Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 23.07.2021.
Tad Williams: "Rat Cvjetova"
Za ljubav suprugu, počela sam čitati knjigu iz naslova (njegova je preporuka to bila utoliko što se radi o fantasyu koji se okončava u jednoj knjizi, ne radi se o serijalu, a mislio je da bi mi bilo zanimljivo).
Tad Williams je poznati fantasy pisac iz vremena kada je fantasy bio na svojim vrhuncima popularnosti u čitateljskom smislu (dakle, prije nego što je G. R. R. Martin prodao prava na „Igru prijestolja“ za televizijsku seriju). Čak ga se sjećam da je u Algoritmu u Osijeku osobno potpisivao knjige tijekom 2004. ili 2005. godine. Ja ga tada nisam čitala, a sada i dalje piše, iako, otkad nema Algoritma, nema niti tako studioznog praćenja fantasya hrvatskim prijevodima kao što je to tada bilo.
Protagonist radnje je Theo Vilmos, koji živi u San Franciscu, kao vokal pokušava postati uspješan glazbenik (iako mu to ne polazi za rukom) i ima suprugu Cat, koju gubi u spletu nesretnih obiteljskih okolnosti. Tada se odlučuje osamiti i pronalazi zapise svog praujaka Eamonna Dowda, koji piše o Vilinju, gdje je navodno živio gotovo čitav život. Theo misli da je sve to samo ili tlapnja luđaka ili dobro ispričana fikcija, dok ga ne počne loviti nemrtvi stvor, od kojega ga spašava upravo vilenica Jabučnica, i odvlači ga upravo u taj svijet za koji je mislio da ne postoji.
Prošla sam čitavu love-hate dramu tijekom čitanja: prvo mi je bilo OK. Zatim mi je bilo – što je ovo? Ovo je totalna glupost. Zatim mi je bilo tako da ne mogu knjigu ispustiti iz ruku dok ne završim i tako sam je završila u vrlo kratkom roku.
Ovaj je roman, unatoč patuljcima i vilama, i svim drugim mitološkim bićima iz keltske mitologije, vrlo politički, i mislim da mu je upravo to najbolja strana. Iako je prijevod uspješan, mislim da bi čitanje u izvorniku vjerojatno bilo još bolje.
Ako tražite čitateljski projekt srednje težine (ne baš za početnike, ali niti nešto što će vam oduzeti veći dio godine), a inače ste fan fantasya (a kojim slučajem kao ni ja niste čitali Tada Williamsa), možda je „Rat Cvjetova“ prava stvar za vas.
Oznake: tad williams, rat cvjetova, fantasy, politika
utorak, 20.07.2021.
Grant Snider: „I will judge by your bookshelf“
Poklon za rođendan od najdražeg brata, radi se o ukoričenoj knjizi stripova i grafika Granta Snidera, tvorca Incidental Comicsa i Shape of ideas.
Bacite oko na Incidental Comics.
Također, s obzirom da slika govori više od tisuću riječi, bacite oko i na knjigu iz naslova.
https://www.abramsbooks.com/product/i-will-judge-you-by-your-bookshelf_9781419737114/#
Neke od ovih stripova sam već vidjela diljem interneta (Pig Latin, primjerice), ali neki su mi bili posve novi. Zbog nekih sam, jer su mi govorili toliko o tome tko sam ja, čak i prosuzila.
Što se tiče stadija u kojemu sam ja kao čitatelj, nalazim se u stadiju 7 – rediscovering books.
Oznake: grant snider, i will judge you by your bookshlef, strip, knjiga, čitanje, Književnost
nedjelja, 18.07.2021.
Maggie O'Farrell: „Upute za toplinski val“
„Upute za toplinski val“ su nešto ambiciozniji roman od običnog ljetnog štiva za plažu, iako zacijelo nema prikladnijeg naslova za upravo klimatološku situaciju u kojoj se Hrvatska sada nalazi. Nažalost, u romanu nećemo naći neke osobite upute za preživljavanje toplinskog vala.
Autorica Maggie O'Farrell je ranije napisala romane „Kad si otišao“ i „Ruka koja je prva držala moju“, od kojih nijedan nisam čitala, ako se ne varam, ali sam za „Ruku koja je prva držala moju“ čula sjajne stvari. Autorica je suvremena britanska spisateljica, koja istražuje miješano britansko i irsko podrijetlo.
