Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

utorak, 27.06.2017.

Ken Follett: "Treći blizanac"

Tehno-trileri su uvijek nezahvalni za čitanje nakon što je njihovo vrijeme tehnoloških dostignuća došlo i prošlo.

Primjerice, jučer sam bacila oko na staru epizodu „Zločinačkih umova“ u kojem serijski ubojica vadi iz žrtve posteljicu (placentu) u svrhu placentofagije, tj. konzumiranja placente zbog vjerovanja da se u njoj nalaze ili posebne magične moći ili posebna hranjiva svojstva.

Hm, da.

Bila bih fasciniranija i zgroženija tim prizorom, samo da konzumiranje posteljice nakon poroda ovih godina nije postalo all the rage među organskim, trendi mamama i tatama koji prate sve moguće budalaštine u odgoju djece, pa onda probavljanje posteljice više i nije znak poremećenog, bolesnog uma, već oznaka osobe u trendu.

Nešto slično mi se dogodilo i s čitanjem romana Kena Folletta „Treći blizanac“, koji je u izdanju Algoritma objavljen 1997. godine (dakle, izdanje slavi svoju dvadesetu godišnjicu) – glavnu premisu možete shvatiti već iz naslova, i vjerujem da Vam ništa neću spoilati ako Vam kažem da nakon što smo i sami imali slučaj doktora Asima Kurjaka i usađivanje i krađu oplođenih jajnih stanica od žena koje ništa nisu slutile, neće nas iznenaditi niti mogućnost postojanja vojno-medicinskog eksperimenta u Americi sedamdesetih godina, u kojima su se ženama koje su navodno došle na hormonsku terapiju radi pomoći u začeću, bez njihova znanja i dopuštenja usađivale oplođene jajne stanice koje su trebale dovesti do odgoja rase super-vojnika (u jeku Hladnog rata, kad se pričalo da Rusi to naveliko rade, i Ameri su htjeli svoga konja za trku). Međutim, projekt je podbacio jer su se svi super-vojnici zbog urođene agresivnosti prometnuli u kriminalce i njegovi rezultati su uspješno pometeni pod tepih sve dok tvrtka Genetico, koja je započela ta istraživanja, ne bude ponuđena za prodaju velikom njemačkom istraživačkom laboratoriju.

Unatoč tome što nam je glavna tema jasna od prve rečenice, ovaj roman zbog vještine Kena Folletta ni nakon dvadeset godina nije teško čitati: glavna junakinja Jeannie Ferrami je mlada znanstvenica koja u svom znanstvenom istraživanju nabasa na zagonetku dvojice ljudi koji bi po svojim tjelesnim karakteristikama trebali biti blizanci, ali su rođeni u različitim državama, od različitih majki na različit datum. Tražeći odgovor na sva pitanja koja joj se otvaraju, shvati da joj zbog interesa moćnih ljudi, od kojih jedan ima aspiraciju postati čak i predsjednik SAD-a, ne samo znanstvena karijera, već i život visi o koncu.

U svakom slučaju, nakon „Stupova zemlje“ i „Opasnog bogatstva“, Ken Follett me kao čitateljski izbor još jednom nije razočarao, a to što vrijeme prolazi i razvoj društva i tehnologije se neminovno događa, to nije kriv niti čitatelj, a kamoli pisac.

Oznake: ken follett, treći blizanac, stupovi zemlje, opasno bogatstvo, triler, krimić, tehnologija, razvoj

27.06.2017. u 08:25 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.01.2017.

Don Winslow: "Smrt i život Bobbya Z-a"

Sigurno sam nekoliko mjeseci ponovno čitala „Čudesne pustolovine Cavaliera&Claya“ autora Michaela Chabona – čitala sam to prije možda čak i desetak godina, i moram reći da su dojmovi ostali nepromijenjeni: to je velik, ozbiljan američko-židovski roman s elementima stripovske pop-kulture i židovske religijske tradicije. Istovremeno bogatog stila, ali i pitak… Kako se moj dojam o tom romanu nije promijenio, neću ga ponovno prikazivati na blogu, samo ću vam reći da preporuka ostaje: ako još niste, pročitajte „Čudesne pustolovine Cavaliera&Claya“, nećete požaliti.

Osim toga, dajem novu šansu „Posljednjem donu“ Maria Puza (prošli put kad sam ga počela čitati prije nekoliko mjeseci, pokazao se daleko lošijim od „Kuma“ pa sam odustala nakon dvadesetak stranica – kako mi sad „Kum“ više nije tako svjež u sjećanju, ni „Posljednji don mi nije tako loš).

No ono što sam na tri-čet'ri sad pročitala u novoj čitateljskoj godini jest triler Dona Winslowa pod naslovom „Smrt i život Bobbya Z-a“, po kojem je snimljen i film s Paulom Walkerom i Laurenceom Fishburnom u glavnim ulogama (ne očekujte najnovije novosti, kao i obično kod mene, film je iz 2007. godine, a knjiga je kod nas objavljena, a gdje drugdje nego u Najbiblioteci Algoritma, u rujnu 2008. godine).

