U FATIMI JE OKONČANA SVETA JUBILARNA GODINA. PAPA PAVAO VI. HODOČASTI U FATIMU NA PEDESETU OBLJETNICU UKAZANJA 13. SVIBNJA 1967, A IVAN PAVAO II. DOLAZI ZAHVALITI FATIMSKOJ GOSPI ZA PREŽIVJELI ATENTAT ISTOGA DANA, 13. SVIBNJA, 1982. TE 1991. GODINE. GODIŠNJE SE U FATIMSKOM SVETIŠTU OKUPI OKO ČETIRI MILIJUNA HODOČASNIKA. UKAZANJA USRED RATNIH RAZARANJA, POBJEDA BEZBOŽNE KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE U RUSIJI UBRZO NAKON TOGA, GOSPINO OBEĆANJE DA ĆE SE RUSIJA OBRATITI, POSVEĆENJE SVIJETA MARIJINU SRCU USRED RATA, ČINJENICA DA JE SADAŠNJI PAPA ODABRAO UPRAVO FATIMU KAKO BI ZAHVALIO ZA ŽIVOT NAKON IZLJEVA MRŽNJE - SVE TO GOVORI KAKO FATIMU TREBA PROMATRATI KAO VELIKU PORUKU MIRA, A PREDUVJET MIRA JE OBRAĆENJE.

Župa Gospe Fatimske - OREHOVICA

12.12.2005., ponedjeljak

POVIJEST BOŽIĆNIH JASLICA

DRAGI PRIJATELJI!

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL