Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 24.05.2021.
Robert Galbraith: "Nemirna krv"
Za razliku mojih nerijetkih „noviteta“ koje izvlačim iz ropotarnice nakon što su valjda svi živi već čuli za njih, a bogami ih i pročitali, ovo je zaista novitet-novitet. Peti roman iz serijala o detektivu Cormoranu Strikeu i njegovoj pomoćnici Robin Ellacott, iz pera alter-ega slavne spisateljice J. K. Rowling, kojega je čitateljska javnost jedva dočekala, kao i vaša blogerica.
Ovaj nastavak serijala tematizira ono što se u žanru kriminalističkih serija naziva „zaboravljeni slučaj“ ili „cold case“ – smrt žene koja je nestala pod nerazjašnjenim okolnostima 1974. godine, radi čijeg se rješavanja Cormoranu Strikeu obraća kćer te žene.
Osim toga, kao da Galbraith puca na televizijsku seriju (za koju guglajući saznajem da čak i postoji, u produkciji BBC-a, zove se „Strike“), cijeli serijal počiva na will-they-wont-they premisi između Cormorana Strikea i njegove pomoćnice Robin Ellacott, za što automatski možemo saznati da donosi barem 7-8 sezona, kao što možemo vidjeti u, primjerice, krimi-seriji „Castle“.
Što se tiče ostalih dojmova o knjizi: kao i svaki krimić, pitak je, čita se lako, na kraju svakog poglavlja ima hook koji čitatelja vuče čitati dalje, iz čega proizlazi da je Galbraith zaista savladao tajne zanata pisaca krimića. Osim toga, jer dugo nisam čitala krimić u serijalu, moram priznati da mi se činilo da brojem stranica odudara od prosječnog krimića, ima nešto manje od 1000 stranica, što mi se, čak i uključujući i Nesboa, činilo iznadprosječno dugim krimićem (činjenica da sam to i zamijetila možda je znak da u ovom nastavku serijala nisam uživala kao u ranijima, ali možda je to zaista neobično velika količina sadržaja za krimić, tko će znati, nemojte me držati za riječ po tom pitanju).
Dakle, ako ste fan krimića koji nisu osobito krvavi i brutalni, ako i inače volite J. K. Rowling, odnosno Roberta Galbraitha, tada je logični slijed da ćete vjerojatno pročitati i ovaj roman s užitkom. Ovo mi se čini da nije knjiga s kojom se upušta u serijal.
Oznake: robert galbraith, nemirna krv, krimić, zaboravljeni slučaj
nedjelja, 13.11.2016.
Robert Galbraith: „Karijera zla“
Treći po redu roman o detektivu Cormoranu Strikeu je sve ono što možete pročitati na koricama:
Neće vas iznenaditi da ja i dalje mislim da je Robert Galbraith, muško utjelovljenje J.K. Rowling, sjajan autor, i da mi se ovaj detektivski serijal, s detektivskim parom u glavnim ulogama, neopisivo sviđa. Cormoran Strike je neobičan lik: bivši vojni policajac, omražen među kolegama vojnicima zbog svoje funkcije, svoje neumoljivosti i svog karaktera, nakon nesreće u kojoj je ostao bez noge postaje privatni detektiv. I Robin Ellacott, crvenokosa djevojka koja se nakon vlastite nesreće povlači u sebe i sa studija psihologije, da bi jednom slučajno, kao zamjena za tajnicu, uletjela u posao sa Strikeom. Ima zaručnika od kojega se sve više udaljuje zbog neslaganja oko posla koji je preuzela. Strike je, s druge strane želi zaštititi od opasnosti koja joj prijeti, posebno kad joj na početku „Karijere zla“ nepoznati motorist dostavi odrezanu žensku nogu.
Strike, jasno, misli da je prijetnja upućena njemu: štoviše, ima i popis sastavljen od četvorice najbrutalnijih psihopata kojima se zamjerio dok je bio vojni policajac. No njih je samo dvoje, a pratiti treba četvoricu sumnjivaca. U sve se to upliće i Robinino predstojeće vjenčanje, kao i kronični nedostatak novca i omraženost među lokalnim policajcima, da glavnim junacima začini utrku s vremenom i opasnostima u kojima su se našli.