U središtu radnje je Tim Kearney, bivši marinac kojemu je očigledno samo ratovanje dobro išlo u životu – kao sitni kriminalac se nije proslavio, jer je u tri provale u kojima je sudjelovao, tri puta bio uhvaćen pri izlasku – a nakon ubojstva Hell's Angelsa Smrdljivog Psa u zatvoru, ne gine mu doživotna kazna bez mogućnosti pomilovanja. Ipak, uspijeva sklopiti đavolji pakt sa agentima DEA-e (Agencije za suzbijanje narkotika u SAD-u), jer tako nevjerojatno sliči tajanstvenom dileru droge Bobbyu Z-u, da odlučuju njega zamijeniti za agenta kojega kao taoca drži don Huertero, čelnik meksičkog narko-kartela.

Naravno da se operacija zamjene izjalovila, i naravno da Tim završava u nekoliko raznih zločinačkih ruku prije nego što uspije uzeti svoj život ponovno u svoje ruke i složiti plan kojim će dobiti i ovce i novce (i djevojku i novce u njegovom slučaju), ma kakvim se glupanom inače smatrao.

Nisam očekivala da ću se ovako zabaviti: radi se o zgodnom, kratkom romanu koji obiluje crnim humorom i iznenađujućim obratima, gdje se sve slučajnosti uspijevaju tako zgodno sklopiti u cjelinu da jednostavno morate uživati u tome. Jedina zamjerka (ali neću puno o tome): kraj mi se čini pomalo zbrzan, kao da je autoru na posljednje dvije stranice ponestalo elana.

No u svakom slučaju, dobar i veseo početak čitateljske 2017. godine!

Oznake: don winslow, smrt i život bobbya z-a, triler, krimić, Droge, narkotici, narko-karteli, DEA

09.01.2017. u 11:33 • 1 KomentaraPrint#

petak, 12.06.2015.

Jo Nesbo: „Policija“

Pročitavši roman „Policija“ najpoznatijeg norveškog pisca krimića, Joa Nesboa, konačno sam uspjela dokusuriti serijal od deset romana povezanih zajedničkim glavnim likom, inspektorom Harryem Holeom, mršavim plavokosim dvometrašem, alkoholičarom i narkomanom koji se jedini u maloj Norveškoj mogao pohvaliti time da se uhvatio ukoštac sa serijskim ubojicama, i preživio – pa čak i pobijedio.

U posljednjem nastavku serijala pod već spomenutim naslovom „Policija“ (kojega je diljem svijeta prodano više od 23 milijuna primjeraka), Harry Hole više nije inspektor, više čak niti ne radi za Kriminalistički odjel u Oslu (da ne spoilam onima koji nastavljaju čitati nakon devetog nastavka, više neću reći niti riječ o tome što se i kako događalo s Harryem).

Ipak, na početku romana možete saznati da je Norveškom zavladao novi serijski ubojica, koji se koncentrira samo na ubojstva policajaca, i koje ubija na lokacijama na kojima su ti policajci ostavili za sobom nedovršene poslove – neriješena brutalna ubojstva. Ubojica aranžira mjesta zločina upravo na način na koji su se dogodili neriješeni zločini prije nekoliko godina, što ukazuje na to da ubojica dobro zna policijske procedure i predmete na kojima su žrtve radile.

Harryev bivši šef, Gunnar Hagen, kojemu je sada nadređen Mikael Bellman, očajnički želi spasiti svoje kolege, i u tu svrhu ponovno okuplja mali istražiteljski tim sastavljen od ljudi s kojima je i Harry najradije surađivao – tu je istražiteljica iz Bergena, Katrine Bratten, forenzičari Beate Lonn i Bjorn Holm, kao i Stale Aune, psiholog koji je istovremeno sudjelovao u istragama ubojstava u ranijim predmetima, i bio Harryev terapeut u borbi protiv ovisnosti.

Posljednji roman je tematski posvećen korupciji u policiji, ali i greškama koje nas proganjaju i koje ne možemo oprostiti. Međutim, istovremeno mi je kod čitanja ostao dojam da je Nesbo, znajući da ovim romanom okončava serijal, htio učiniti previše: „Policija“ je u sadržajnom i tematskom smislu, kao i po pitanju korištenih motiva, golema kompilacija devet ranije napisanih romana – veliko kičasto finale koje je trebalo zadovoljiti svakog pojedinog čitatelja serijala. Zbog toga, nije primijenio klasični „obrat na kraju“ pristup, već je tih obrata bilo hrpa u tijeku cijelog romana, tako da sam do sredine knjige već počela misliti: „Ajde više!“, a do kraja mi je istinski bilo dosta svega.

Po mom mišljenju, ovim romanom i ovakvim pristupom Nesbo je svom glavnom junaku Harryu Holeu, koji ga je lansirao put književnog zvjezdanog neba, ustvari učinio medvjeđu uslugu. No kad ste došli do devetog, glupo je ne pročitati i deseti nastavak, zar ne? Stoga je zapravo pitanje koliko je ovakva pozicija za Nesboa ustvari bila win-win.

Oznake: jo nesbo, policija, harry hole, korupcija, krimić

12.06.2015. u 08:29 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< travanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (11)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (16)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (10)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com