Nalazimo se u srpnju godini 1976., legendarni je toplinski val u Londonu te godine – zabranjeno je polijevanje travnjaka zbog suše i nestašice vode, a Robert Riordan je svojoj supruzi Gretti rekao da ide do kioska kupiti novine, i više se nije vratio. Gretta alarmira troje svoje djece – Michaela Francisa koji živi u Londonu, Monicu koja živi na britanskom selu, i najmlađu, Aoife, koja živi čak u Americi, da se vrate i pomognu joj u potrazi za ocem. Tada se počinje razmotavati kako priča o Robertu Riordanu, tako i pojedinačni životi svakoga od troje njihove djece, u cilju da se problematične obiteljske i životne situacije u kojima se oni nalaze, do kraja romana konačno razriješe.
Ovo je roman o tome kako su obitelji komplicirane i kako su životi ponekad komplicirani. Primjerice, Michael Francis je otac dvoje male djece, voli svoju suprugu koja zbog tinejdžerske trudnoće nije imala prilike studirati i završiti fakultet, pa to sada čini, ali se ipak zaljubio u kolegicu s posla. Supruzi zamjera i njezino studiranje, i to što se osamljuje, i bojazan da će ona prevariti njega, kao i činjenicu da zbog njezine trudnoće nije mogao doktorirati i raditi na fakultetu.
Monica je zbog ranijeg razvoda uletjela u vezu s razvedenim muškarcem s dvije kćeri, koje je nikako ne prihvaćaju.
Aoife luta svijetom, pokušavajući sakriti sramotnu tajnu zbog koje nikako ne može naprijed, iako je ušla u vezu koja bi mogla biti trajna.
Roman je pitak, atmosferičan, brzo se čita i vrlo je dojmljiv. Autorica je zaista vješta pripovjedačica, pa ako se i ne radi o klasičnoj knjizi za plažu, nećete pogriješiti ako je tamo ponesete.
Oznake: maggie o'farrell, upute za toplinski val, roman, knjiga, Književnost, obitelj, obiteljska drama
petak, 16.07.2021.
Mary Kay Andrews: "Ljetna ljubav"
Sjećate li se od prije nekih desetak i više godina autorice ljubavnih romana Susan Elizabeth Phillips? To je bio onaj dio ljubavnih romana koji nije bio ili brutalni sado-mazo koji je kasnije uslijedio, ili kostimirana ljubavna priča kakve sada viđamo. Posebno ističem da nikada nisam bila osobiti stručnjak za ljubiće, pa ih i nisam čitala u velikom opsegu, ali ima imena i naslova koji me nisu mimoišli.
Uglavnom, Mary Kay Andrews je upravo kao Susan Elizabeth Phillips, koja je, uostalom, napisala i blurb za roman „Ljetna ljubav“, koji kaže:
„Ljetna ljubav“ je poput savršenog dana na plaži. Ne želite da završi. Ne morate se pakirati i nikamo otputovati. Ova je knjiga savršen godišnji odmor u bilo kojem dijelu godine.“
S ovime se ne slažem samo utoliko što nema idealnijeg vremena za čitanje ove knjige nego na plaži, jer i govori o plaži, mjesto radnje je na plaži, sve je vezano uz more, kuću na plaži i sunčanje.
Tri prijateljice, nakon životnih brodoloma, u svojim tridesetima se nalaze na mjesec dana u unajmljenoj kući na moru. Ellis je upravo dobila otkaz nakon što je banci u kojoj je radila poklonila svoje najbolje godine. Julia je manekenka koja se mora suočiti s promjenom životnog ritma zbog muškarca s kojim je u vezi. Dorie se razvodi, „zaprepaštena izdajom muškarca kojeg je voljela najviše na svijetu.“ Pridružit će im se i tajanstvena žena koja bježi od svoje prošlosti i treba se izgubiti negdje. Vlasnik kuće – na početku također misteriozni gospodin Culppeper.
Dugo nisam čitala ovako lagani ljetni ljubić, i mogu reći da mi nije bio mrzak – vješto je napisano, pa ako se baš i ne možete poistovjetiti s nijednom od triju žena, ni tada vam neće biti dosadno. Vjerojatno ne vrijedi da se čita više no jednom, no kako se brzo čita, brzo se i zaboravlja, pa ni drugi put neće biti osobiti problem.
Zaključno: preporuka za ljetni ceker.
Oznake: mary kay andrews, ljetna ljubav, ljubić, ljubavna priča
utorak, 13.07.2021.
Goran Tribuson: „Propali kongres“
Goran Tribuson je po mom mišljenju još jedan od plodnih, žanrovskih pisaca, koje volim čitati i koji me nije razočarao nikada kada sam bilo koje njegovo autorsko djelo uzela u čitanje.
