Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 03.10.2021.
Tad Williams: "Sjenovita međa"
„Sjenovita međa“ („Shadowmarch“) je trilogija fantasy autora Tada Williamsa, sadržana u četiri knjige (početna ideja je bila treći dio strpati u jednu knjigu, ali Williams je bio graforeičan, pa nije mogao zgurati sadržaj trećeg dijela u jednu knjigu, već su morale biti dvije). Tako to sada izgleda ovako:
I. dio: „Sjenovita međa“ (Shadowmarch)
II. dio: „Sjenovita međa: Sjenovita igra“ (Shadowplay)
III. dio: „Sjenovita međa: Sjenoviti uspon“ (Shadowrise)
IV. dio: „Sjenovita međa: Sjenovito srce“ (Shadowheart)
„Sjenovita međa“, kao i sve ambiciozne trilogije (tetralogije?) ima razrađen svijet u kojemu se nalazi – geografiju, toponime, bića, jezik, mitologiju… No u središtu radnje je dvorac u Južnoj međi, području sličnom grofoviji ili maloj kraljevini, kojom vlada kralj Olin. U trenutku kada se čitatelj uključuje u radnju, Olin je vrijedni zarobljenik Ludisa Drakave, gerilskog lorda trenutno na čelu utvrđenog grada Hierosola, nešto južnije od Južne međe (a Južna međa se nalazi južno od svijeta pod sjenom, u koji su se sakrili vilenjaci, dugovječna bića o kojima se već nekoliko desetljeća ništa ne zna, a na granici Južne i Sjeverne međe događaju se čudnovate stvari).
Južnom međom sada vlada Kendrick Eddon, sin kralja Olina, zajedno sa svojim bratom Barrickom, koji je bogalj, i njegovom sestrom blizankom Briony, koja se teško nosi sa zahtjevima koju kraljevske dinastije stavljaju pred svoje ženske potomke.
S druge strane, pod Južnom međom čitav je grad Funderlinga, niskih bića koja su umješna u obradi kamena i metala (a ima ih i u cijelom poznatom svijetu, ali se negdje zovu Kallikani, a negdje Yisti).
Cijelom sjevernom kontinentu ubrzo će zaprijetiti moćna vojska polukralja-poluboga Sulepisa, autarha zemlje po imenu Xis koja zauzima veći dio južnog kontinenta, a središte glavnog sukoba pomiče se prema nepoznatoj maloj kraljevini Južne međe.
Ova tetralogija podsjeća na sve živo što ste do sada čitali ako ste obilato čitali fantasy – ima tu i „Igre prijestolja“, osobito glede sličnosti likova tu s likovima tamo; ima i „Gospodara prstenova“, što se tiče mitologije i vilenjaka; ima i ranijih radova Tada Williamsa, kao što je „Rat Cvjetova“ o kojemu sam već pisala tijekom ove godine…
Ipak, rekavši to što sam rekla, dovoljno je različito da će obožavatelj fantasya ipak moći uživati u pothvatu kao što je četiri knjige od kojih svaka „teži“ barem šestotinjak stranica… Povuče vas u čitanje, hoću reći, nije nešto što se može ostaviti, posebno nakon što ste prevalili prvu knjigu ili polovicu.
Osobno doživljavam „Sjenovitu među“ kao čitateljski pothvat za ovu čitateljsku godinu, baš nešto čemu se čovjek može posvetiti, a da nije poso-kuća-birtija. Ako tražite nešto takvo i spremni ste početi sada, do kraja godine i vi možete dovršiti „Sjenovitu među“.
Oznake: tad williams, sjenovita međa, fantasy, SF, vilenjaci, Književnost, knjige i čitanje
petak, 23.07.2021.
Tad Williams: "Rat Cvjetova"
Za ljubav suprugu, počela sam čitati knjigu iz naslova (njegova je preporuka to bila utoliko što se radi o fantasyu koji se okončava u jednoj knjizi, ne radi se o serijalu, a mislio je da bi mi bilo zanimljivo).
