PRODAJEM ULJE

petak , 31.10.2014.

teško kupujem domaće knjige,
mislim, jesam, neko vrijeme pratio tu scenu i spremio knjige na tavan kod ženine bake kao izolaciju između Manna, Camusa pa i Nin
ne možeš ih nekako preporućiti ni posuditi, pa mi ta distanca dobro dođe
s druge pak strane danas je jedan od finalista za roman godine, pao u nesvjest dok su čitali ime pobijednika natječaja
za to vrijeme na fejsu se pojavljuju mala literalna remek djela, poluopaženo i često površno komentirana
ništa ne sugeriram, a i ne prodajem ulje

BROD NA STOLU

srijeda , 29.10.2014.



Nemam pregaču,
a za jednog prskajućeg kuhanja usfalilo mi bitnog sastojka.
Tada još nisam imao konzum iza ugla ni mogućnost poslati premalo dijete u dućan.
Izjurim do najbližeg mi dućana nesvjestan improvizirane pregače od kućnog mantila rukavima vezanog oko struka.
Ne guram se, al potiho pizdim što red na blagajni sporo ide, zbog djeteta samog doma.
Ljudi se malo osvrću i pogledavaju me. Mislim si, onako nervozan - malo dajem na luk :-/
Potraje i taj red i njihovo gledanje.
Na blagajni tražeći novac skužim „pregaču“!
I kaj sad, da je skidam i nosim u ruci.
Gleda me i ova blagajnica onako užurbanog s vintaž uzorkom na očevom mi svilenkastom šlafroku.

OK, i to je to.

Svi smo spremni podijeliti video uradak, u kojemu u nekom američkom šoping centru, otac držeći sina za ruku u betmenovoj odori hoda s plaštem od Spajdermena . Zatim lajkati i komentirati kako je to pravi tata.

Međutim kada imaš brod na stolu koji ti je napravilo dijete, pa bio ti i premijer i obraćao se posebnim priopćenjem, fokus javnosti svest će se na brod, i preliti u sprdačinu.

Nije bitan Milanović, bitan je fokus.

No to smo nekako uglavnom mi,
mi smo, parafrazirajući Olivera - Brod u boci koji neće stići nikamo.

Oznake: Brod na stolu, Milanović

START UPs :-)

Što hrvatski političari mogu naučiti iz izraelskog ekonomskog čuda?

Uz dužno poštovanje Šternu, start-up fenomenologija ima veze s predznanjem, koliko i krava s jablanom - poznaje ga, al' je se toliko tiće koliko je dobro pasti hladnu travu u njegovoj sjeni.
Start-up nije pojedinačni projekt ili fenomen, već gospodarsko društvena klima.
A ključni resurs svake takve klime iz perspektive START-UPa je neuspjeh - jer je on kapital budućeg uspjeha.
Makar čitate riječi većina vas pita što je pjesnik htio reći?
E' pa pjesnik je htio reći da se nitko nije rodio naučen, osim onoga tko se naučio na lovu od rođenja te pripadajuči joj nedostatak investiciijskog rizika.
Dakle poduzetništvo je stanje duha, koji ne može bez energije, a energija vas kroz ideju vuče iz poraza u novi pokušaj. Upravo na tom putu se događa edukacija, točnije svijest o znanjima koja trebate usvojiti ili o manjkavosti vašeg projekta.
U taj proces sve pametne zemlje ulažu i ne očekuju veći povrat u projektima-početnicima od 25%, a mi se hvalimo 75% učinkom na polju takvih investicija.

Izgleda kao da smo mi uspješniji?
Sada lijepo zatvorite oči i razmislite još jednom.
jer,
nothing is as simple as it looks on first sight
and everything is much more simple than it appears to be

Singlfunkšndivajs!

nedjelja , 26.10.2014.

