Serijal fantasy-romana irskog pisca Eoina Colfera o Artemisu Fowlu Drugom, kriminalnom master-mindu (velemozgu?), dopao mi je nejakih šaka vrlo nedavno i vrlo slučajno. Serijal se sastoji od osam knjiga, od kojih je kod nas u izdanju Algoritma prevedeno i objavljeno tri, a u narednim danima i tjednima vjerujem da ćemo moći porazgovarati o sva tri naslova.
(Posebno podvlačim da se i u ovom slučaju radi o izrazito dječjoj književnosti, kao i u slučaju „Charlotteine mreže“, tako da znate što možete očekivati ako uzmete ove romane u čitateljski zadatak).
Dakle, u središtu je radnje glavni lik: Artemis Fowl Drugi, tamnokosi dvanaestogodišnjak koji sa svojim tjelohraniteljem Butlerom i njegovom sestrom Juliet osmišljava ambiciozni plan kako će oteti vilenjaka iz podzemnog svijeta (kao što znate, keltska mitologija obiluje pričama upravo o tim mitskim bićima – vilama i vilenjacima, koji skupljaju zlato i žive pod zemljom).
Na njezinu nesreću, vila koju odlučuje oteti je pripadnica specijalne izviđačke jedinice vilenjačkog svijeta, označene kraticom ZLAT, izviđačica Holly Short. Nepripremljena za takvu neviđenu drskost (i sumnjivo dobru upućenost) malog kriminalca, Holly pada kao žrtva otmice i biva zatočena u Artemisovom dvorcu u blizini Dublina. Njezin nadređeni, zapovjednik Root, i kompjutorski genij kentaur Fouly, odmah stupaju u akciju kako bi je oslobodili i istovremeno sačuvali tajnu o postojanju vilenjačke vrste među ljudima (odnosno, blatopuzima kako ih prezirno nazivaju). Međutim, ne znaju da Artemis ima nekoliko asova u rukavu, a pogotovo ne znaju to da njegova namjera nije niti isključivo zločinačka.
Naime, u pozadini priče saznajemo da je Artemisov otac, Artemis Fowl Stariji, nestao u sjevernim morima oko Murmanska baš kad je svoj biznis počeo prevoditi iz ilegalnih u legalne vode, te da je njegova majka Angeline pala u tešku depresiju zbog njegova nestanka, zbog čega niti Artemis ne uživa osobitu disciplinu oko uobičajenih obveza dvanaestogodišnjaka – odlazaka u školu ili druženja s prijateljima.
Ponovno moram utvrditi da je za neku literaturu možda malo prekasno (iako, daleko od toga da neću nekome malenome uživati čitati ove knjige) – „Artemis Fowl“ je namijenjen klincima predpubertetske dobi, osobito dječacima (iako vjerujem da i djevojčice uživaju čitati o okršajima ljudi s vilama i vilenjacima), tako da vama starijima preporučujem da ovu knjigu izaberete kao poklon za deveto-do-dvanaestogodišnjacima ili da uživajte u zajedničkom čitanju s njima.
Post je objavljen 04.07.2015. u 09:52 sati.