Tehno-trileri su uvijek nezahvalni za čitanje nakon što je njihovo vrijeme tehnoloških dostignuća došlo i prošlo.
Primjerice, jučer sam bacila oko na staru epizodu „Zločinačkih umova“ u kojem serijski ubojica vadi iz žrtve posteljicu (placentu) u svrhu placentofagije, tj. konzumiranja placente zbog vjerovanja da se u njoj nalaze ili posebne magične moći ili posebna hranjiva svojstva.
Hm, da.
Bila bih fasciniranija i zgroženija tim prizorom, samo da konzumiranje posteljice nakon poroda ovih godina nije postalo all the rage među organskim, trendi mamama i tatama koji prate sve moguće budalaštine u odgoju djece, pa onda probavljanje posteljice više i nije znak poremećenog, bolesnog uma, već oznaka osobe u trendu.
Nešto slično mi se dogodilo i s čitanjem romana Kena Folletta „Treći blizanac“, koji je u izdanju Algoritma objavljen 1997. godine (dakle, izdanje slavi svoju dvadesetu godišnjicu) – glavnu premisu možete shvatiti već iz naslova, i vjerujem da Vam ništa neću spoilati ako Vam kažem da nakon što smo i sami imali slučaj doktora Asima Kurjaka i usađivanje i krađu oplođenih jajnih stanica od žena koje ništa nisu slutile, neće nas iznenaditi niti mogućnost postojanja vojno-medicinskog eksperimenta u Americi sedamdesetih godina, u kojima su se ženama koje su navodno došle na hormonsku terapiju radi pomoći u začeću, bez njihova znanja i dopuštenja usađivale oplođene jajne stanice koje su trebale dovesti do odgoja rase super-vojnika (u jeku Hladnog rata, kad se pričalo da Rusi to naveliko rade, i Ameri su htjeli svoga konja za trku). Međutim, projekt je podbacio jer su se svi super-vojnici zbog urođene agresivnosti prometnuli u kriminalce i njegovi rezultati su uspješno pometeni pod tepih sve dok tvrtka Genetico, koja je započela ta istraživanja, ne bude ponuđena za prodaju velikom njemačkom istraživačkom laboratoriju.
Unatoč tome što nam je glavna tema jasna od prve rečenice, ovaj roman zbog vještine Kena Folletta ni nakon dvadeset godina nije teško čitati: glavna junakinja Jeannie Ferrami je mlada znanstvenica koja u svom znanstvenom istraživanju nabasa na zagonetku dvojice ljudi koji bi po svojim tjelesnim karakteristikama trebali biti blizanci, ali su rođeni u različitim državama, od različitih majki na različit datum. Tražeći odgovor na sva pitanja koja joj se otvaraju, shvati da joj zbog interesa moćnih ljudi, od kojih jedan ima aspiraciju postati čak i predsjednik SAD-a, ne samo znanstvena karijera, već i život visi o koncu.
U svakom slučaju, nakon „Stupova zemlje“ i „Opasnog bogatstva“, Ken Follett me kao čitateljski izbor još jednom nije razočarao, a to što vrijeme prolazi i razvoj društva i tehnologije se neminovno događa, to nije kriv niti čitatelj, a kamoli pisac.
Post je objavljen 27.06.2017. u 08:25 sati.