Jedna od 365 nijansi sive, ali ipak predivno zagrebačko jutro.
Kasnim na sastanak taman toliko da stignem poslušati vijesti u 11!!!!
A 10 je! Brz pogled na mobitel otkriva tu kronološku istinu, auto i ručni sat tvrde svoje, al' oni su singl funkšn divajsi, koji su mi za razliku od mobitela omogućili ovu iznenadnu kavu.

Kao što rekoh - predivno zagrebačko jutro sretan

KRAO I NAMA DAO

Neki dan, u odsutnosti ljute žurbe skrećem od Džamije u onu ulicu koja prolazi kraj središnjice HDZa i u kojoj živi onaj restoran 5/4, na uglu opazim čovjeka koji sjedi na rubu trotoara uz kantu za smeće. Izgleda kao da mu je pozlilo, sjedi s laktovima na koljenima, a glava mu je upuštena među ramenima, 60-70 ne mogu točno odrediti dob.
Imam vremena, svira Nocturno (Runjić-Fiamengo) i nekako sam „ljudski“ raspoložen, parkiram između njega i zebre na sva četiri.

Kiša samo što nije, izađem van i čućnem do čovjeka, položim mu polako ruku na rame i pitam je li dobro?
Podigne glavu, polako, i negledajući me otpuhne, kao da ispuhuje svo ono malo zraka što mu se zateklo u plućima.

Jeste li dobro – ponovim, za slučaj da me nije razumio prvi puta, pokušavajući mu uhvatiti pogled.
Pogleda me, i opet jednako onako odahne.
Trebate li kakvu pomoć – upitam, svjestan sve gluposti ovog pitanja.
Gledajući pred sebe, ni u pod ni u daljinu opet kratko udahne i dugo izdahne.
U, jebote, nemam ja vremena za ovo – konstatiram brzo svjestan da ću kasniti, a nisam trebao.
Izvadim nešto sitnijeg papirnatog novca, brzo ga složim i pružim – evo, ovo je za vas.
Pogleda me , onako uspravljenog i sada samo nagnutog prema njemu, bez pokušaja da primi novac i opet samo dugo odahne vraćajući pogled pred sebe..

Prometni redar se sprema napraviti „selfi“ moga auta, krećem prema njemu s nekim glupim opravdanjem za parkiranje. Obilazim oko auta gledajući sjedećeg čovjeka i unosom loš osjećaj neuspjeha u kabinu.
Zaboravio sam ovu epizodu nekako prebrzo da ne bi bila svjesno potisnuta.
Danas me je na nju potsjetila ova kolona podrške Bandiću. Novac ne rješeva sve. Ovi u koloni sigurno drugačije razmišljaju, njima je vjerovatno poklonjen neki novac, bez obzira što je to neki naš - proračunski novac, no on je za njih Bog, kao i onaj koji im ga nosi.
Ovom mom čučećem čovjeku novac nije značio ništa, pravu nesreću ne riješava novac, rješavaju je sistemska rješenja za koje je ishodišno novac samo sredstvo realizacije osmišljenog načina.

Ne znam, ja bih uveo čitanje s razumijevanjem Šume striborove prije no što se netko prijavi ili kandidira za bilo koju društveno odgovornu funkciju.

Ne znam, al' vjerujem da samo novac ne rješava stvari.

NARAVNO DA MOŽE BOLJE :-)

subota , 25.10.2014.

[povijest, povijest, povijest]

branitelji su povijest kao i Bandić, a ono što im je zajedničko je potreba za socijaliziranjem (koja nije adekvatno odrađena) braniteljima danas, a Bandiću - sutra.
I jedno i drugo ne može se realizirati odmah, ali može vrlo skoro.

Uvijek ta budućnost?
Da!
Ali budućnost uvijek postane postane sadašnjost, (a bavimo se njome tek kad postane povijest).

Samodopadno nezahvalno ću parafrazirazi sam sebe:
"NEUPOTREBLJIVA SADAŠNJOST JE PLOD PROŠLOSTI NEKORIŠTENE ZA BUDUĆNOST!"

