Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 03.10.2021.
Tad Williams: "Sjenovita međa"
„Sjenovita međa“ („Shadowmarch“) je trilogija fantasy autora Tada Williamsa, sadržana u četiri knjige (početna ideja je bila treći dio strpati u jednu knjigu, ali Williams je bio graforeičan, pa nije mogao zgurati sadržaj trećeg dijela u jednu knjigu, već su morale biti dvije). Tako to sada izgleda ovako:
I. dio: „Sjenovita međa“ (Shadowmarch)
II. dio: „Sjenovita međa: Sjenovita igra“ (Shadowplay)
III. dio: „Sjenovita međa: Sjenoviti uspon“ (Shadowrise)
IV. dio: „Sjenovita međa: Sjenovito srce“ (Shadowheart)
„Sjenovita međa“, kao i sve ambiciozne trilogije (tetralogije?) ima razrađen svijet u kojemu se nalazi – geografiju, toponime, bića, jezik, mitologiju… No u središtu radnje je dvorac u Južnoj međi, području sličnom grofoviji ili maloj kraljevini, kojom vlada kralj Olin. U trenutku kada se čitatelj uključuje u radnju, Olin je vrijedni zarobljenik Ludisa Drakave, gerilskog lorda trenutno na čelu utvrđenog grada Hierosola, nešto južnije od Južne međe (a Južna međa se nalazi južno od svijeta pod sjenom, u koji su se sakrili vilenjaci, dugovječna bića o kojima se već nekoliko desetljeća ništa ne zna, a na granici Južne i Sjeverne međe događaju se čudnovate stvari).
Južnom međom sada vlada Kendrick Eddon, sin kralja Olina, zajedno sa svojim bratom Barrickom, koji je bogalj, i njegovom sestrom blizankom Briony, koja se teško nosi sa zahtjevima koju kraljevske dinastije stavljaju pred svoje ženske potomke.
S druge strane, pod Južnom međom čitav je grad Funderlinga, niskih bića koja su umješna u obradi kamena i metala (a ima ih i u cijelom poznatom svijetu, ali se negdje zovu Kallikani, a negdje Yisti).
Cijelom sjevernom kontinentu ubrzo će zaprijetiti moćna vojska polukralja-poluboga Sulepisa, autarha zemlje po imenu Xis koja zauzima veći dio južnog kontinenta, a središte glavnog sukoba pomiče se prema nepoznatoj maloj kraljevini Južne međe.
Ova tetralogija podsjeća na sve živo što ste do sada čitali ako ste obilato čitali fantasy – ima tu i „Igre prijestolja“, osobito glede sličnosti likova tu s likovima tamo; ima i „Gospodara prstenova“, što se tiče mitologije i vilenjaka; ima i ranijih radova Tada Williamsa, kao što je „Rat Cvjetova“ o kojemu sam već pisala tijekom ove godine…
Ipak, rekavši to što sam rekla, dovoljno je različito da će obožavatelj fantasya ipak moći uživati u pothvatu kao što je četiri knjige od kojih svaka „teži“ barem šestotinjak stranica… Povuče vas u čitanje, hoću reći, nije nešto što se može ostaviti, posebno nakon što ste prevalili prvu knjigu ili polovicu.
Osobno doživljavam „Sjenovitu među“ kao čitateljski pothvat za ovu čitateljsku godinu, baš nešto čemu se čovjek može posvetiti, a da nije poso-kuća-birtija. Ako tražite nešto takvo i spremni ste početi sada, do kraja godine i vi možete dovršiti „Sjenovitu među“.
Oznake: tad williams, sjenovita međa, fantasy, SF, vilenjaci, Književnost, knjige i čitanje
petak, 23.07.2021.
Tad Williams: "Rat Cvjetova"
Za ljubav suprugu, počela sam čitati knjigu iz naslova (njegova je preporuka to bila utoliko što se radi o fantasyu koji se okončava u jednoj knjizi, ne radi se o serijalu, a mislio je da bi mi bilo zanimljivo).
Tad Williams je poznati fantasy pisac iz vremena kada je fantasy bio na svojim vrhuncima popularnosti u čitateljskom smislu (dakle, prije nego što je G. R. R. Martin prodao prava na „Igru prijestolja“ za televizijsku seriju). Čak ga se sjećam da je u Algoritmu u Osijeku osobno potpisivao knjige tijekom 2004. ili 2005. godine. Ja ga tada nisam čitala, a sada i dalje piše, iako, otkad nema Algoritma, nema niti tako studioznog praćenja fantasya hrvatskim prijevodima kao što je to tada bilo.
Protagonist radnje je Theo Vilmos, koji živi u San Franciscu, kao vokal pokušava postati uspješan glazbenik (iako mu to ne polazi za rukom) i ima suprugu Cat, koju gubi u spletu nesretnih obiteljskih okolnosti. Tada se odlučuje osamiti i pronalazi zapise svog praujaka Eamonna Dowda, koji piše o Vilinju, gdje je navodno živio gotovo čitav život. Theo misli da je sve to samo ili tlapnja luđaka ili dobro ispričana fikcija, dok ga ne počne loviti nemrtvi stvor, od kojega ga spašava upravo vilenica Jabučnica, i odvlači ga upravo u taj svijet za koji je mislio da ne postoji.
Prošla sam čitavu love-hate dramu tijekom čitanja: prvo mi je bilo OK. Zatim mi je bilo – što je ovo? Ovo je totalna glupost. Zatim mi je bilo tako da ne mogu knjigu ispustiti iz ruku dok ne završim i tako sam je završila u vrlo kratkom roku.
Ovaj je roman, unatoč patuljcima i vilama, i svim drugim mitološkim bićima iz keltske mitologije, vrlo politički, i mislim da mu je upravo to najbolja strana. Iako je prijevod uspješan, mislim da bi čitanje u izvorniku vjerojatno bilo još bolje.
Ako tražite čitateljski projekt srednje težine (ne baš za početnike, ali niti nešto što će vam oduzeti veći dio godine), a inače ste fan fantasya (a kojim slučajem kao ni ja niste čitali Tada Williamsa), možda je „Rat Cvjetova“ prava stvar za vas.
Oznake: tad williams, rat cvjetova, fantasy, politika