Preporučujem, prava ugodna zimska priča – a ako još niste, napravite čitateljski maraton pa počnite s prvim nastavkom, „Zov kukavice“, a potom i drugim, „Dudov svilac“ te sve dovršite „Karijerom zla“ prije nego što nagodinu dočekamo novi, četvrti nastavak ovog serijala.
Oznake: robert galbraith, karijera zla, krimi priča, cormoran strike, robin ellacott, jk rowling
subota, 20.06.2015.
Robert Galbraith: „Dudov svilac“
Neposredno nakon što sam vam opisala svoje oduševljenje prvim krimićem Roberta Galbraitha pod naslovom „Zov kukavice“, dopustite da isto učinim i s njegovm drugim romanom iz istog žanra, koji je naslovljen kao „Dudov svilac“. Za potrebe konciznosti, smatrajte da je oduševljenje izazvano istim razlozima kao i ono kod „Zova kukavice“.
Cormorana Strikea, nakon što je stekao slavu u dnevnom tisku svojim prethodnim riješenim slučajem, ne prestaju opsjedati zainteresirane stranke, što se posebno odnosi na supružnike koji sumnjaju u vjernost svojih boljih (ili lošijih) polovica – on i Robin imaju pune ruke posla, zbog čega čudi da je Strike (potaknut vjerojatno prkosom prema bahatom bogatom klijentu) prihvatio slučaj u kojem ga prilično oronula, očigledno siromašna pedesetogodišnja Leonora Quine angažira za pronalazak svog supruga Owena Quinea, enfant terriblea londonske književne scene, koji ima davno stečenu sklonost teatralnosti, povremenim nestancima, nevjeri i ekscesnom ponašanju, ali koji nedostaje svojoj kćeri Orlando – Leonora je uvjerena da joj Owen iz inata nije htio reći u koje se utočište za pisce povukao, a ne može to saznati niti od njegovih urednika u izdavačkim kućama, niti od njegove mrzovoljne agentice Liz Tassel.
U ovom romanu je Robin, koja je trebala biti privremeno tajničko rješenje za privatnu detektivsku agenciju Cormorana Strikea, pokazala ambiciju za ozbiljnijim angažmanom, pa ona i Strike sve više počinju nalikovati pravom istražiteljskom timu (u čemu sam nemjerljivo uživala). Naravno, njihovi privatni životi zbog toga trpe, pa je i Robinina veza s Matthewom u krizi.
Također me razveselilo s koliko žara autorica parodira suvremenu književnu scenu tzv. lijepe književnosti, koja sigurno u stvarnosti nije bila milostiva prema njoj s obzirom na njezin komercijalni uspjeh – borba za čitatelje je surova stvarnost svakog pisca, stremio on ka književnoj izvrsnosti ili ne.
U svakom slučaju, kao i kod „Zova kukavice“, iako sam svjesna da su ukusi različiti i da će vam neki drugi čitatelji da su umrli od dosade čitajući, uzmite k srcu i moju preporuku: nećete požaliti ukoliko za ljetno štivo izaberete upravo roman „Dudov svilac“ Roberta Galbraitha, a.k.a. J.K. Rowling.
Oznake: robert galbraith, dudov svilac, j.k.rowling, cormoran strike
četvrtak, 18.06.2015.
Robert Galbraith: „Zov kukavice“
Ako se dosad pri čitanju ovog bloga nismo dogovorili, sad ćemo to reći: nećemo si ništa tajiti. Zato već u drugoj rečenici otkrivam nešto što možda niste znali (ali ako ste književni sladokusci kakvima se predstavljate rodbini i prijateljima, a posebno neznancima, bile su vrlo male šanse da ovu informaciju niste već prije čuli): Robert Galbraith je pseudonim književnice J. K. Rowling, najpoznatije po serijalu romana o dječaku-čarobnjaku Harryu Potteru, koja je nakon tog sedmodijelnog remek-djela za djecu, napisala i roman „Prijevremeni izbori“, a sada, pod pseudonimom, objavila je još i krimiće „Zov kukavice“ i „Dudov svilac“.