Elementarna ljudska potreba je potreba za planiranjem, tj izvjesnom sutrašnjosti. Zato idemo u škole i ulažemo u sebe i svoju djecu, ne bi li imali bolji posao i ispunjeniji i sigurniji život, te minimalizirali ovisnost o faktoru sreće/veze/i ostalog bez veze.

S te strane vidljiva je putanja koju svi djelimo; mi na fejsu, ovi branitelji koji se smrzavaju logorovanjem ispred ministarstva, pa i Bandić koji se privikava na nove životne standarde kreveta na kat.

Ujedno, jedino što nam je svima zajedničko je budućnost!
I ona se može početi kreirati i "organizirati" već danas, ključ je dakako strategija uz adekvatne alate koji tu budućnost čine izvijesnom i predvidivom.
I to je moguće i potpuno provedivo.
Mogu prihvatiti vašu skepsu u to, jer od "petoljetke" na ovamo niste vidjeli nikakav strategijski koncept, a kamo li neki koji bi bio potpuno razvidan i upravljiv k tome, ja sam s druge strane imao sreće sudjelovati u takvima i svjedočiti da rade.
Ali ne mogu prihvati stav većine koji kaže da je to nemoguće!
U ostalom, koliko znam 85% se deklariralo kao vjernici, dakle u raj vjerujemo, a ne vjerujemo da može biti bolje na/u zemlji! Selektivno neko vjerovanje sretan

Ne aktam vas ni za kakvu opciju ili stranku, i da hoču, nemam potrebnu logistiku za to. Već samo želim dati drugo (možda pravo) svjetlo većine nesreća u ovoj zemlji, pa tako i ove braniteljske. Jer bez obzira što su institucije učinile mnogo za branitelje - nisu učinile - ADEKVATNO!
U takvoj situaciji malo toga pametnoga možemo učiniti, za početak možda početi smireno razgovarati.

nadopunjavanje

četvrtak , 23.10.2014.

U zemlji u kojoj svi imaju stav o stvarima o kojima pojma nemaju,
ja imam dojam da se pivo i čitanje sasvim koloristički-dijagonalno nadopunjavajusretan

SUNCE, MREŽE, KRUGOVI

srijeda , 22.10.2014.

[jesmo li svi mi Bandić]

nisu mreže već krugovi, i google je to kroz plus (+) i solidno grafički prikazao
Društvene mreže funkcioniraju kao krugovi, nepotizam, čoporativnost, stadoizam isto tako, dok strukturu korupcije možemo opisati mrežom iako kapilarnost bolje definira vrstu tkanja.

U Hrvatskoj je sve kasnilo po mojoj procijeni od 13-15 godina, u ukupnosti nema procesa koji kasni više od 20 godina.
Zašto je to važno?
Na to ću vam odgovoriti kada to pitanje dođe na red, za nekih 14 godina.

Zašto to tada neće biti važno.
Zato što ne možeš odgoditi život!
Kako to?

Pa upravo trenutna kriza gradske uprave stvara proces promijene koji mnogi od nas neće preživjeti, ne u egzistencialnom već svjetonazorskom smislu.
Pad, a ovo je pad, što god vi mislili o tome, jednog operativnog sustava koji se više nikada neče moći instalirati na postojeći hardver, zahtijevat će mnoge promijene. Sustav uvijek teži povratku na primaran model djelovanja, zato se promijene teško uvode.

Jezikom društvenomrežana = izmakneš li sunce heliocentričnom sustavu on bi se trebao dezintegrirati, no zadržiš li naviku heliocentričnosti - sunce nije ni trebalo postojati.

LEGITIMNE PIČKE!

utorak , 21.10.2014.