Tad Williams je poznati fantasy pisac iz vremena kada je fantasy bio na svojim vrhuncima popularnosti u čitateljskom smislu (dakle, prije nego što je G. R. R. Martin prodao prava na „Igru prijestolja“ za televizijsku seriju). Čak ga se sjećam da je u Algoritmu u Osijeku osobno potpisivao knjige tijekom 2004. ili 2005. godine. Ja ga tada nisam čitala, a sada i dalje piše, iako, otkad nema Algoritma, nema niti tako studioznog praćenja fantasya hrvatskim prijevodima kao što je to tada bilo.
Protagonist radnje je Theo Vilmos, koji živi u San Franciscu, kao vokal pokušava postati uspješan glazbenik (iako mu to ne polazi za rukom) i ima suprugu Cat, koju gubi u spletu nesretnih obiteljskih okolnosti. Tada se odlučuje osamiti i pronalazi zapise svog praujaka Eamonna Dowda, koji piše o Vilinju, gdje je navodno živio gotovo čitav život. Theo misli da je sve to samo ili tlapnja luđaka ili dobro ispričana fikcija, dok ga ne počne loviti nemrtvi stvor, od kojega ga spašava upravo vilenica Jabučnica, i odvlači ga upravo u taj svijet za koji je mislio da ne postoji.
Prošla sam čitavu love-hate dramu tijekom čitanja: prvo mi je bilo OK. Zatim mi je bilo – što je ovo? Ovo je totalna glupost. Zatim mi je bilo tako da ne mogu knjigu ispustiti iz ruku dok ne završim i tako sam je završila u vrlo kratkom roku.
Ovaj je roman, unatoč patuljcima i vilama, i svim drugim mitološkim bićima iz keltske mitologije, vrlo politički, i mislim da mu je upravo to najbolja strana. Iako je prijevod uspješan, mislim da bi čitanje u izvorniku vjerojatno bilo još bolje.
Ako tražite čitateljski projekt srednje težine (ne baš za početnike, ali niti nešto što će vam oduzeti veći dio godine), a inače ste fan fantasya (a kojim slučajem kao ni ja niste čitali Tada Williamsa), možda je „Rat Cvjetova“ prava stvar za vas.
Oznake: tad williams, rat cvjetova, fantasy, politika
ponedjeljak, 21.08.2017.
Lois McMaster Bujold: "Prokletstvo Chaliona"
Kako mi je drago da su mi se u prošlom pohodu na knjižnicu šape spustile baš na ovu knjigu, ej! Ovdje se Lois McMaster Bujold, majstorica SF-a, koja se proslavila svojim SF-političko-diplomatskim-ratnim serijalom o Milesu Vorkosiganu, upustila u fantasy (ako me pitate koji podžanr, kao što su me pitali, moram reći – ne onaj tolkienovski sa vilenjacima i patuljcima, već onaj martinovski, s politikom, filozofijom, religijom i magijom).
I tako je nastao roman „Prokletstvo Chaliona“, za njim i „Čuvarica duša“ („Paladin of Souls“) te još jedan prequel ovog serijala koji, čini mi se, nije preveden kod nas.
Glavni junak se zove Lupe dy Cazaril, kojega zatječemo dok se kao prosjak vuče prema gradu Valendi gdje je nekad služio kao paž, nadajući se da će ga nakon ropstva na roknarskim galijama na kojima je navodno slučajno (ali ustvari pod utjecajem zlih političkih previranja) završio i skoro skončao, provincijarica Valende uzeti da makar pere suđe.
Umjesto toga, postaje tajnik i učitelj kraljinčice Iselle, s kojom (i njezinom dvorskom damom i pratiljom Betriz) niti jedna njezina guvernanta nije mogla izaći na kraj. Nakon poziva starijeg brata i kraljina Chaliona, Orica, da mu se pridruže na dvoru, Iselle, njezin mlađi brat Teidez, kao i svi dvorjani i učitelji, uključujući i nesretnog Cazarila, naći će se u središtu političkih spletki iza kojih se u pozadini nalazi vjekovno prokletstvo koje prati članove kraljinske obitelji.