Ovaj put, to je „Propali kongres“, roman o Vinku Doganu, inspektoru SUP-a, u siječnju 1990. godine, kada teku pripreme za kongres na kojemu će se jugoslavenska komunistička partija raspasti i zauvijek nestati (roman je pisan 2014. godine, tako da je istovremeno i povijesni i relativno aktualan).
Tada se u medijima i prije toga prema informacijama policije, pojavljuje navodni masovni ubojica po imenu Stršljen, koji javno prijeti da će pomoću cijanida, tajno ubrizganog u pojedine prehrambene artikle u robnim kućama, potrovati veći broj građana. Osim, naravno, ako mu se ne isplati pozamašni novčani iznos, izražen u njemačkim markama.
Inspektor Dogan, o kojemu znamo tri stvari: da nije timski igrač, da je veliki sladokusac, i da je patološki ljubomoran u pogledu svoje supruge Bube, pokušava pronaći Stršljena i u svojoj istrazi odlazi u posve drugom smjeru nego što mu to nalažu nadređeni, okupljeni oko gradonačelnika koji silom želi spriječiti masovnu paniku.
U strahu da vam s previše informacija ne pokvarim čitanje, ovdje ću se zaustaviti, pa ću nastaviti pričati o svojim dojmovima pri čitanju: atmosfera romana je pri čitanju nekako žurna, paranoična i u osjećaju neizbježne propasti (to je vjerojatno trenutak povijesne zbiljnosti koji se tada događa) – Dogan se boji da će njegova žena otići na skijanje s nekim zgodnim muškarcima, da će postati rogonja, pa i svoje poteze vuče paranoično, impulsivno, i čitatelj cijelo vrijeme ima dojam predstojeće tragedije i nepoznatog, naglog prevrata.
Roman je kratak, pitak i brzo se čita, što ga čini još jednim laganim ljetnim štivom za godinu gospodnju 2021.
Oznake: goran tribuson, propali kongres, krimi priča
nedjelja, 11.07.2021.
Pavao Pavličić: "Crveno pile"
Ljetno čitanje je u punom jeku – polako prolazim kroz hrpicu knjiga koje sam pribavila za ovo ljeto. Prva od njih bio je roman Pavla Pavličića pod naslovom „Crveno pile“ – radi se o još jednom romanu iz serijala o uredniku crne kronike Ivi Remetinu, njegovom malom uredničkom odboru, i njegovoj suradnji s kriminalistom Vladom Šoštarom.
U ovom romanu iz serijala, situacija je posebno zabrinjavajuća jer je u njegovom središtu dijete – dvogodišnja djevojčica koju Remetinovi zatječu dok u Zapruđu, zajedno s unukom koji je s njima preko ljeta, kako bez nadzora prelazi prometno raskrižje, dok se svi automobili zaustavljaju i nalazi se hrabri prolaznik koji uzima dijete s ceste.
Naravno da svemu tome slijedi (ili prethodi?) ubojstvo u samoj zgradi u koju Remetinovi idu, i da se Remetin, kao urednik crne kronike, i bivši stanar te zgrade koji poznaje protagoniste tragedije, nalazi blizu središta cijele zagonetke, zbog čega je za čitatelja i najbolji vodič kroz cijelu priču.
Nije tajna da se slažem s Julijanom Matanović koja je napisala blurb na koricama izdanja koje sam čitala – „Pisanjem krimića Pavao Pavličić toliko je postao prepoznatljiv u našem čitateljskom prostoru da su mu upravo kriminalistički romani, i u očima kritike i šireg čitateljstva, zasjenili slojevitija štiva. Nimalo čudno, Ivo Remetin, novinar crne kronike i lucidni istražitelj, već tridesetak godina svjedoči o razbojstvima i nesrećama prostora i ljudi koji se kreću našim ulicama i žive možda nedaleko od nas.“
Moja vrlo široka i slobodna ocjena jest da nitko kao Pavličić nije uspio uvesti žanr kriminalističkog romana kod nas, uklopivši ga u prepoznatljivo naša mjesta radnje – u Zagreb, u Hrvatsku. Dio te čari i jest što se zločin ne događa u Skandinaviji, u Londonu ili u Belgiji, već u Zapruđu, koje mi je poznato, i čije lokalitete i sama poznajem.
Meni je zato Pavao Pavličić, za lagano ljetno čitanje bolja preporuka od Joa Nesboa – ne moram spominjati da zakonitosti žanra Pavličić dobro poznaje – stil dokumentaristički i ne prenakićen, sve je podređeno fabuli, svako poglavlje na kraju ima „kuku“, dovoljno nepoznanica na početku, dovoljno drame i obrati dobro rasuti diljem cijele priče, spektakl za kraj. Uživajte!
Oznake: pavao pavličić, crveno pile, krimić, krimi priča