I vama mene i mene vas je međusobno puna kapa po pitanju strategija, scenarija i ostalih razvojnih komponenti. Iako je to osnovni problem u zemlji iz kojega se roje svi ostali problemi.
Jedna od elementarnih kako ljudskih tako i civilizacijskih potreba je potreba za planiranjem. U ostalom u europi postoji i zakon koji se temelji na načelu legitimnog očekivanja, a postoji i načelo pravičnosti - koji regulativno osigurava provođenje legitimnog očekivanja.

Puno neke legitimnosti u ovom postu,
zapravo me smeta što sada kada svi opće s gradonačelnikovom majkom, oni koji su legitimno glasali za njega ili barem se legitino okoristili njegovim postupcima profila "Kozari bok" - sada šute.
E to smo mi - pičke.

I ne samo Kozaračkobočke pičke!

PhotoMath

super je kad ti aplikacija izračuna razlomak,
nije li matematika strukturirani misaoni proces

TECHNOLOGY WITHOUT VALUES MEANS NOTHING
bio je naslov jedne prezentacije nakon koje je grupa ljudi prestala razgovarati samnom. No kad bolje razmislim, tek s njima i društvom poput ovog - čovjek uistinu može razumjeti Sokrata.

Oznake: PhotoMath

eci, peci, reci-procitet

subota , 18.10.2014.

Ne darujem knjige koje i sam ne čitam. Primjećeni izostanak pohvale ili osvrta, kroz godine, počinjem shvaćati komplimentom sretan

intelektualni integritet

Nedostatak intelektualnog integriteta izravno krizu pretvara u katastrofu, nudeći postojeća na predrasudama i iskustvu temeljena rješenja.

Kako i ne bi kada je prihvaćanje vlastite odgovornosti srž integriteta.

AMAMNEMAMNEZIJA!

petak , 17.10.2014.

najbolje vas se ne sjećaju oni koji vam novac duguju,
i na to smo navikli
al'
kak' im se da upoznavat' s vama, svaki puta,
to ne kužim

psiholajz dis

četvrtak , 16.10.2014.

Čovjek koji poziva Mamića na predavanje kadrovira ORaH-ovce

Ja se ne usudim komentirati ovo psihološko testiranje kandidata ORAHa Mirele Houly.
Ako je s jedne strane političke klackalice opća kognitivna i vrednotna dekoncentracija HDZa i SDPa s druge strane je ORAH koji će kadrovirati metodom koja nije predaleko od nihilizma, još par izama a ishodišno vodi i do totalitarizma pa i fašizama raznih vrsta.

Supstanca se ne dobija psihološkim testiranjem, no valjda se zato stranka i zove ORAH, jer ima samo ljusku - a nju je moguće oblikovati javnosti prihvatljivim kandidatima, opravdanom psihološkom znanstvenom metodom. Za suspstancu je kao i HDZ i SDP - nije briga, točnije kompenzirat' će je formom.

Kandidate se mobilizira kroz rad, kroz izrade programskih i strateških matrica i tek tada u zajedničkom znoju - možete znati s kime imate posla.

Ja se duboko gnušam ove stvarnosti u koliko ovakva zdravom razumu i mozgu alternativna politička scena parlamentarno zaživi. Razumljivo je da su nas HDZ&SDP izmrcvarili, ali nije li se bolje pošteno utopiti na trenutnoj političkoj pučuni, te onda na dnu u vlastitoj katarzi dozvoliti da nam narastu plivače kožice i škrge vlastitog političkog mišljenja, nego prihvatiti pojas za spasavanje od olova, kojega će nam ORAHovci sa svoje ljuske na površini zapičiti u glavu te čemo još dugo tonuti s razbijenim zubima prema dnu kojeg nema, jer nas ORAHovci vuku k'o panule dok glisiraju u nepoznato.
Sad bih opsovao, al' radije ću citirati Camusa - "Biti čovjekom opire se tomu da se bude Bog!"

nasljeđe

srijeda , 15.10.2014.