Bujoldica zna znanje što se tiče SF-a, a ovdje je pokazala da zna baratati pojmovima i po pitanju fantasya – njezin stil, način na koji vodi radnju, način na koji zamišlja događaje u do tada nepostojećem, izmaštanom svijetu… sve je to ono što čitatelja vuče naprijed u brzinsko čitanje. Tako da vas ne treba čuditi da sam ovu knjigu prije dan-dva gotovo izjela, nabrzinu!
Ja sam, kao što svijet zna, nesklona sebi dodjeljivati samozvane titule i umijeća, posebno u ovakvom žanru u kojemu su svi vrhunaravni stručnjaci. Ipak, pročitala sam svoj dio fantasya i SF-a, i vjerujem da neću pogriješiti ako vam preporučim i „Prokletstvo Chaliona“ kao odličan roman koji ne smijete propustiti, čak i ako niste fan žanra.
Oznake: lois mcmaster bujold, prokletstvo chaliona, fantasy, religija i politika
subota, 04.07.2015.
Eoin Colfer: „Artemis Fowl“
Serijal fantasy-romana irskog pisca Eoina Colfera o Artemisu Fowlu Drugom, kriminalnom master-mindu (velemozgu?), dopao mi je nejakih šaka vrlo nedavno i vrlo slučajno. Serijal se sastoji od osam knjiga, od kojih je kod nas u izdanju Algoritma prevedeno i objavljeno tri, a u narednim danima i tjednima vjerujem da ćemo moći porazgovarati o sva tri naslova.
(Posebno podvlačim da se i u ovom slučaju radi o izrazito dječjoj književnosti, kao i u slučaju „Charlotteine mreže“, tako da znate što možete očekivati ako uzmete ove romane u čitateljski zadatak).
Dakle, u središtu je radnje glavni lik: Artemis Fowl Drugi, tamnokosi dvanaestogodišnjak koji sa svojim tjelohraniteljem Butlerom i njegovom sestrom Juliet osmišljava ambiciozni plan kako će oteti vilenjaka iz podzemnog svijeta (kao što znate, keltska mitologija obiluje pričama upravo o tim mitskim bićima – vilama i vilenjacima, koji skupljaju zlato i žive pod zemljom).
Na njezinu nesreću, vila koju odlučuje oteti je pripadnica specijalne izviđačke jedinice vilenjačkog svijeta, označene kraticom ZLAT, izviđačica Holly Short. Nepripremljena za takvu neviđenu drskost (i sumnjivo dobru upućenost) malog kriminalca, Holly pada kao žrtva otmice i biva zatočena u Artemisovom dvorcu u blizini Dublina. Njezin nadređeni, zapovjednik Root, i kompjutorski genij kentaur Fouly, odmah stupaju u akciju kako bi je oslobodili i istovremeno sačuvali tajnu o postojanju vilenjačke vrste među ljudima (odnosno, blatopuzima kako ih prezirno nazivaju). Međutim, ne znaju da Artemis ima nekoliko asova u rukavu, a pogotovo ne znaju to da njegova namjera nije niti isključivo zločinačka.
Naime, u pozadini priče saznajemo da je Artemisov otac, Artemis Fowl Stariji, nestao u sjevernim morima oko Murmanska baš kad je svoj biznis počeo prevoditi iz ilegalnih u legalne vode, te da je njegova majka Angeline pala u tešku depresiju zbog njegova nestanka, zbog čega niti Artemis ne uživa osobitu disciplinu oko uobičajenih obveza dvanaestogodišnjaka – odlazaka u školu ili druženja s prijateljima.
Ponovno moram utvrditi da je za neku literaturu možda malo prekasno (iako, daleko od toga da neću nekome malenome uživati čitati ove knjige) – „Artemis Fowl“ je namijenjen klincima predpubertetske dobi, osobito dječacima (iako vjerujem da i djevojčice uživaju čitati o okršajima ljudi s vilama i vilenjacima), tako da vama starijima preporučujem da ovu knjigu izaberete kao poklon za deveto-do-dvanaestogodišnjacima ili da uživajte u zajedničkom čitanju s njima.
Oznake: eoin colfer, artemis fowl, dječja književnost, fantasy, vile, vilenjaci