Odmah u glavu idem i s drugom važnom objavom: meni su se oba njezina romana ludo svidjela (za razliku od mračnog Nesboa kojega sam čitala sto gladnih godina) – trebalo mi je cirka tri dana da pročitam oba. No u ovom postu više o „Zovu kukavice“, a u idućem o „Dudovom svilcu“.
Radnja „Zova kukavice“ odvija se u Londonu, a okidač za njezin početak je pad u smrt slavne tamnopute manekenke Lule Landry s balkona njezina stana u Mayfairu. Događaj je londonska policija vrlo brzo okvalificirala kao samoubojstvo, ali taj odgovor nije zadovoljavajući za njezinog brata, bogatog odvjetnika Johna Bristowa. Da bi potvrdio svoje sumnje, on odlučuje angažirati prilično živopisnog privatnog detektiva Cormorana Strikea, metar i devedeset visokog kornvolskog diva sitno kovrčave tamne kose, koji je kao bivši vojni policajac izgubio potkoljenicu u Afganistanu, ali je u vojsci stekao i neke prilično korisne vještine zbog kojih sada pokušava skrpati egzistenciju prateći nevjerne supruge.
Strikea na početku radnje zatječemo upravo u trenutku kad se naprasno upoznaje sa svojom novom privremenom tajnicom Robin Ellacot, skladnom plavušom čije su ambicije veće od zaposlenja u kadrovskoj tvrtki za koju se kandidirala za stalan posao, i čiji zaručnik Matthew, knjigovođa u jednoj londonskoj tvrtki, djeluje kao totalni bezveznjak. Upravo u tom trenutku, Strike razvrgava dugogodišnju burnu vezu sa svojom zaručnicom Charlotte.
Što mi se sve svidjelo? Definitivno simpatični glavni junaci – i Strike i Robin su živopisni, uvjerljivi i u stotinjak prvih stranica čitatelju neizbježno prirastaju srcu. Na drugom mjestu je pitomost radnje: iako se radi o otkrivanju zločina, čitatelj nema mučan dojam jer nije suočen s pretjerivanjem u opisivanju prizora masakra i krvi, već je fokus usmjeren na ono najbolje u britanskom krimiću (pri čemu mislim na Agathu Christie i Arthura Conana Doylea) – na rješavanje zagonetki kroz dedukciju, na nadmudrivanje s protivnikom, na inteligenciju i domišljatost, zbog čega je J. K. Rowling sačinila zbilja lijep hommage takvoj književnoj tradiciji.
Jasno, neki mogu tvrditi da je informacija o pravom identitetu pisca Roberta Galbraitha bila prilično proziran marketinški trik koji je pridonio nagloj popularnosti romana „Zov kukavice“, ali čini mi se da bi mi roman bio jednako simpatičan i da to nije bio slučaj (konačno, roman je objavljen 2013. godine, a evo mene, hvatam ga u ruke tek dvije godine poslije, tako da se zaista ne može reći da sam popustila medijskom pritisku).
Naravno da me stoga prilično začudila reakcija nekoliko komentatora na mom blogu (potaknutih postom blogerice Ina's Playground) od kojih sam u posljednje vrijeme čula da su ovi romani dosadni i da su teško čitljivi, jer sam doista i jedan i drugi pročitala skoro u dahu, pa mi na kraju valja zaključiti da je pitanje ukusa u knjigama toliko delikatno, da je zaista teško bilo kome nešto sa sigurnošću preporučiti i bilo koga uputiti u nekom smjeru. Ipak, zbog onih kojima će se ova knjiga svidjeti – „Zov kukavice“ svesrdno preporučujem.
Oznake: robert galbraith, zov kukavice, j.k.rowling, agatha christie, arthur conan doyle, Velika britanija, cormoran strike