Komfor šutnje je krucijalni dokaz osude za društveni i duhovni bankrot onih koji će doći poslije nas.

oslobađanje

Potrebno je vratiti se svojim učiteljima i/ili uzorima, kako bi ih se oslobodili.

dug

utorak , 14.10.2014.

sve je stvar duga,
prema sebi ili nekome drugome

Hannah Arendt




Ova teta što nas danas gleda s početne stranice googla je Hannah Arendt, slabo vjerujem da vam je poznata kao navodna ljubavnica Eichmanna, no nekako se želim nadati da vam je znana kao autorica pojma banalnosti zla.
Mislim si, hoće li za kojih 50ak godina neka druga osoba tako neopaženo proći u headeru nekog spejsi pretraživača, neka koja je definirala današnju prodornost gluposti?

Lederer

petak , 10.10.2014.

Tada mi se taj spot činio na brzinu režiran' podlaganjem snimaka pod „Brothers in arms“, na koje smo tada nekada išli u vojsku.
Nekako „presklepan“ za hommage jednom snimatelju.

Danas gledam tu rosnu paukovu mrežu i lica naših vojnika.
Guns 'n roses generaciju, bez puno smisla za današnju „selfi“ filozofiju.
Nije tu bilo kalkulacije i nije bilo kriminalne fige u džepu, kao što se često prikazuje, nije u većini i nije kod tih dečkiju.
K'o što Jajo kaže - golubovi i sirotinja!

https://www.youtube.com/watch?v=ofg8UuF7bf4&feature=youtu.be

SAMOPOMOĆ

ponedjeljak , 06.10.2014.

Dvije tete i jedan striček gledaju me sažaljivo u knjižnici na cvjetnom, kada svakih par dana dođem po knjigu, koju odabirem iz popisa s mobitela.
Riječ je o lakšoj itertaturi, a popis je adekvatan osmoškolskom.
Ipak, očigledno visoki ćelavi ne dolaze često po knjige, pa su me tako uz međusobno pogledavanje procijenili "adekvatnim" sretan
Drugi neki regularni korisnici posuđuju literaturu od formata, pa je tako danas jedna dama mojih godina posudila Ljubavologiju gotovo izlizanih korica, dok je stariji gospodin vratio Bridu.
Osim toga naručujem ih ispod glasa (da ne bi remetio mir čitača), što oni vjerovatno doživljavaju mojom nelagodom (ubrzanog opismenjavanja).
Polako, čak i bez posebne potrebe da im podgrijem navedenu percepciju, sve više uživam u tom igrokazu.
Nemam im srca otkriti da je to za moje dijete sretan

JA PAMETAN TI GLUP!

subota , 04.10.2014.

Vrijeme je da se ovu neoliberalnu floskulu već jednom demistificira!
Riječ je o "uspješnosti" upravljanja putem "nepopularnih" poteza.
Ova floskula je krajnje diskriminirajuća, potcjenjivačka i patronizirajuća, jer pretpostavlja dvije strane od kojih je jedna "upravljačka", vizionarska i lucidna i na njoj se nalaze upravljači, poduzetnici i lideri, a na drugoj zaposlenici koji "ne kuže".
U koliko je potez koji se namjerava povući ispravan i poslovno opravdan, tada on ne može biti "nepopularan i bolan" jer čini na dobro tvrki i kolektivu u cijelosti. U koliko to nije tako onda ide na uštrp druge strane, sujeti i ograničava prava ili dobrobit zaposlenih a time i (zdrave) kompanije.
Stoga kvalitetni potezi nisu bolni! Ako su bolni za kolektiv onda je kolektiv loše odabran ili kvaran što je opet odgovornost poslodavca. Ako je kolektiv zdrav, onda je "bolna" manipulacija njime te kolektiv zdravo reagira otporom, a ako poslodavac nije u stanju objasniti "cijelu sliku" promjena koje uvodi onda je jasno tko je tu u stvari BOLAN.
Ista je stvar i s državom, i njenim "bolnim rezovima"!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.